Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
154<br />
Hrvat. film. ljeto, <strong>Zagreb</strong> / god 7 (2001), br. <strong>29</strong>, str. 153 do 154 Kragi}, B.: Kre{imir Miki}: Film u nastavi medijske kulture, Educa, <strong>Zagreb</strong>, 2001, 321 str.<br />
Erichu von Stroheimu, i »lirsko prelazi u naturalisti~no i<br />
obratno« kada se opisuje francuski poetski realizam, {to je<br />
ipak ispod razine visoko{kolskog ud`benika.<br />
Autor tako|er ponavlja pojedina op}a mjesta, premda su<br />
ona ~esto problemati~na. Primjer je tvrdnja da su ostali studiji<br />
ostali zate~eni pojavom zvuka na filmu, odnosno premijerom<br />
Warnerova Pjeva~a jazza (1927) iako je ta tvrtka eksperimente<br />
sa zvu~nim filmom zapo~ela jo{ 1925, a i druge<br />
su tvrtke (Fox, RCA) razvijale vlastite sustave zabilje`be zvuka<br />
na filmu, dok su svi vode}i studiji tijekom 1927. ulagali<br />
u jednu od tih tehnika poku{avaju}i do}i na {to bolje startne<br />
pozicije. Pojava zvu~noga filma stoga nije bila nikakva novost,<br />
nego posljedica dugotrajnijega procesa, a jo{ od kraja<br />
1970-ih znamo da Warner nije ba{ bio na rubu bankrota iz<br />
kojega ga je onda spasio dolazak zvuka, nego da se, naprotiv,<br />
tvrtka zadu`ila u za industriju normalnim razmjerima<br />
radi {irenja poslova.<br />
Tako|er, ne bismo mogli jednozna~no tvrditi da fantasti~ni<br />
film uvijek dominira u lo{im dru{tvenim razdobljima, tim<br />
vi{e {to nije ba{ ni jasno {to je to ’lo{e dru{tveno razdoblje’,<br />
niti re}i da je Gra|anin Kane ra|en u stilu kriminalisti~kog<br />
filma ve} samo da rabi metodu detekcije, niti se mo`e re}i<br />
da su anarhisti~ki radovi bra}e Marx bli`i `ivotnim problemima<br />
od eskapisti~kih komedija (misli se na screwball-komedije,<br />
napomena B. K.). Prispodobljivanje pak pojma katarze<br />
filmovima prve faze Hitchcockova stvarala{tva (nije<br />
specificirano do kada to traje) ostavlja ~itatelja `eljnim razrade<br />
te informacije, a prili~no je upitna tvrdnja o Werneru<br />
Herzogu kao redatelju koji svoj dru{tvenokriti~ki anga`man<br />
iskazuje u formi komercijalnoga filma. Tako|er eksplikacija<br />
pojma supervestern kao vesterna koji se ne temelji samo na<br />
prizorima potjere nije ba{ najsretnije (ni najispravnije) rje{enje,<br />
dok je neoprostivo (a nadam se tek previd) nespominjanje<br />
Hawksova Rio Brava me|u najistaknutijim vesternima<br />
1950-ih.<br />
Premda bi se zamjerki, posebice na opisne sintagme i definicije<br />
sli~ne navedenima, na{lo jo{, njihovo dalje navo|enje<br />
suvi{no je jer i ono {to je ovdje navedeno ima kao jedini cilj<br />
ukazati na, ~ini mi se, lako ispravljive probleme (a u tu kategoriju<br />
spadaju i faktografske neto~nosti poput nekoliko<br />
krivih godina ro|enja npr. Sennetta, Fellinija i Jarmana, potom<br />
krivo napisana imena i o~ito slu~ajne pogre{ke kakva je<br />
ona o glavnoj nagradi na festivalu u Veneciji — nije palma<br />
nego lav).<br />
Ne{to je manji problem knjige u koli~inski znatno prisutnijem<br />
udjelu sadr`ajnog opisa naspram formalnog u prikazu<br />
pojedinih epoha, formacija ili autora, kao i nerazra|enost<br />
pojedinih tvrdnji (rabi se termin postmodernizam, iako se<br />
nigdje ne definira). Mnogo je ve}i problem u op}em tonu<br />
svojevrsne »metodi~ko-didakti~ke jednostavnosti i komunikacijske<br />
pristupa~nosti« reprezentiran prije navedenim iskazima,<br />
a zbog opasna klizanja prema stilskoj, a potom i zna-<br />
~enjskoj banalnosti. Premda karakteristi~an za cijelu knjigu,<br />
