Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Wesa Cravena, o ~ijem je prvencu (Last House on the Left)<br />
ve} bilo govora. Iako je film preuzeo formulu iz Halloweena<br />
i iz Petka 13, donio je i nekoliko novih elemenata u `anr.<br />
Kao {to smo uspjeli zaklju~iti, horori su postali sve realniji,<br />
a samim time i sve nasilniji. Craven je napravio pomak u<br />
smislu stapanja ekscesnog nasilja s potpuno nerealnom idejom.<br />
Naime, njegov negativac proganja svoje (i opet mlade)<br />
`rtve u snu, a one koje uspije ubiti, mrtve su i u zbilji. Nasilje<br />
u filmu moglo bi se nazvati pretjeranim, ali i ma{tovitim.<br />
U svakom slu~aju ne ide u rang mu~norealisti~nog nasilja,<br />
iako su mnogi zamjerili na koli~ini. Gotovo da bismo mogli<br />
re}i da je nasilje u filmu dovedeno do tanke granice samoparodije.<br />
Kako je rije~ o jednom od najgledanijih filmova<br />
80-ih, sa {est nastavaka i televizijskom serijom, ideja se o~ito<br />
dopala publici, koja je to prihvatila kao dobrodo{li odmak<br />
od tad ve} posve nema{tovitih ’realnih’ slashera. Naravno,<br />
kritika je doga|aje u filmu odmah povezala s kritikom<br />
modernog dru{tva i na~ina `ivota u kojem roditelji nemaju<br />
vremena za djecu, pa su redatelji i scenaristi nastavaka<br />
uzeli to u obzir. Zanimljiv je podatak da se iste godine pojavio<br />
jo{ jedan film s istom idejom ubijanja u snu. Rije~ je o filmu<br />
Dreamscape (1984) redatelja Josepha Rubena. 26<br />
Bad Taste (Lo{ okus/ukus) Novozelan|anina Petera Jacksona<br />
stvaran je ~etiri godine, od 1983. do 1987. Bad Taste ne bi<br />
se mogao nazvati hororom, ali ga mnogi tako tretiraju zbog<br />
ekstremno pretjerana i detaljizirana nasilja. Film je zapravo<br />
parodija mnogih `anrova, pa }emo u njemu na}i i elemente<br />
znanstvenofantasti~nog, ratnog i akcijskog filma. Jackson je<br />
nekoliko godina poslije (1992) snimio ’pravu’ horor-parodiju<br />
Brain Dead (hrabriji prijevod glasio bi Glupi mrtvaci). Nasilja<br />
i krvi u tom filmu ima toliko da vlada op}e uvjerenje da<br />
se dalje od tog filma u smislu pomicanja granica ekscesnog<br />
nasilja ne mo`e i}i. ^injenicu da je film izazvao bolove u trbuhu<br />
od smijeha treba, izme|u ostalog, zahvaliti i tome {to<br />
Peter Jackson, poput Sama Raimija, ide u sam vrh vje{tih i vizualno<br />
obrazovanih redatelja-zanatlija. Njegovi filmovi, osim<br />
{to su vrlo duhoviti i ma{toviti, odli~no su izre`irani, pa<br />
uvjerljivo ru{e predod`be o hororu kao diletantskom `anru.<br />
Japanski film Tetsuo (The Iron Man / ^ovjek od `eljeza) iz<br />
1992. na neki na~in mije{a vizije Cronnenberga, Lyncha i<br />
Jacksona s vlastitim suludim idejama o ’metalnom feti{izmu’.<br />
Po~etak filma u kojem ~ovjek razre`e vlastito bedro<br />
kako bi u nj ugurao komad `eljezne {ipke za neke je prevelik<br />
izazov. Jo{ jedna scena zaslu`uje spomen. Kada protagonist<br />
filma po~inje do`ivljavati transformaciju, dijelove njegova<br />
tijela zamjenjuju `eljezni surogati. Njegov penis tako nakon<br />
transformacije nalikuje golemu `eljeznom svrdlu za bu-<br />
{enje cesta. U jednom dijelu filma vlastita ga djevojka, uvjerena<br />
da je mrtav, po~ne lizati (zanemarimo na trenutak razloge<br />
tog ~ina, ipak je rije~ o japanskom filmu). Kako Tetsuo<br />
ipak nije mrtav, lizanje u njemu pobu|uje reakciju, pa djevojka<br />
biva usmr}ena na vrlo neobi~an na~in. Fabula filma<br />
ispri~ana je na toliko nekonvencionalan na~in da ~ak ni neki<br />
priznati <strong>filmski</strong> teoreti~ari nisu uspjeli pohvatati sve niti. Ne<br />
treba im zamjeriti, jer za takav film treba mnogo vi{e koncentracije<br />
nego za neki uobi~ajeni horor-uradak.<br />
Film strave kao da je zamro sve do 1996. i filma Vrisak (Scream)<br />
staroga nam znanca Wesa Cravena. U tom filmu junaci<br />
14<br />
