You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
182<br />
Hrvat. film. ljeto, <strong>Zagreb</strong> / god 7 (2001), br. <strong>29</strong>, str. 181 do 186 Gojun, V.: Elipse i njihova retori~nost...<br />
datelja. Potrebno je da on ste~enim instinktom sam izabire<br />
mjesto i vrijeme radnje koje je nu`no prikazati za pra}enje<br />
pri~e, kao i ona mjesta gdje smatra da }e gledatelj svojim<br />
osobnim spoznajnim sposobnostima sam razumjeti i, nadasve,<br />
shvatiti tijek radnje iako je djeli} izostavljen i nije mu<br />
prikazan.<br />
Prema Jerzyju Plazewskom, elipsa ima ulogu kondenzatora<br />
naracije. Prema njemu, elipsa je izostavljanje onih elemenata<br />
fabule kojih se gledatelj sam mora dosjetiti. Jednostavnije<br />
re~eno, vje{tu gledatelju na osnovi vlastitih iskustava ne}e<br />
biti te{ko povezati pokazane dijelove zbivanja i iz njih shvatiti<br />
potpuno zna~enje zbivanja, nego nam nisu prikazani svi<br />
dijelovi zbivanja, ve} su ispu{teni dijelovi samo nazna~eni<br />
odre|enim indikatorima. Dakle, elipsom }e se sa`eti naracija,<br />
stvoriti stanovit {ok, istodobno pru`iti stanovita satisfakcija<br />
i usmjeriti gledateljeva pa`nja. Odnosno, prikazani sadr-<br />
`aj trebao bi potaknuti gledatelja da sam popunjava rupe<br />
koje su ovom prilikom nastale. Ovim osnovnim primjenama<br />
elipse, po Plazewskom, ve} su se po~ele eliminirati razne<br />
druge neprecizne definicije, koje su tako|er tra`ile svoje<br />
mjesto u teorijama filma.<br />
I dok se neki, poput Noëla Burcha (1972), bave isklju~ivo<br />
tehnikom monta`e te elipse karakteriziraju kao hijatus izme-<br />
|u dva kadra, s ~estim distinkcijama izme|u prostorne i vremenske<br />
elipse te njihovim me|usobnim va`nostima, ali i<br />
prevladavanjima, dotle drugi, poput Eugena Valea, nalazi<br />
op}enitiju (scenarijsku) funkciju elipsa te spominje kako filmom<br />
mo`emo iskoristiti ljudsku sposobnost zaklju~ivanja,<br />
Koncert<br />
tako da nas se ne gnjavi pokazivanjem svakoga detalja, jer to<br />
utje~e i na sam ritam filma. Ipak, nagla{ava kako sve te vremenske<br />
prijelaze zajedno mora dr`ati jedinstvena namjera<br />
da bi se shvatili i prihvatili.<br />
Ve}inom ovih razmatranja, stajali{ta, kao i definicija bavio se<br />
i Branko Belan, poglavito u svojoj knjizi iz teorije monta`e<br />
pod naslovom Stilistika i poetika filma (Belan, 1979). On, u<br />
biti, nabraja sve gorespomenute slu~ajeve te ih potkrepljuje<br />
nekim novijim i osobnim zaklju~cima. Tako|er, Belan poku-<br />
{ava klasificirati elipse, jer je evidentno da je provedba elipse<br />
u filmovima slojevita, da ima slojevit stilski smisao. A to<br />
je pak odre|eno vremenskim odnosom koji ona uspostavlja<br />
i te`inom onoga {to je izostavljeno, tj. bitno{}u funkcije u razvoju<br />
fabule. Pa tako Belan, slu`e}i se, {to Burchovom, {to<br />
Turkovi}evom (1995) terminologijom, stvara okvirnu sliku i<br />
kvalificira tu jedinstvenu stilsku figuru.<br />
U poglavlju o stilskim figurama, gdje razmatranje elipse zauzima<br />
najistaknutije mjesto, Belan zapo~inje svoj elaborat klasificiranjem<br />
i definicijom rutinske elipse. Ona je naju~estalija<br />
i slu`i da se njome sa`me vrijeme u filmu, tj. izostave oni dijelovi<br />
koji ne utje~u na razumijevanje bitne radnje. Ali ako se<br />
elipsom iscjepka struktura radnje, tada takva struktura mo`e<br />
postati poetskim izrazom, pa je Belan u takvu slu~aju naziva<br />
stilisti~kom, odnosno retori~kom elipsom. Treba napomenuti<br />
kako takva elipsa mo`e biti i rutinska ako je iskori{tena stereotipno,<br />
{ablonski. Na osnovi tih izlaganja, primjerice, Hrvoje<br />
Turkovi} sugerira podjelu na nenagla{ene elipse (kojoj<br />
pripada i rutinska) i nagla{ene elipse (kojoj pripada retori~na),<br />
s tim da su nagla{ene elipse u odnosu na one nenagla{enog<br />
tipa ipak ekspresivnije u bilo kojoj upotrebi.<br />
Noël Burch (1972) se, me|utim, bavio nekim drugim aspektima<br />
u primjeni elipsi. On, naime, elipse dijeli na izmjerene,<br />
tj. one kod kojih je veoma lako odrediti, pa ~ak i izmjeriti<br />
koliko je ispu{teno vrijeme. Njezina prisutnost morala bi<br />
obilje`iti manje-vi{e o~igledni prekid potencijalne neprekinutosti.<br />
Neodre|ene elipse su one gdje se vremenski odnos<br />
me|u kadrovima ne mo`e mjerno odrediti. Ispu{tena radnja<br />
mo`e iznositi jedan sat, dan, ili godinu, a da bi gledatelj mogao<br />
to ustanoviti, redatelj se mora koristiti nekim izri~itim<br />
naznakama da bi ih obilje`io. Me|utim, mogu}e je i da sam<br />
gledatelj, unutar neodre|enih elipsi, uz pomo} vlastitih op-<br />
}ih spoznaja o dru{tvu i svijetu, shvati o koliko velikom vremenskom<br />
odnosu je rije~. Takvi slu~ajevi ipak imaju neku te-<br />
`inu, za razliku od gorespomenutih pripomo}nih na~ina. U<br />
Burchovim daljnjim izlaganjima spominju se i uvr{tavaju<br />
me|u elipse i flashback i overlapping, ali smatram da je nepotrebno<br />
o tome raspravljati s obzirom da se ionako, u kontekstu<br />
suvremene monta`e, te figure ne tretiraju kao elipse.<br />
Elipse u Belanovu Koncertu<br />
A sad, krenimo s glavnom temom na{eg interesa. Branko Belan<br />
je, po svemu sude}i, ~ak i prije nego {to je uplovio u<br />
filmske vode kao redatelj, bio usko vezan uz film kao vrstan<br />
poznavatelj te umjetnosti i kao uva`eni kriti~ar. Navedene<br />
predispozicije su ga ponukale da se sam po~ne baviti filmom.<br />
Njegov proboj na hrvatsku filmsku scenu zapo~eo je<br />
filmom Koncert, koji }e u povijesti hrvatske kinematografije<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.
Change language