You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, <strong>Zagreb</strong> / god 8 (<strong>2002</strong>), br. <strong>29</strong>, str. 3 do 16 Mili}, K.: Novi film strave<br />
Strah i nasilje<br />
Najdublji su i univerzalni ljudski strahovi strah od smrti i<br />
strah od nepoznatoga. S obzirom da nismo sto posto sigurni<br />
u ono {to dolazi nakon smrti, moglo bi se re}i da je rije~<br />
o istoj kategoriji straha. Filmovi strave suo~avaju ~ovjeka s<br />
osnovnim strahom (ili strahovima). Moglo bi se re}i da mu<br />
nude svojevrstan izazov.<br />
Nasilje je, pak, jedan od dva osnovna ljudska nagona i u krvi<br />
nam je koliko i poriv za razmno`avanjem. Pojednostavnimo<br />
li ljudsku povijest, primjena sile (ili nasilja) bila je i ostala<br />
prijeko potrebna da bi ljudski rod (ili njegovi dijelovi) pre`ivio.<br />
Filmovima strave prigovara se da u labilnijih gledatelja<br />
izazivaju potrebu za nasiljem. Tvorci se horora pak brane da<br />
’ljudska `ivotinja’ nalazi odu{ak u njihovim filmovima, pa<br />
im ~ak pripisuju terapijski u~inak.<br />
Ako je strah uglavnom u na{im glavama, nasilje je ono {to<br />
doista vidimo, pa ako malo pojednostavnimo pri~u, mo`emo<br />
ustvrditi da strah vi{e pripada fantasti~nom, imaginarnom<br />
hororu, dok je nasilje svojstvenije realnoj stravi.<br />
Isto tako mogli bismo zaklju~iti da je strah u krajnjem slu~aju<br />
ne{to subjektivno, svojstveno pojedincu, dok je nasilje<br />
objektivno, svojstveno svima.<br />
Unato~ svim kritikama nasilja u filmovima, smatram da je<br />
mnogo ’sigurnije’ baviti se strahom u horor-filmu. Strah se<br />
uvijek odnosi na ne{to ili nekog drugog, nekog ili ne{to {to<br />
nas napada, ugro`ava, i tu smo stavljeni isklju~ivo u poziciju<br />
`rtve, dok smo u slu~aju filmova s eksplicitnim nasiljem<br />
nerijetko stavljeni u neugodnu, ali ne i posve nepoznatu poziciju<br />
napada~a. U oba slu~aja horor-filmovi zapravo imaju<br />
funkciju ’~i{}enja’. Jedni ~iste od straha od nepoznatoga,<br />
drugi od vlastite potrebe za nasiljem. Mo`da bi onda bilo<br />
ispravno ustvrditi da i nasilje izaziva strah, ali ne vi{e od irealnog<br />
napada~a, nego od nas samih. Jer koliko se god bojimo<br />
vlastita uni{tenja, toliko se bojimo i uro|ena poriva za<br />
uni{tavanjem.<br />
Novi film strave<br />
S obzirom da je strah vrlo neuhvatljiv pojam i poprili~no subjektivan,<br />
u ovom }emo se tekstu baviti nasiljem u filmovima<br />
strave s realisti~nim obilje`jima. Kako su stari filmovi<br />
strave vi{e pa`nje pridavali atmosferi i strahu nego prizorima<br />
nasilja, pozornost }emo usmjeriti na razdoblje modernog,<br />
odnosno novog filma strave, koje po~inje s 1960. godinom.<br />
U hrvatskoj Filmskoj enciklopediji opisan je kao jedan od triju<br />
`anrova kojima je fantastika ili fantasti~no bitna odrednica<br />
(druga dva su filmska bajka i znanstvenofantasti~ni film).<br />
Ta se definicija, me|utim, mo`e primijeniti za opis klasi~noga<br />
filma strave, odnosno za horor-filmove nastale prije<br />
1960. godine, u kojoj Alfred Hitchcock stvara prekretnicu<br />
filmom Psiho (Psycho), u kojem stravu postavlja u realisti~ko<br />
okru`je.<br />
Nakon Psiha film strave razvija se u dva osnovna pravca:<br />
fantasti~ni i realisti~ki. Manji broj filmova nastavlja nadnaravnu<br />
tradiciju, s temama o imaginarnim bi}ima (vampirima,<br />
mumijama i ostalim ~udovi{tima), i taj bismo pravac<br />
4<br />
uvjetno mogli nazvati klasi~nim, jer je njegova bitna odrednica<br />
i nadalje fantastika ili fantasti~no. U filmovima novoga<br />
