You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, <strong>Zagreb</strong> / god 7 (2001), br. <strong>29</strong>, str. 147 do 150 Rube{a, D.: <strong>2002</strong>: Odiseja u japanskom filmu<br />
life). No, esencijalna dijalektika filma ne svodi se toliko na<br />
filozofiranje o `ivotu i smrti, nego o odnosu dokumentarnog<br />
i fiktivnog. Uostalom, mo`emo zamisliti {to bi od ovakve<br />
teme u~inio ameri~ki film, da se iza kamere na{la, recimo,<br />
Nora Ephron kao autorica njegova holivudskog remakea i u<br />
castingu odabrala Johna Travoltu i Meg Ryan. Kao {to mo-<br />
`emo pretpostaviti {to bi se tek dogodilo da se Kore-edin<br />
Distance pojavio u obliku moralizatorskog remakea na ameri~kim<br />
TV ekranima kao senzacionalisti~ka real life obiteljska<br />
drama.<br />
Alternativne obitelji<br />
Kad je pak rije~ o remakeu, Nobuhiro Suwa u svom se intrigantnom<br />
filmu H Story odlu~io na posve atipi~an pristup.<br />
Autor u njemu portretira filma{a koji odlu~uje postmodernisti~ki<br />
rekonstruirati Resnaisovo remek-djelo Hiro{ima, ljubavi<br />
moja u kojem bi Beatrice Dalle trebala tuma~iti lik koji<br />
je u njegovoj originalnoj verziji portretirala Emanuelle Riva.<br />
No, Dalleova ne mo`e upamtiti scenarij i prigovara redatelju<br />
da }e projekt ispasti poput karbonske kopije. Ali, glumica<br />
se vara. Jer, Suwina poetika obrnuto je proporcionalna<br />
Van Santovu Psychu. On ne fotokopira Resnaisa, nego samo<br />
slijedi njegove tragove i priziva ga poput jeke serijom sporih,<br />
ali hipnotiziraju}ih gesti. Dalleova besciljno tumara Hiro{imom<br />
u dru{tvu scenarista, da bi u zavr{nom prizoru simboli~no<br />
okon~ala pred kupolom spomenika `rtvama A-bombe.<br />
No, dok Nobuhiro Suwa u svojim postnuklearnim fobijama<br />
evocira japansku pro{lost, prizivaju}i duh melankoli~noga<br />
Resnaisa, ~udesni Kiyoshi Kurosawa alegorijski se pozabavio<br />
japanskim hi-tech-no}nim morama, prizivaju}i duhove Bhorora<br />
i ranu fazu Atoma Egoyana. U njegovu najnovijem<br />
filmu Kairo za~udne vizualne poetike, virusi ne napadaju<br />
samo ra~unala, nego u maniri Invazije tjelokradica opsjedaju<br />
i njihove korisnike. Tada nam odmah postaje jasno da nakon<br />
svih mogu}ih strahova od atomskih bombi, apokalipti~nih<br />
sekti, ekolo{kih katastrofa i virusa kojima nas pla{e celuloidni<br />
katastrofi~ari japanska obitelj u novom mileniju vi{e<br />
nipo{to ne mo`e biti onakva kakvu portretira Ozu.<br />
Shinji Aoyama kreira u Eureki alternativnu obitelj koju povezuje<br />
traumatsko iskustvo iz pro{losti, dok u idu}em filmu<br />
Desert Moon poku{ava odbaciti alternativno, spojiv{i ~lanove<br />
razdvojene tradicionalne obitelji. U filmu Hush! Ryosukea<br />
Hashiguchija ra|anju alternativne obitelji 21. stolje}a prethodi<br />
neobi~ni ljubavni trokut (glavni junak zaljubljen je u<br />
momka koji je zaljubljen u djevojku, a na kraju svo troje<br />
shva}aju kako ne mogu `ivjeti razdvojeno i po~inju razmi-<br />
{ljati o djetetu iz epruvete). A u erotiziranoj melodrami Eija<br />
Okude Shojo, koja funkcionira kao fascinantni spoj Buñuelove<br />
Djevojke i nekolicine liberalnih celuloidnih pamfleta<br />
koji vi{e nisu in jer ih je progutala politi~na korektnost, alternativna<br />
se obitelj ra|a simboli~nim spajanjem dvije polovice<br />
tetoviranog feniksa koji krasi le|a njezinih ~lanova. On<br />
je osamljeni sredovje~ni murjak. Ona je petnaestogodi{nja<br />
cura koja obo`ava {kolske uniforme krojene po diktatima<br />
anime heroina. Feniksov prodorni krik slobode razara konvencionalna<br />
dru{tvena pravila koja su ih sputavala. Simbolika<br />
je erotskog i duhovnog sklada postignuta i Okudini ljubavnici<br />
mogu kona~no ’odletjeti’ zajedno. Tetova`a koja nas<br />
Ryosuke Hashiguchi, Hush!<br />
kao definitivna umjetni~ka forma u japanskim pokretnim<br />
slikama ~esto pla{i i uznemiruje ({ifra: Takeshi Kitano & yakuza),<br />
ovdje se promatra u njezinu napadno metafori~kom,<br />
ali nipo{to narcisoidnom kontekstu.<br />
Dakako, to jo{ ne zna~i da se novi japanski film umorio od<br />
sustavna prelistavanja po Ozuovu obiteljskom albumu. Hirokazu<br />
Kore-eda ({ifra: Maborosi) u svom asketskom stilu<br />
ozuovski ponavlja jedne te iste kadrove, planove i polo`aje<br />
u pri~i o lijepoj udovici koja se ne mo`e pomiriti s neobja{njivim<br />
mu`evim samoubojstvom i povla~i se u zabitno ribarsko<br />
selo (autor reciklira Ozua i u poetski intoniranim zavr{nim<br />
kadrovima koji retrospektivno otkrivaju njezinu intimnu<br />
dramu). A glavni junak kontemplativnog filma ^ovjek<br />
koji je hodao po snijegu Masahira Kobayashija, koji se na{ao<br />
u gotovo identi~noj situaciji kao i Kore-edina junakinja,<br />
povla~i se nakon `enine smrti u udaljeni gradi} okovan vje~nim<br />
ledom u kojem je neko} `ivio kao vlasnik obiteljskog<br />
pogona za proizvodnju sakea. Ponekad navrati do lokalnog<br />
uzgajali{ta lososa gdje upoznaje djevojku u koju se zaljubljuje.<br />
Pri~a }e kulminirati spajanjem njegove obitelji, uz neizbje`ne<br />
sva|e i obiteljske razmirice iz kojih }e na kraju svi<br />
iza}i tu`niji, ali pametniji, premda je Kobayashijev film u odnosu<br />
na Ozuove obiteljske pri~e dramatur{ki tanak, dok su<br />
njegovi junaci emotivno hladni poput ledenih krajolika koje<br />
obitavaju.<br />
Za razliku od Ozuovih imitatora koji su upali u zamku vlastite<br />
pretencioznosti, mnogo su se uspje{nije sna{li oni sineasti<br />
koji su u devedesetima poku{ali o`iviti samurajski film.<br />
Dok nam je Kurosawa pri~ao kako bi bio najsretniji da umre<br />
iza kamere, njegov dugogodi{nji asistent Takashi Koizumi u<br />
debitantskom je filmu Ame agaru ispisao najiskreniju posvetu<br />
svom sanseiju, koriste}i njegov originalni scenarij. Dakako,<br />
uvodni prizori filma ne mogu egzistirati bez ki{e i blata<br />
149<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.
Change language