Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, <strong>Zagreb</strong> / god 8 (<strong>2002</strong>), br. <strong>29</strong>, str. 3 do 16 Mili}, K.: Novi film strave<br />
ve gotovo da ogoljuju to pravilo do sr`i. Poznati i priznati<br />
redatelj Martin Scorsese tvrdi da se posve poistovjetio s likom<br />
Travisa Bicklea (Taksist), pa tako i njegovim frustracijama<br />
i bijesom, ali da se iznenadio kad je publika s odobravanjem<br />
do~ekala njegove postupke. On je osobno smatrao da<br />
nakon zajedni~koga prolaska kroz katarzu nasiljem Travisove<br />
postupke ipak treba osuditi. No, ~ini se da svi ljudi ne<br />
osu|uju iste postupke. Film strave jo{ vi{e, na neki na~in,<br />
’podilazi’ masama, jer ne dopu{ta ni protagonistima ni publici<br />
pretjerano razmi{ljanje. Likovi su u filmovima strave ili<br />
napadani ili napadaju. Kad se napadani po~nu braniti, ne<br />
mo`e im se zamjeriti. ^esto je samo je stvar osobne (naj~e-<br />
{}e podsvjesne) odluke s kojom grupom likova }emo se poistovjetiti.<br />
Predstavnici tzv. ’normalne’ ve}ine vjerojatno }e u<br />
(gotovo samonametnutom) pravilu suosje}ati sa `rtvama, ali<br />
pojedinci }e se poistovjetiti ~ak i s najokrutnijim ubojicama.<br />
Postoje i slu~ajevi gdje se publika naizmjence poistovje}uje i<br />
s jednom i s drugom grupom likova, {to <strong>filmski</strong>m autorima<br />
pru`a golemu mogu}nost poigravanja s gledateljevim osje}ajima.<br />
^ak se i autori filmova strave ~esto ’koriste’ svojim<br />
<strong>filmski</strong>m ubojicama za fiktivnu eliminaciju onih koje bi i<br />
sami, barem u ma{ti, voljeli eliminirati. Poznat je i jo{ neobi~niji<br />
slu~aj gdje autor svoj alter ego-lik stavlja u situaciju<br />
`rtve, ali ga u~ini toliko antipati~nim da nam gotovo lakne<br />
kad ga ubojica smakne. @rtve su nerijetko nemoralne i promiskuitetne,<br />
a ubojice su ~esto posve aseksualni likovi. Ubojicama<br />
kao da ubijanja i mu~enja na neki na~in nadomje{taju<br />
koitus. A ako spolni odnos shvatimo kao svojevrstan ispuh,<br />
stvari postaju jasnije, jer ubijanje je u pretpostavci najmo}niji<br />
ventil. Naravno, ako zanemarimo gri`nju savjest.<br />
Velika ve}ina ljudi koji rado gledaju filmove strave ka`u da<br />
to ~ine radi zabave i autori koji su to na vrijeme shvatili nerijetko<br />
su postigli velik uspjeh i na blagajnama. No, smijeh u<br />
dvoranama ponekad zna~i upravo suprotno. Neugodu koju<br />
osje}amo pri gledanju nekog filma ~esto manifestiramo smijehom,<br />
pa tako nije rijedak slu~aj da se u kinodvorani za vrijeme<br />
posve ozbiljna i potresna filma za~uje osamljen smijeh<br />
koji pojedinac ispu{ta valjda iz o~aja zbog prevelike neugode<br />
koju neki prizor u njemu pobu|uje.<br />
Nepobitna je ~injenica da je ljudski rod sklon sveop}oj destrukciji,<br />
pa i autodestrukciji, ali je istovremeno spreman na<br />
sve kako bi pre`ivio. Romerovi zombiji jedu da bi pre`ivjeli,<br />
a protagonisti ih ubijaju na sve mogu}e na~ine iz istog razloga.<br />
Junaci Teksa{kog masakra toliko su zaostali da je te{ko<br />
govoriti o njihovoj zlobi, jer ni oni sami ne mogu objasniti<br />
svoje postupke osim kanibalizmom, dakle opet pre`ivljavanjem.<br />
Tek je Carpenter u No}i vje{tica postupak ubijanja<br />
vratio ~istoj, apsolutnoj zlo}i. Postupci Michaela Myersa su<br />
obja{njeni samo zaklju~kom da je on utjelovljeno zlo. Henry<br />
je lik koji tako|er postupa bez obja{njenja, ali su njegovi postupci<br />
utoliko stra{niji, jer su realniji. ^injenica da postoji<br />
netko tko ubija iz ~iste obijesti, svakodnevne frustracije, dokolice<br />
ili dosade uznemiruje vi{e od ~injenice da je Michael<br />
Myers zao koliko i neuni{tiv. [to ljude toliko privla~i nasilju<br />
i smrti osim atavisti~koga `ivotinjskog instinkta, ostaje nepoznanicom.<br />
No, gotovo jednak broj ljudi ili voli ili mrzi horor.<br />
A odgovor na pitanje za{to ljudi vole horore gotovo je<br />
