Vuletić, Ljiljana (ur.) Marksizam u svetu br. 3-5

planske privrede u ćorsokak centralističkog birokratizma samo rezultatneistorijskih, a i načelno pogrešnih razmatranja, ipak je donekletačno da u meduperiodu prelaza iz kapitalističkog u socijalističkidruštveni poredak novo društvo ne može bez daljeg da se odrekne birokratije,te da iz toga mogu - pa i moraju - proizići izvesni problemii teškoće.Ovo saznanje postaj~ naročito značajno za razumevanje problemastaljinističke birokratije zato što nisu tek praktična iskustva s Rusijomukazala na opasnost podleganja plansko-privrednog društvatendencijama koje se dokazuju kao suprotne socijalističkom idealu ikao kočnice socijalističke izgradnje. Ako slušamo Ropkea i njemuslične, onda izgleda kao da su se i stari Marx i cea čopor marksističkihsocijalista koji su ga nekritički sledili bili predali uverenju da seuvodenjem plansko-privrednog-socijalističkog poretka jednim potezommože ostvariti socijalistički raj. Ali ko se potrudi da smo to proveriu tekstovima Marxa i Engelsa brzo će uvideti da su učitelji naučnogsocijalizma ne samo sagledali teškoće koje su se mogle očekivati,nego i da su razotkrivanjem konkretnih uzroka tih teškoća mnogoviše doprineli objašnjenju savremene pojave staljinističkog birokratizmano što su to učinili savremeni antisocijalistički kritičari.U ,.Kiitici Gotskog programa« Marx upravo govori o ,.neprilikamakoje su neizbežne u prvoj fazi komunističkog društva« (podvukaoL. K.) Zamislite šta to znači sa stanovišta samog marksističkogshvatanja. Ne znači ništa manje to da bi, čak i u jednoj ekonomski ipolitički razvijenijoj zemlji od Rusije u prvom stadijumu socijalističkeizgradnje, izvesne ,.neprilike«, koje ćemo uskoro preciznije ozna- .čiti, bile neizbežne. Sa tom napomenom nije nipošto povezano bilokakvo opravdanje za staljinističko izopačenje ruskog socijalizma, jerse, pre svega, čak i u Rusiji izopačenje birokratizma u neizlečivu terorističkudiktaturu moglo izbeći, a zatim, jer je apsolutno bilo mogućetu diktaturu postepeno uklanjati, umesto što je pojačavana.Po Marxu i Engelsu prvenstveno dva momenta proizvode protivrečnosti,a time i mogućnost znatnih teškoća u prvom stadijumu socijalističkograzvoja društva: to je, kao prvo, dalji razvoj starog gradanskogoblika prava - ,.uskog gradanskog pravnog horizonta«,kako Marx jednom kaže - a zatim je to suprotnost između novogsocijalističkog načina proizvodnje i početne neprevaziđenosti starognačina raspodele, koji ne počiva na nagrađivanju rada prema potrebiradnog čoveka, nego, kao u kapitalizmu, na učinku.Citirajmo samog Marxa:,.Ovdje očigledno vlada isti princip koji regulira (kapitalističku)razmjenu robe, ukoliko je ta razmjena-razmjena jednakih vrijednosti.Sadržaj i oblik su promijenjeni, jer pod promijenjenim okolnostimanitko ne može dati ništa drugo osim svog rada, i jer, sa drugestrane, ništa ne može prijeći u vlasništvo pojedinih osoba osim individualnihsredstava potrošnje. Medutim, što se tiče njihove raspodelemedu proizvođače, tu vlada isti princip kao i kod razmjene robnih, "lenata, jednaka veličina rada u jednom obliku razn:genjuje se za jednakukoličinu rada u drugom obliku. Jednako pravo je tu zato jošuvijek u principu bu1Žoasko pravo, iako princip i praksa nisu više uopreci, dok razmjena ekvivalenata pri (kapitalističkoj) robnoj razmjenipostoji samo u prosjeku, a ne i u svakom pojedinom slučaju. Ipored tog napretka ovo jednako pravo ima još uvek buržoaske granice.Pravo proizvodača proporcionalno je radu koji oni daju; jednakostse sastoji u tome što se mjerenje vrši jednakim mjerilom. e(lOKritika Gotskog programae, MED, knj. 30, str. 17.)Marx dalje objašnjava da nasuprot tome u razvijenom stadijumu,umesto građansko-materijalističkog gledišta radnog učinka,mora da postane odlučujuće gledište individualno-raznovrsnog zadovoljavanjapotreba. Jer nagrađivanje po principu ,.jednakostie imasamo po sebi manu da prenebregava velike razlike izmedu pojedinaca,njihove sklonosti, društvene i porodične odnose, njihove posebnefizičke i psihičke potrebe, te stoga predstavlja zapravo jedan principfaktičke nejednakosti. ,.Alie, kaže Marx u istom tekstu, lOti nedostacine mogu se izbjeći u prvoj fazi komunističkog društva, kakvo je tekizašlo iz kapitalističkog društva poslije dugih porođajnih muka.«(MED, knj. 30, str. 18.)Veomaje rašireno mišljenje daje,.ruski eksperimente dokazaonemogućnost socijalizma u onom obliku u kojem su ga zamisliliMarx i Engels. Izmedu ostalog, ukazuje se na neravnomemu, pa čaki nepravednu, socijalističkom idealu potpuno neprimerenu raspodelupotrošnih dobara, naročito u korist birokratije.'Ali pre svega: ma koliko bilo tačno da te pojave protivureče s0-cijalizmu u njegovom završenom obliku, a naročito to da birokratskepovlastice u vidu u kojem postoje u Sovjetskom Savezu načelno protivrečeslici koju ljudi obično imaju o jednom socijalističkom društvenomporetku, toliko je tačno i da su Marx i Engels složenu problematikuprelaza u socijalizam veoma rano sagledali i razotkrili njenenajdublje korene. Osim u ,.Kritici Gotskog programae, nalazimo iu Engelsovom Anti-Diihringu jedan sadržajni pasus koji ćemo ovdenavesti:lOSVaki novi način proizvodnje ili nov oblik razmjene ometaju upočetku ne samo stari oblici proizvodnje, odnosno razmjene, i političkeustanove (medu koje spada birokratija), nego ga ometa i starinačin raspodjele .. Tek dugom borbom mora on sebi da izvojuje raspodjelukoja mu odgovara.e (MED, knj. 31, str. 113.)Razmislite šta ovaj zaključak znači za sud o Rusiji. Marx i Engelssu uvek, kao što je poznato, kad su govorili o socijalizmu, mislilina ekonomski, društveno i politički visoko razvijene, g. u trenutkupobede socijalizma kapitalistički zrele zemlje. Kapitalističkosazrevanje društvenog stanja za njih je predstavljalo iz raznih razloganezaobilaznu pretpostavku za socijalizam. Oni nisu računali s tim daće socijalizam prvo dospeti na vlast upravo u jednoj zemlji sa malomindustrijom i sa nerazvijenim proletarijatom.6869