Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, <strong>Zagreb</strong> / god 8 (<strong>2002</strong>), br. <strong>29</strong>, str. 19 do 26 ^egir, T.: Potisnuta divljina (postvestern)<br />
sti sudbine i stvarnosti« (Kitses, 2001: 15). Uloga je konja u<br />
tom filmu i ne samo ikonografska. Oni su dakako simbolom<br />
slobode i prirode, ali su i uzrokom nevolja protagonista.<br />
Ujedno ponovno zadobivanje vlasni{tva nad njima dovr{etkom<br />
je mitskoga puta glavnog junaka, mitskog puta koji zapo~inje<br />
i zavr{ava na podru~ju Sjedinjenih Dr`ava, ali se ve-<br />
}im dijelom odigrava u Meksiku, koji je »uvijek bio tamna<br />
podsvijest vesterna i koji za protagoniste filma sadr`i sav<br />
strah i privla~ivost nepoznatog« (Buscombe, 2001: 38).<br />
Opreka SAD i Meksika tako je granica izme|u razli~itih tradicija,<br />
»nevinosti i iskustva, dje~a{tva i mu`evnosti, kulture i<br />
divljine« (Kitses, 2001: 13). No, u Svim lijepim konjima odnos<br />
spram Meksika nije jednozna~an. U samoj meksi~koj<br />
sredini uo~avamo dvostrukost izme|u kulturnog naslje|a,<br />
o~itovana u `ivotu na haciendi, i brutalna kr{enja zakonskih<br />
normi i ljudskih prava o~itovanih u meksi~kom predstavniku<br />
zakona. I upravo je odnos spram pisanog zakona svojevrsnim<br />
okvirom koji otvara, pre`imlje, a naposljetku i zatvara<br />
protagonistov put. Glavnom junaku upravo odvjetnik,<br />
predstavnik zakonskih institucija, priop}ava da ne postoje<br />
pravne mogu}nosti da zadr`i zemljoposjed na kojem je<br />
odrastao: u Meksiku zakonske se norme ne po{tuju, one se<br />
primjenjuju kako je volja predstavnika zakona, dovode}i<br />
tako pojedin~evu opstojnost u opasnost, a naposljetku, njegovu<br />
ponovnu integraciju u zajednicu omogu}ava sudac koji<br />
po{tuje pisane zakone, ali razumije i prirodni moralni kôd<br />
pojedinca. 13<br />
Odnos Meksika i SAD prisutan je i u Usamljenoj zvijezdi, no<br />
s promijenjenim predznakom. Meksiko, naime, nije vi{e<br />
uto~i{te otpadnika od dru{tvenog ustroja, pisanog prava<br />
ameri~kog dru{tva, nego upravo obrnuto: zbog neima{tine,<br />
SAD postaju uto~i{tem meksi~kog pu~anstva. John Sayles u<br />
vi{e je navrata isticao da je Usamljena zvijezda film o granicama,<br />
bilo zemljopisnim, kulturnim, politi~kim, dru{tvenim,<br />
pa ~ak i moralnim, a »granice su, kao i legende umjetne tvorevine,<br />
u~inak povijesnog izbora i dru{tvene uvjetovanosti...<br />
iako njihovu nazo~nost moramo prepoznati i razumjeti... da<br />
bi se uspostavio ispravan odnos prema samom sebi, nu`an je<br />
vlastiti izbor, vi{e no prilagodba dru{tvenim normama« (Adnrew,<br />
1998: 103). S druge strane, Svi lijepi konji odnose se<br />
prema ogradama koje sputavaju individual~evu osobnost.<br />
Protagonisti prelaze u Meksiko jer ’nije ogra|en’, no ako<br />
ograde u Meksiku nisu vidljive, one su vi{e dru{tvene i klasne<br />
i njima se opet ne mo`e izmaknuti.<br />
Odnos pro{losti i sada{njosti. Postvestern nam svjedo~i da je<br />
odnos pro{losti i sada{njosti vi{e nego slojevit, jer parafraziraju}i<br />
rije~i hispanoameri~ke u~iteljice u Usamljenoj zvijezdi<br />
pro{lost nikada nije jednostavna i lako razlu~iva. Ona neizbje`ivo<br />
uvjetuje pojedin~evu sada{njost, no njezinu se pokatkad<br />
pogubnu utjecaju mo`e izbje}i ako se propituje razlo`no.<br />
Kako nam zorno dokazuje izniman redateljski postupak<br />
Johna Saylesa, gdje pri zadiranju iz sada{njosti u pro{lost<br />
nema uobi~ajenih rezova ili pretapanja, nego su posrijedi<br />
obi~ni pomaci kamerom u istim prostorima, ali razli~itim<br />
vremenskim odrednicama, pro{lost je uvijek prisutna.<br />
No, pro{lost je pokoravanja prostranstava ameri~kog Zapada<br />
jo{ u doba samih zbivanja zadobila obilje`ja mita. Ame-<br />