jednak onome za{to ih mrze, a on glasi: zbog krvi i nasilja.<br />
Ljudi koji ne mogu podnijeti nasilje na filmu ne}e ba{ cijeni-<br />
ti filmove bilo kojeg `anra s velikom koli~inom ubijanja, mu-<br />
~enja ili saka}enja. U takvih }e jednako zgra`anje izazvati<br />
scene klanja u Petku 13. kao i zavr{ni pokolj u Divljoj hordi.<br />
Ipak, vratimo se na one kojima filmsko nasilje nije odbojno,<br />
jer takvih ima mnogo vi{e nego {to se usu|ujemo sami sebi<br />
priznati. <strong>Zagreb</strong>a~ki kinorepertoar osamdesetih godina nudio<br />
je velike koli~ine horor-naslova. Neki od njih, primjerice,<br />
Petak 13. ili Ljudo`deri Amazone 27 bili su pravi hitovi.<br />
Srednjo{kolci su se natjecali tko }e vi{e puta pogledati koji<br />
od naslova, a uz to je omiljena zabava bila uno{enje sendvi-<br />
~a na filmove s doista odurnim scenama (tipa rezanje udova,<br />
konzumacija iznutrice ili mozga itd.) te me|usobno provjeravanje<br />
mu{kosti (tj. imunosti na ga|enje). Dakle, priznali<br />
mi to ili ne, ljude fascinira nasilje. Kako u stvarnom `ivotu,<br />
tako i na filmu. Nasilje je karakteristi~no za moderni film<br />
strave, ali i za moderni film uop}e. Filmovi strave samo su<br />
pomicali granice koli~ine i eksplicitnosti nasilja i seksa 28 na<br />
filmskom platnu, {to im se nerijetko obijalo o glavu, no filmovi<br />
svih `anrova potkraj 60-ih godina postaju bitno nasilniji.<br />
Filmovi strave samo su od{krinuli vrata kroz koja su poslije<br />
svi rado pro{li. Nasilje u filmovima Martina Scorsesea<br />
daleko je gnusnije od bilo kakva horor nasilja. Npr. scena iz<br />
Casina u kojoj Joea Pescija zatuku baseball-palicama znatno<br />
je potresnija od bilo koje horor-scene gdje se mo`da re`u<br />
udovi, glave pa i ~itave polovice tijela. Publika je odrasla zajedno<br />
s filmom i podsvjesno zna da kad vidi raskomadana<br />
~ovjeka zapravo vidi gomilu specijalnih efekata, pa nas ponekad<br />
vi{e zaboli malo krvi iz nosa u nekom ’obi~nom’ filmu<br />
nego kante krvi u prosje~nom hororu. Razlika izme|u<br />
horor-nasilja i realnog nasilja tema je za sebe. Ljudi skloni<br />
pojednostavnjivanju nazvat }e Peckinpahovo, Scorseseovo ili<br />
Kubrickovo nasilje ozbiljnim, a horor-nasilje neozbiljnim.<br />
No nisu svi horori neozbiljni. [to je s Egzorcistom, Alienom,<br />
Henryjem i ostalim filmovima ~iji su se redatelji dokazali i<br />
na mnogo cjenjenijim projektima i koji su poprili~no ozbiljno<br />
pristupili `anru filma strave? [to se pak ti~e ’neozbiljnog’<br />
horor-nasilja, pitam se mo`e li itko nazvati Leatherfaceov<br />
udarac maljem po glavi u originalnom Teksa{kom masakru<br />
motornom pilom neozbiljnim?<br />
S dana{njeg gledi{ta te{ko je govoriti o {okantnom nasilju,<br />
jer gotovo da je sve ve} snimljeno, no u stara vremena eksplicitno<br />
nasilje smatralo se stra{nim i njegovo je mjesto bilo<br />
u filmovima strave. Iako su mnogi horori pristupili formuli:<br />
{okirati makar i po cijenu sveop}e dru{tvene osude, primjera<br />
{okiranja-zbog-{okiranja ima u gotovo svim `anrovima,<br />
pa i u vrlo cijenjenim filmovima (osobito europskih autora).<br />
No kad je rije~ o hororu, uz krv i nasilje gotovo se automatski<br />
ve`u rije~i eksploatacija i propaganda i samim se time<br />
diskriminira `anr. Danas gotovo da nitko ’ozbiljan’ ne smatra<br />
dobre filmove hororima, pa makar oni to bili po svim<br />
zna~ajkama. Horori su uvijek ne{to lo{e. Takvu reputaciju<br />
horor mo`e zahvaliti moru lo{ih filmova koji se prodaju pod<br />
tim nazivom, koje ili bez imalo znanja rade diletanti ili bez<br />
imalo dobre volje ljudi `eljni brze zarade. Rijetko tko od napada~a<br />
na `anr uvi|a da su se, u trenutku kad su filmovi op-<br />
}enito postali prepuni nasilja, filmovi strave po~eli ili vra}ati<br />
starim metodama stra{enja ili utekli autoparodiji.<br />
15<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.
Change language