Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Hrvat. film. ljeto, <strong>Zagreb</strong> / god 8 (<strong>2002</strong>), br. <strong>29</strong>, str. 28 do 36 Ajanovi}, M. A.: Jurij Norstein — Animacija je realisti~na kao san<br />
Va{a je tehnika dakle podre|ena va{oj te`nji da kreirate novi<br />
prostor ili da ga zapravo otkrijete.<br />
— Apsolutno. Moj na~in komponiranja scena, organiziranja<br />
plasti~kih elemenata, zahtijeva specifi~nu tehniku. Na neki<br />
na~in ona dolazi i kao rezultat mog shva}anja poezije, filma,<br />
moga do`ivljavanja pripadnosti osobitoj kulturi, koja je<br />
kombinacija europskog pozitivizma i iracinalne isto~nja~ke<br />
duhovne ba{tine.<br />
Kad i kako se rodila ideja za Bajku nad bajkama?<br />
— Godine 1972, dok sam le`ao bolestan, po~eo sam razmi-<br />
{ljati o filmu koji bi govorio o mom vrtu, mojim susjedima,<br />
ro|acima i prijateljima, o svemu {to znam i osje}am. U svojoj<br />
sam fantaziji vidio stol i stolnjak koji lebdi iznad stola. Iza<br />
toga nalazili su se svi moji susjedi, `ivi i mrtvi. Vidio sam to<br />
kao scenu kojom film mora po~eti. Nisam razmi{ljao o tome<br />
da li to treba biti igrani film ili animacija. Radilo se o ~istoj<br />
ideji. Poslije sam pristupio izradi jedne sheme filma. Do{la je<br />
druga scena s ulicom i kamionima koji su istovarivali staro<br />
poku}stvo iz stana, tada nastupa jesen i neka ~udna ti{ina, nakon<br />
~ega po~inje puhati vjetar... Cijeli vrt, stol i stoljnjak snagom<br />
su vjetra ponijeti put neba, `eljezni~ki vagoni lete u nebo<br />
i nestaju tamo u mra~nom prostoru. Sve ba{ kao u snu. O<br />
tome sam pripovijedao svojoj `eni Fran~eski, koja je tako|er<br />
umjetnica, i cijeli se projekt po~eo razvijati u razgovoru. To<br />
je bilo vrijeme kad sam radio na Je`i}u... Poslije sam nazvao<br />
svoju prijateljicu Ljudmilu Petru{jevsku, koja je veoma dobra<br />
spisateljica, iako nitko nije objavljivao njezine knjige. Imao<br />
sam namjeru da u suradnji s njom u~inim scenarij za film o<br />
Danteu i Majakovskom. Ispri~ao sam tada Ljudmili o svom<br />
snu. Potom smo se sretali redovito i vodili nevjerojatno plodne<br />
razgovore, prisje}ali smo se na{ih djetinjstva, starih prijatelja,<br />
ro|aka... Nitko od nas nije znao o kakvoj smo vrsti filma<br />
zapravo razgovarali. Ne{to se po~elo kretati u na{im glavama,<br />
ona je opisivala slike iz svog sje}anja, ja sam opisivao<br />
svoje i tako smo me|usobno razmjenjivali uspomene i prepri-<br />
~avali vlastite `ivote. U to vrijeme Ljudmila je bila trudna pa<br />
je u na{e razgovore unijela temperaturu i osje}aje koji dolaze<br />
iz tog bla`enog `enskog stanja. S vremenom smo napravili<br />
scenarij koji je na neki na~in bio moja autobiografija.<br />
Na kakav je prihvat scenarij nai{ao kod producenta Sojuzmultifilma?<br />
— Dopustili su mi da to radim. Razlog je vjerojatno bio taj<br />
{to su moji prethodni filmovi pokupili toliko nagrada u inozemstvu.<br />
To je fakti~ki bila prva provizija od mojih uspjeha<br />
koju sam uop}e dobio. No, scenarij nije prihva}en bezuvjetno.<br />
Film sam dobio uz strogu instrukciju, koja je glasila: »redatelj<br />
}e doraditi scenarij«. Tada smo po~eli pisati jo{ sofisticiraniji<br />
scenarij, gdje smo nastojali dalje razviti samu radnju<br />
i njezinu unutarnju logiku. Njima se nije sasvim dopala ni ta<br />
nova verzija. Tada sam ja oti{ao direktno u ministarstvo kulture,<br />
u njegov <strong>filmski</strong> odjel, gdje sam svoju ideju objasnio<br />
onima koji su imali ve}u mo} od uprave Studija. Bio sam<br />
uvjerljiv i uprava je dobila nare|enje da me puste da na miru<br />