ipak je u pojedinim poglavljima (npr. o <strong>filmski</strong>m izra`ajnim<br />
sredstvima) dosta prigu{eniji, a katkad i potpuno nestaje {to<br />
paradoksalno proizvodi neujedna~enost pa je te{ko pomiriti<br />
reprodukciju i vrlo dobar komentar Metzove sintagmatske<br />
klasifikacije s re~enicama poput »rije~ je o umjetniku specifi~nog<br />
svjetonazora i intelekta koji je svojim djelima poku{ao<br />
pomiriti Isusa Krista, Marxa i Freuda i koji je stoga imao<br />
brojne obo`avatelj, ali i protivnike« (rije~ je naravno o Pasoliniju).<br />
I dok ova knjiga u cjelini vrvi brojnim zanimljivim i korisnim<br />
podacima i informacijama, najve}a joj je slabost nedostatak<br />
onoga {to bi joj, s obzirom na njezinu priru~ni~ko-metodi~ku<br />
namjenu, trebala biti ja~a strana — usustavljenosti i zaokru`enosti.<br />
Stoga se nije smjelo dogoditi da se uz neke redatelje<br />
navode godine ro|enja i smrti, a uz neke ne (npr. Rosselliniju<br />
se, u poglavlju o talijanskom neorealizmu, navode<br />
godine ro|enja i smrti, a Viscontiju i De Sici ne), da Sunset<br />
Boulevard Billyja Wildera bude jednom preveden kao Aleja<br />
sumraka, a drugi put kao Bulevar sumraka (kako se i prikazivao<br />
u na{im kinima) ili Griffithov Intolerance kao Nesno-<br />
{ljivost i Netrpeljivost, da se za Zrcalo Tarkovskog kao godina<br />
proizvodnje (odnosno prikazivanja, razlika se ne specificira)<br />
jednom navodi 1974, a drugi put 1975, da se za neke<br />
filmove donose naslovi prijevoda iz distribucije (Alien kao<br />
Osmi putnik), a za neke ne (The Quiet Man se navodi kao<br />
Tihi, a ne Miran ~ovjek), da se za neke filmove uop}e ne daje<br />
prijevod naslova, tako za Ericeov El espiritu de la colmena<br />
(prijevod bi glasio Duh ko{nice), a za neke se daje samo hrvatski<br />
prijevod bez izvornika, primjerice Predstava N. Roega,<br />
koja je ~ak i poznatija pod izvornim naslovom Performance,<br />
a dogodio se i najve}i propust me|u takvima, onaj<br />
krivoga prijevoda (dodu{e samo jedan) — Stevensov Shane,<br />
naime, ipak nije Sjaj.<br />
Za kraj jedna ’metodi~ka’ primjedba vezana uz teze iznesene<br />
u poglavlju Pristup recenziji filmova u nastavi medijske<br />
kulture. Nikako ne shva}am za{to bi optimalni cilj nastavnika<br />
trebao biti uspostava suglasja izme|u »subjektivnog (emotivnog)«<br />
i »objektivnog (analiti~kog)« pristupa filmskom djelu,<br />
odnosno za{to bi sud »film je dobar« iza kojeg slijedi<br />
obrazlo`enje te primjedba »no meni se takvi filmovi ne svi-<br />
|aju« i obratni (film je lo{, ali meni se svi|a) manje po`eljan<br />
od suda »film je dobar (objasniti) i meni se dopada, odnosno<br />
film je lo{ (objasniti) i meni se ne svi|a«. Poimanje kritike<br />
kao objektivizacije vlastitih do`ivljaja legitimno je, ali upravo<br />
je pronala`enje esteti~kih vrijednosti u ne~emu {to nam<br />
se emotivno ne svi|a ili ~emu nismo skloni izazov za razvoj<br />
duha i {irenja `elje za spoznajom. Tu `elju ova knjiga ispunjava<br />
na razini broja informacija koje nudi (u velikoj mjeri<br />
to~nih, premda, kao {to smo vidjeli, ima i neto~nih) te upu-<br />
}ivanjem na izvore i popisom literature na kraju, ali na`alost<br />
propu{ta priliku ispuniti je u cjelini svojih iskaza, odnosno u<br />
proklamiranoj namjeni temeljnog ud`benika da pru`i osnovna<br />
znanja koja bi potom mogla biti pro{irena drugim izvorima,<br />
~ime postaje korisna ponajprije kao podsjetnik i dodatak<br />
ne~ijoj filmskoj literaturi.<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.
Change language