ri~ki je Zapad ideja koja je postala mjestom, a zatim simbolom<br />
i mitom. Mit o Zapadu iznimno je va`an i dugotrajan<br />
sustav, koji svrhovito oblikuje ameri~ku kulturu. Iako mu je<br />
predtekst povijest, kroz simboli~ku ulogu koja je sredi{nja<br />
pri kulturnom djelovanju dru{tva koje ga proizvodi oblikuju<br />
se predlo{ci {to se ~ine iznimno uvrije`enima i gotovo apstraktnima.<br />
Nadalje, ti se predlo{ci svode na »ikoni~ke«<br />
strukture, koje postaju dijelom dru{tvenog jezika i na taj na-<br />
~in putem kulturnih »predaja«. No, u odnosu sa zbiljskim,<br />
taj mit postaje sredstvom kojim se neka dru{tvena ideologija<br />
opravdava, postaje arhetipom kojim se zakriva povijesno.<br />
14 Kako je rije~ o mitu koji obuhva}a razdoblje devetnaestoga<br />
stolje}a, a postvestern obra|uje suvremenija razdoblja<br />
u kojima zbiljsko ipak prevladava, mo`emo ustvrditi da<br />
je upravo stoga {to je mit temeljem uspostave dru{tva, pa u<br />
povratnom djelovanju opet uvjetuje zbiljsko, postvestern<br />
kao takav zasnovan na jeziku mita, ali mu je govor povijesni.<br />
Tako nas ne mora ~uditi da nakon razotkrivanja tajne u Usamljenoj<br />
zvijezdi John Sayles stvara ina~icu znamenite tvrdnje<br />
iz Fordova ^ovjeka koji je ubio Liberty Valancea: »kada legenda<br />
postane istinom, tiskaj legendu«, pa sredi{nji lik filma<br />
u odnosu na vlastita oca, predstavnika zakona ~ije je djelovanje<br />
postalo mitskim, mo`e ustvrditi da istina ipak ne mo`e<br />
uni{titi mit jer »otac je bio legenda — on to mo`e podnijeti«.<br />
Momci sa Zapada mitu prilaze s pone{to razli~itog stanovi-<br />
{ta. Kako je protagonist bio personifikacijom toga mita, sa<br />
svim njegovim vrlinama i slabostima, slabiji lik pri odlasku<br />
prema Kaliforniji ustvrdi da ne smije biti ba~ena sjena na<br />
njegov `ivot, dakle ne smije biti ba~ena sjena na sam mit jer<br />
on osigurava svrhoviti razvoj dru{tva ~ijim je temeljem.<br />
Kada znameniti Roland Barthes tvrdi da je »mit gubitak povijesnih<br />
vrijednosti stvarnog« (Slotkin, 1986: 24), tada se<br />
~ini da je postvestern poku{aj povijesne nadgradnje mitskog<br />
temelja. Vi{e su nego simboli~ne zavr{ne rije~i Usamljene<br />
zvijezde, ~iji ve} naslov referira i prema ~estom nazivu dr`ave<br />
Teksas, ali i prema zvijezdi predstavnika zakona, pa dakle<br />
komentira i mit, koje pak glase zaboravi Alamo, mjesto velike<br />
bitke za uspostavu Teksasa kao samostalne republike, bitke<br />
koja je dakako zadobila zna~aj mitskog i koje su, ne slu-<br />
~ajno, izgovorene pred zapu{tenim <strong>filmski</strong>m ekranom drivein<br />
kina. Valja ra{~laniti mit, koji je za`ivio u masovnoj predaji<br />
pa i filmu, uo~iti njegove nepravilnosti — jer ga se ne<br />
mo`e nijekati — da bi zajednica mogla opstojati bez razmirica<br />
koje moraju ostati stvar pro{losti.<br />
Naposljetku, postvestern, a poglavito njegovi recentniji primjeri,<br />
svrhovito nam pokazuje da je vanjska divljina gotovo<br />
posustala u posvema{njem pokoravanju i da je u protagonista<br />
koji su njome uvjetovani morala postati unutarnjom, {to<br />
je u nekoliko navedenih slu~ajeva uglavnom bivalo istozna~nim<br />
ili sa smr}u ili s beskona~nim lutanjem i ponovnim suo~avanjem<br />
s potisnutom divljinom samih protagonista, onih<br />
koji su poku{ali `ivjeti mit, ali se sami nisu mogli zbog vlastitog<br />
ustroja okoristiti njegovim postignu}ima. Tek oni koji<br />
su se suo~ili s naslje|em pro{losti i preuzeli odgovornost za<br />
vlastite postupke uspjeli su unutarnju divljinu neokrnjenu<br />
uklopiti u dru{tvo koje je nastalo na zasadima njihova djelovanja<br />
i djelovanja njihovih predaka.<br />
25<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.
Change language