radim. Tek u tom trenutku osjetio sam sna`an unutarnji<br />
strah jer sam tada prvi put shvatio da sam tako te`ak teret<br />
kao {to je film o totalnom do`ivljaju natovario sebi na ple-<br />
34<br />
}a. Bio sam tada star, bolje re}i mlad, tek trideset i koju godinu.<br />
Za{to ste film nazvali Bajka nad bajkama?<br />
— Naslov je isti kao i naslov pjesme velikoga turskog pjesnika<br />
Nasima Hikmeta, ~ija poezija postoji i na ruskom u apsolutno<br />
genijalnom prijevodu. Njegove pjesme, koje sam ~itao<br />
kao dvadesetogodi{njak, postale su va`nim dijelom moje<br />
osobe. Dok sam crtao, po~eo sam mumljati te pjesme i tada<br />
se u meni i kroz mene po~eo stvarati lanac me|usobno povezanih<br />
slika i prizora u formi ku}e, vrta, likova... Na neki<br />
sam na~in bio op~injen njegovom poezijom, ponavljao sam<br />
te pjesme i razli~iti likovi i detalji tra`ili su i nalazili mjesto<br />
u mojoj fantaziji. Jasno sam vidio svoju staru ku}u, komunalnu<br />
gra|evinu s dugim hodnicima, gdje je moja obitelj `ivjela<br />
dvadesetak godina. Vidio sam vrt pun sunca, staru<br />
`enu, Picassova bika, konopac na kojem je obje{eno mokro<br />
rublje, ribara, vidio sam mnogo susjeda, `ene koje ple{u, vojnike<br />
koji nekamo odlaze, zraku svjetlosti koju sam odnekud<br />
prepoznavao, pisa}i stol i svjetiljku... Vidio sam slike ljudi iz<br />
mog `ivota, mojih misli i sje}anja. Crtao sam: `ena je bila<br />
moja majka, djevoj~ica je moja k}i, pjesnik je sli~an meni kad<br />
sam bio mlad... Napravio sam velik broj takvih skica i, dok<br />
sam ih gledao, shvatio sam da je film po~eo otkrivati svoje<br />
tajne, da je po~eo jedan proces u kojem se verbalni jezik nesvjesno<br />
transformira u vizualni. Znao sam da }u imati toga<br />
malog vuka, znao sam da }e biti jedna sekvenca o ratu...<br />
Jeste li ve} u toj fazi skiciranja i pripreme imali jasnu predod`bu<br />
o zapletenoj strukturi budu}ega filmskog teksta?<br />
— U po~etku svoga rada — nisam. Nisam uop}e znao {to je<br />
to {to radim. Znao sam da }e to biti ne{to povezano s mojim<br />
djetinjstvom, s ratom, da }e biti motiva iz Biblije, ali {to<br />
je to i kako }e se to komponirati, to nisam mogao re}i. Nakon<br />
vi{e dana rada na skicama odlu~io sam to snimiti i kada<br />
sam gledao projekciju prvih crte`a, iznenada sam osjetio zra-<br />
~enje sna`ne energije koja je dopirala s platna. Potom sam<br />
oti{ao na odmor i moja supruga i ja do{li smo na ideju o potpuno<br />
novoj sceni, zimskom ambijentu i dje~aku koji jede jabuku.<br />
U tom momentu za mene je cijeli film postao jasan i<br />
vidljiv.<br />
Odakle ideja za maloga vuka, lik koji zapravo povezuje i ujedinjuje<br />
sve scene u jednu cjelinu?<br />
— Malog vuka i druge likove instinktivno sam nacrtao ve} u<br />
samom po~etku. Vuk dolazi iz uspavanke kojom se uspavljuju<br />
djeca u Rusiji. Ruske narodne bajke razlikuju se od zapadnih.<br />
U ruskim bajkama vuk nije neko zlo stvorenje, nego je<br />
dobar. Rije~ je zapravo o vu~i}u koji }e te, kako uspavanka<br />
ka`e, »odnijeti u {umicu«, dakle u san. Ta se uspavanka neobi~no<br />
sna`no zadr`ala u mojoj memoriji cijeloga mog `ivota.<br />
Jeste li imali problema s birokracijom dok ste radili film?<br />
— Varao sam ih... Obi~avao sam re}i da radim ne{to sasvim<br />
deseto dok sam zapravo snimao svoje scene. Sre}om, nitko<br />
me nije kontrolirao. Jedanput sam samo pokazao onu ratnu<br />
sekvencu nekim ~lanovima uprave i oni su bili zadovoljni.<br />
Tek kad je film bio zavr{en shvatili su da je zapravo pred njihovim<br />
o~ima nastajao posve druk~iji film od predod`be koju<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.
Change language