Hrvat. film. ljeto, <strong>Zagreb</strong> / god 8 (<strong>2002</strong>), br. <strong>29</strong>, str. 3 do 16 Mili}, K.: Novi film strave<br />
su svjesni svih postoje}ih kli{eja filmova strave. Gotovo da<br />
su svjesni da se i sami nalaze u jednom od njih, a redatelj se<br />
poigrava medijem na toliko razina da ih je gotovo nemogu-<br />
}e nabrojati. Rije~ je o pravom holivudskom metafilmu, koji<br />
je za trenutak vratio nadu u mogu}nost povratka `anra na<br />
veliko platno. O filmu bi vjerojatno bilo vi{e rije~i da je vremenska<br />
distanca ve}a. Ovako treba pri~ekati jo{ koju godinu<br />
da se smire dojmovi oko filma.<br />
Posljednje zanimljivo djelo ovoga stolje}a nikako ne pripada<br />
u kvalitetne filmove strave, ali ga moramo spomenuti zbog<br />
nevjerojatnoga fenomena koji je izazvao zahvaljuju}i nadahnutoj<br />
reklamnoj kampanji potpomognutoj internetom. Rije~<br />
je, dakako o filmu Projekt: Vje{tica iz Blaira (The Blair Witch<br />
Project, Daniel Myrick i Eduardo Sánchez, 1999), koji je zaradio<br />
pet tisu}a puta vi{e novca nego {to je u njega ulo`eno<br />
(200.000.000 : 40.000) i samim time vjerojatno postavio<br />
nedosti`an rekord mogu}nosti zarade na nekom filmu. Iako<br />
je film prili~no lo{ i neugledan, s jednom jedinom dobrom<br />
scenom na samom kraju filma, naivni su Amerikanci navu-<br />
~eni la`nom pri~om o zbiljnosti prikazanoga pohrlili u kinodvorane,<br />
a autori koji su snimili i vrlo dobar televizijski<br />
kvazidokumentarac (mnogo bolji od samog filma) morali su<br />
se ispri~ati javnosti zbog ’varanja’.<br />
Za{to volimo/mrzimo horore<br />
Filmovi strave trebali bi biti stra{ni, ljudi bi ih se trebali bojati,<br />
no u dana{nje doba malotko }e se stvarno upla{iti nekog<br />
filma. Rijetko koji moderni autor uspijeva pobuditi istinski<br />
strah. Osim manjeg broja ispitanih koji priznaju da lo{e sanjaju<br />
nakon gledanja nekog horor-filma, ve}ina ljudi tvrdi<br />
da im filmovi strave ’vi{e nisu stra{ni’. Redatelji povremeno<br />
uspijevaju kratkoro~no isprepadati publiku naglim uvo|enjem<br />
stranoga tijela u kadar ili jednostavno naglim i glasnim<br />
zvukom, ali o ’pravom’ strahu gotovo da nema govora. ^ak<br />
ni filmovi s fantasti~nim ili paranormalnim pojavama vi{e ne<br />
poma`u. No, ne treba ni te tvrdnje shvatiti zdravo za gotovo.<br />
Poneki filmovi ipak izazivaju strah, ~ak i u najokorjelijih<br />
ljubitelja strave i u`asa. Te{ko je na}i univerzalnu formulu<br />
straha, najvjerojatnije ovisi od ~ovjeka do ~ovjeka {to }e ga<br />
prepasti, a {to ne. Isto tako postoji odre|ena sumnja u istinitost<br />
onih koji tvrde da se ne~eg ne boje, kao i obrnuto, uostalom.<br />
Zapa`eno je da se publika podosta boji filmova o |avlu.<br />
Bez obzira bila rije~ o religioznoj ili onoj drugoj vrsti<br />
publike. ^ak i najokorijeliji ateisti ponekad se upla{e takva<br />
filma. Da bi se gledatelja propisno upla{ilo, potrebno je<br />
predstaviti specifi~nu situaciju u kojoj se protagonisti nalaze<br />
i stvoriti specifi~ni ugo|aj. U situaciji u kojoj imamo posla s<br />
Ne~astivim, iskonskim zlom, atmosfera se stvara gotovo<br />
sama. Redateljima filmova strave nema ve}e nagrade od spoznaje<br />
da su uspjeli izazvati osje}aj straha. Prizori nasilja<br />
uglavnom izazivaju neugodu. Kad spojimo osje}aj straha i<br />
neugode, mogli bismo ustvrditi da je film strave namijenjen<br />
isklju~ivo mazohistima i u specifi~nom slu~aju sadistima. Poriv<br />
za promatranjem nasilja (ili u kontekstu, za gledanjem filmova<br />
strave) mogao bi se nazvati sado-mazohisti~kim, jer<br />
koliko se ljudi `ele bojati, tj. suosje}ati sa `rtvama, toliko<br />
`ele pro`ivljavati i kroz o~i ubojice, naravno u sigurnosti kinodvorane<br />
ili vlastite sobe. Ve} je Aristotel ustvrdio da gledanje<br />
i prikaz tragi~nih doga|aja vode katarzi, a filmovi stra-<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.
Change language