Zagreb 29/2002 Hrvatski filmski - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 8 (2002), br. 29, str. 3 do 16 Mili}, K.: Novi film strave
^udnovatom igrom sudbine, kad im se pokvari automobil,
uto~i{te i preno}i{te nalaze upravo u ku}i roditelja jedne od
`rtava. Kad roditelji spoznaju koga su ugostili, slijedi krvava
osveta.
Ono {to je u filmu diletantsko gotovo sigurno proizlazi iz ~injenice
da je produkcija bila predvo|ena ozlogla{enim producentom-redateljem
Seanom Cunninghamom (Petak 13), a
najprisutnije je u scenama paralelnog i nategnutog komi~nog
odmaka u kojima pratimo zgode i nezgode dva nesposobnjakovi}a
u policijskim uniformama. Kako je u to doba bilo pomodno
ismijavati policiju, 15 mogu}e je da su te scene ~ak i
nametnute od strane kroni~no nedarovita Cunninghama.
Op}enito bismo ~itavu prvu polovicu filma mogli ocijeniti
kao lo{u i u tim scenama film stvarno nalikuje pornoprodukciji
s podjednako lo{im glumcima, kamerom i re`ijom, dok
se ~ini da su dijalozi tu samo da bi se dobilo na vremenu.
Kad se situacija prebaci na teritorij nasilja, film postaje nadahnutiji.
Zahvaljuju}i grubom naturalizmu opet najbolje
uspijevaju scene nasilja i sadizma, pa film po~inje funkcionirati
i dobiva na ozbiljnosti tek sa scenom silovanja, koja potpuno
odudara od ostatka filma. Ta scena djeluje tragi~nije
od istovrsne scene u Psima od slame (Straw Dogs, 1971)
Sama Packinpaha izme|u ostalog i zbog toga {to je li{ena
bilo kakve povijesti likova. Samo u detaljima potpuno naturalisti~na
(slina silovatelja na licu `rtve), moglo bi se re}i da
je jedna od najuvjerljivijih scena silovanja uop}e, a posti`e
efekt trenutna poistovje}ivanja i sa `rtvom i s po~initeljem
(vjerojatno ovisno o spolu gledatelja).
Osveta roditelja nije nimalo bla`a. Iako je teza o odve}
okrutnoj kazni (koja baca sumnju na ispravnost osvetnikova
postupka) ve} obra|ivana, ovdje je dovedena do ekstrema.
U no}noj mori jednog od silovatelja otac `rtve (ina~e zubar)
stavlja o{tro zidarsko dlijeto izme|u po~initeljevih sjekuti}a
i desni i potom ~eki}em udara po dlijetu. No, prava kazna
koja }e uslijediti, a koju }e provesti `rtvina majka (i sama se
na neki na~in `rtvuju}i) sastojat }e se od odgrizanja spolovila.
Iako se najneugodnije iznenadio sam silovatelj (koji je
o~ekivao felatio) na takav prizor nije bila spremna ni publika
ni cenzura davne 1972. pa se opisano mo`e vidjeti samo
u posebnim, ’nerezanim’« verzijama filma. Dakako, ve} i po-
~etak te perverzne scene u kojoj se nagovije{ta sado-mazohisti~ki
(vezanje ruku) i nesu|eni oralni seks bio bi dovoljan da
prenerazi onda{nje branitelje morala. Kraj scene zaslu`eno
pripada u antologiju bizarnog, a gledatelji jo{ i dan-danas taj
prizor do~ekuju s ’Ma ne}e valjda!’. Na kraju filma proradi
i motorna pila, kojoj }e biti posve}en jo{ jedan vrlo bitan
film.
Teksa{ki masakr motornom pilom
Uz Psiha i No} `ivih mrtvaca prvenac Tobea Hoopera The
Texas Chainsaw Massacre (1974) popunjava trolist najbitnijih
filmova, koji su definirali moderni film strave.
Nekolicina mladih hipija (dvije djevojke i tri mladi}a, od kojih
je jedan invalid u kolicima) voze se u kombiju ameri~kom
pustopoljinom u potrazi za obiteljskom ku}om jednog od
~lana dru`ine. Usput pokupe ~udnog autostopista koji uskoro
dokazuje svoju poreme}enost, pa ga otjeraju iz vozila (zapravo
on sam ode). Kad kona~no stignu u ostatke nekada{-
8
Teksa{ki masakr motornom pilom
nje ku}e, odlu~e malo pro{vrljati naizgled slikovitom seoskom
okolicom. Na kraju ostanu samo djevojka i njezin oduzeti
brat u kolicima. Druga djevojka i dva mladi}a ve} su zavr{ili
pod ~eki}em golemoga Leatherfacea, jednog od pripadnika
poreme}ene obitelji koja sije strah i trepet ovim dijelom
Teksasa. Leatherface potom motornom pilom ubije invalida,
a djevojka ostaje sama. Kako ne zna da su ostali ~lanovi
njegove obitelji takore}i svi likovi koje su hipiji susreli
tijekom filma, obrati se za pomo} na krivom mjestu, pa djevojku
napokon uhvate, ve`u za stolac i podvrgavaju prvo
psihi~kom, a potom i fizi~kom nasilju. Ona im na kraju ipak
uspije pobje}i, no o~ito traumatizirana za cijeli `ivot.
Ako je Psiho donio realizam, iznena|enje, poistovje}ivanje sa
zlikovcem, sukrivnju `rtve, No} `ivih mrtvaca hladno}u,
okrutnost, depresiju, izgubljenost, nemo} i nemogu}nost iskupljenja,
Teksa{ki masakr je potencirav{i sve spomenuto donio
jo{ nekoliko bitnih elemenata: ekstremno (’grafi~ko’) nasilje,
pomanjkanje ikakva obja{njenja postupaka i sadizam radi sadizma.
Njegovi zlikovci nisu pametni pa da se njihovi postupci
shvate perverznim poigravanjem ili umi{ljenom kaznom.
Oni su primitivni poluretardi li{eni svih dru{tvenomoralnih
na~ela, a njihov je sadizam iskonski. Oni jednostavno u`ivaju
da njihova `rtva pati, bez ikakva razloga ili obja{njenja bilo
sebi ili drugima. Mogli bismo re}i da je rije~ o `ivotinjskom
pona{anju, ali `ivotinje (navodno) nemaju potrebu za sadizmom.
Hooper je u svoj film na mala vrata uveo i temu ljudo`derstva.
16 Romerovi zombiji bili su ljudo`deri, ali oni su bili
ipak hodaju}i mrtvaci. Leatherface i dru{tvo su pravi, `ivi ljudi.
Iako njihovo ljudo`derstvo nigdje nije verbalno potvr|eno,
i najmanje usredoto~ena gledatelju malo-pomalo postaje jasno
da se veseli Teksa{ani hrane specifi~nom vrstom mesa. Ta dva
posve sirova elementa tvore dvije, za svaki horor, vrlo bitne
zna~ajke — poriv za besmislenom destrukcijom i nagon za
pre`ivljavanjem pod svaku cijenu, koji se istovremeno pro`imaju
tijekom ~itave ljudske povijesti.
Zanimljivo je i ogoljelo nasilje li{eno bilo kakvih seksualnih
aluzija. Leatherface i dru{tvo u pravom bi `ivotu sasvim sigurno
silovali djevojku prije nego {to bi je ubili, a ne bih se
kladio da ne bi to ponovili i nakon toga (i ovaj je film navodno
nadahnut slu~ajem stvarnog nekrofila Eda Geina, ba{
kao i Psiho). No u ovom filmu seks je ostao negdje po stra-
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 29/2002.