Zagreb 29/2002 Hrvatski filmski - HFS

KNJIGE
U Proslovu svoje knjige Kre{imir Miki} pregledno i jezgrovito
opisuje njezinu strukturu i sadr`aj {to zaslu`uje cjelovit
citat. Dakle:
Knjiga je podijeljena na sljede}e odjeljke: Kako nastaje
filmska slika, gdje obja{njavamo tehni~ke preduvjete za
nastanak filma, [to je film, gdje se raspravlja o slo`enosti
fenomena filma (film kao dio tr`i{ne razmjene, umjetnost,
tehnika, zabava, politika, medij priop}avanja...),
Film i druge umjetnosti, poku{aj smje{tanja filma me|u
tradicionalne umjetnosti, Filmska izra`ajna sredstva, razmatranje
o specifi~nim filmskim postupcima, Filmska pri-
~a, o op}enitostima i posebnostima filmske pri~e, Filmski
rodovi i vrste, o grupiranju filmova, Film — svijet zbilje i
posebnih u~inaka, o filmu kao dokumentu i filmu izmi-
{ljenih svjetova, Filmska ekipa ili film u nastajanju, obja{njava
nastanak filmskog djela, Povijest filma, sa`eti pregled
razvoja filmske umjetnosti u svijetu i Hrvatskoj,
Dje~je razumijevanje filma, o dje~joj recepciji filma, Film
u razredu, mali metodi~ki savjeti o obradi filma, Pristup
recenziji filmova u nastavi medijske kulture, o zna~enju
ilmske kritike u radu medijskih pedagoga, Filmske izvannastavne
aktivnosti u~enika, o organizaciji kinoklubova i
videodru`ina, Mladi i mediji, gdje se govori o odnosu
mladih i medija i Za{to su filmovi skupi, o industrijskom
ustroju kinematografije. Svako poglavlje gdje je to nu`no
je popra}eno didakti~ko-metodi~kim naputcima i sa`etkom.
Na kraju knjige slijedi Dodatak — popis odabrane
rabljene literature, popisi najzna~ajnijih filmova (raznoliki
odabiri), mali filmski pojmovnik, ra{~lamba igranog
filma u razredu (...) i filmski abecedarij...
Osim {to mi je ovaj opse`ni citat olak{ao posao, odnosno
u~inio nepotrebnim prepri~avanje knjige, on zaista jasno pokazuje
da je Film u nastavi medijske kulture, kako implicira
i sam naslov, spoj ud`benika iz osnova teorije, pregleda povijesti
filma te priru~nika iz metodike filma (sam autor uostalom
ka`e kako je knjiga namijenjena poglavito studentima
U~iteljske akademije). Osobno mi se najpoticajnijom u~inila
re~enica o mogu}nosti neovisnog ~itanja pojedinih poglavlja
(»^itatelj, me|utim, mo`e isto tako zapo~eti svoje ~itanje
poglavljem o povijesti filma...«), a kako se ona slu~ajno poklopila
s glavnim podru~jem mojih filmskih interesa odlu~io
sam podrobnije »pro~e{ljati« navedeni dio knjige. Uz neizbje`nu
(i prirodnu) napomenu kako je taj pregled tek skica,
odnosno naputak za sadr`aje koje treba potra`iti u relevan-
tnoj literaturi, autor poglavlje dijeli na ve}i broj manjih odlomaka
u kojima skicira pojedine teme (npr. nijema komedija,
njema~ki ekspresionizam, francuski poetski realizam), {to
dakako olak{ava ~itanje.
Me|utim, premda sam svjestan iznimna, a ~esto i podcijenjena
napora koji se mora ulo`iti kada se na ograni~enu prostoru
od, primjerice, nekoliko redaka, mora razumljivo opisati
ne~ije djelo, odnosno istaknuti posebnosti ne~ijeg stila ili
opusa, ~ini se da je upravo te`nja za komunikativno{}u knjige
proizvela ipak preveliku koli~inu stilski pojednostavnjenih
iskaza poput »rije~ je o avangardnim uradcima, ne~emu
potpuno novom i druga~ijem« glede avangarde 1920-ih, ili
»posebice njeguje realizam koji ~esto prelazi u jednu vrst opsjednutosti,
mogli bismo re}i naturalizam«, u segmentu o
153
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 29/2002.
UDK: 791.43(075)(048)
Bruno Kragi}
Kre{imir Miki}: Film u nastavi medijske
kulture, Educa, Zagreb, 2001, 321 str.