pravca dominiraju realna, ljudska ’~udovi{ta’ (uglavnom<br />
mu~itelji i ubojice), a radnje su smje{tene u realisti~no<br />
okru`je.<br />
Fantasti~ni horor (nasljednik klasi~ne tradicije) do`ivjet }e<br />
bitne promjene. Zauvijek }emo se oprostiti od uobi~ajenih<br />
vampira i ostalih njihovih zagrobnih ina~ica. Od sada }e ~ak<br />
i ti filmovi znatno ozbiljnije pristupati problematici nasilja i<br />
smrti nego njihovi naivni prethodnici. Vampiri, pa i vukodlaci,<br />
preselit }e se u velegradove, zombiji }e postati okrutno<br />
realni, a ve}ina ostalih ~udovi{ta sve }e vi{e nasmijavati, a<br />
sve manje pla{iti publiku. Ve} poznata teorija o nepobjedivosti<br />
zla pro{irit }e se na vi{e razina. Poente i zaklju~ci postat<br />
}e sve depresivniji, heroja }e biti sve manje, a `rtve ne}e<br />
vi{e biti ba{ posve nevine. Apsolutno zlo vi{e ne}e pripadati<br />
nekakvim sigurnim alternativnim svjetovima, nego }e se sve<br />
vi{e otkrivati i u svakodnevici, a prava ~udovi{ta vi{e ne}e<br />
biti apstraktni no}ni demoni, nego naizgled normalni ljudi.<br />
Realisti~ki horor po~et }e sve vi{e primjenjivati metodu prikazivanja<br />
eksplicitnog nasilja. Tzv. slasher-horror5 pri~ekat<br />
}e svoje ’slu`beno’ ime jo{ neko vrijeme, ali ve} ranih {ezdesetih<br />
godina nailazimo na filmove koji bi se mogli nazvati<br />
upravo slasherima. U po~etku su ti filmovi nazivani splatterima.<br />
6 Splatter je zapravo nadvrsta, jer tako se mo`e nazvati<br />
i realni i fantasti~ni horor pod uvjetom da se u njemu prolije<br />
dovoljna koli~ina krvi. Filmove je te{ko podijeliti po ladicama,<br />
pa su naj~e{}e unutar`anrovske podjele vezane uz tematiku<br />
(npr. vampirski horor, zombi-horor itd.), no naziv<br />
slasher naj~e{}e se ve`e uz realan film strave u kojem sudionici<br />
upotrebljavaju neko hladno, o{tro oru`je (no`, sjekira<br />
itd.). Naziv slasher pati od mnogih slabosti, pa se njime ne<br />
valja olako koristiti, no pomo}i }e nam u odre|ivanju vrlo<br />
o~ite te`nje za sve eksplicitnijim prikazom realnoga fizi~kog<br />
nasilja u novim filmovima strave.<br />
Budu}i da film nikada nije po{tivao nikakve ~vrste granice,<br />
rado su tvorene i kombinacije dva osnovna pravca. Primjeri<br />
takva ’mije{anja’ filmovi su No} `ivih mrtvaca (Night of the<br />
Living Dead, 1968) Georgea Andrewa Romera te film Istjeriva~<br />
|avola (Exorcist, 1973) Williama Friedkina. U prvom<br />
su primjeru fantasti~ni doga|aji prikazani na gotovo hiperrealisti~ni,<br />
dokumentaristi~ki na~in, a u drugom se stravi~no-fantasti~ni<br />
incidenti izmjenjuju s veoma smirenim scenama<br />
svakodnevice. 7 Noviji popularni primjeri pomodnog mije{anja<br />
realnog i irealnog horora brojni su nastavci serijala<br />
zapo~etih filmovima No} vje{tica (Halloween, 1978) Johna<br />
Carpentera i Petak 13 (Friday, the 13, 1980) Seana Cuninghama<br />
(~iji spomenuti prvi dijelovi ipak pripadaju realnom<br />
pravcu).<br />
Modernim ili novim filmom strave ispravno bi bilo nazvati<br />
filmove oba spomenuta pravca nastale nakon Psiha, jer to<br />
djelo na jo{ jedan na~in bitan utje~e na nadolaze}e filmove<br />
strave (pa i filmove ostalih `anrova). Za ono vrijeme iznimno<br />
realan, a i dan-danas vrlo impresivan, prikaz nasilja pokrenuo<br />
je pravu lavinu nasilnih filmova, koji gotovo da su se<br />
me|usobno natjecali sa sve otvorenijim, bezumnijim, bizarnijim<br />
i koli~inski brojnijim scenama nasilja. Iako je ekscesno<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.
Change language