You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto, <strong>Zagreb</strong> / god 8 (<strong>2002</strong>), br. <strong>29</strong>, str. 75 do 79 Nenadi}, D.: Intima i kreacija protiv tradicije i imitacije<br />
pred slikom {to ga zahva}a kamera. S jedne strane, taj se video<br />
mo`e protuma~iti kao studija pona{anja promatra~â<br />
pred slikom, njihove galerijske komunikacije s umjetni~kim<br />
djelom, ali i kao svojevrsna ad hoc koreografija <strong>filmski</strong>h planova<br />
bez intervencije kamere/autora, u kojoj se usput fokusira<br />
nepredvidiva, doslovce neuroti~na geometrija kretanja u<br />
uokvirenom prostoru.<br />
Samo mijena stalna jest skupine autora, potvr|uje ve} spomenutu<br />
’digitalnu’ orijentaciju zapre{i}koga kluba {to se nadopunjuje<br />
s ’klasi~nim’ eksperimentalnim postupcima (pokret<br />
unatrag, varijacija istog motiva, repeticija) u pri~i o nestajanju<br />
(zelene) boje iz crno-bijele svakodnevice te zbunjenosti<br />
jedinog (digitalno) ’obojenog’ kada se polako po~ne<br />
stapati (izjedna~avati) s akromatskom sredinom. Ono {to<br />
zbunjuje u ovom `anr-filmu jesu nedovoljno razra|eni elementi<br />
drugog motiva/pri~e o ~ovjeku druk~ijem od svoje<br />
sredine. Mladi Zapre{i}ani svakako su na dobru putu, ali jo{<br />
u~e.<br />
Eksperimentatori se sve vi{e prepoznaju u jednominutnom<br />
filmu/videu, pa brojniji ostatak ’`anrovske’ produkcije ~ine<br />
upravo takvi radovi. Nakon fascinantne pro{logodi{nje ready-made<br />
serije i dokumentarca Tramvaj 406 neumorni Tomislav<br />
Gotovac gostuje na reviji s konceptualnim videom<br />
Identity Number u kojem, gledaju}i u kameru, izgovara broj<br />
svoje osobne iskaznice, a potom i odjavnu ’{picu’. Gotovac<br />
je i u sredi{tu Majskog jutra matorog fauna {to ga potpisuje<br />
G. R. ^., jednominutnog rada koji elipti~no, brzim rezovima,<br />
sa`ima trenutke Gotov~eva opu{tanja uz pivo na verandi<br />
vlastite ku}e, samosvjesno, autoreferencijalno i humorno<br />
apostrofiraju}i ’akcija{ku’, ’konceptualnu’ narav i te ku}ne,<br />
’privatne’ situacije.<br />
Tomislav [ango i osje~ki autor Damir Tomi} na tragu su pak<br />
Gotov~evih ranijih, strukturalno postavljenih radova, ali su<br />
nedovljno koncentrirani na metodu strukturiranja. [angov<br />
efektno crno-bijeli Epistrophy (Zavr{na tema), slo`en od<br />
sukcesivnih vo`nji no}nim ulicama i fokusiranja automobila<br />
u pokretu, pati zbog nedosljedne primjene interventnoga<br />
postupka — naglog zaustavljanja pokreta, te monta`nih<br />
iskliznu}a (pretapanja), koja mu remete ritam, unutarnji sustav<br />
i zna~enje. Damir Tomi} utje~e se pak vizualnom dojmljivim<br />
bri{u}im panoramama, kojima mijenja smjer, da bi<br />
potom opisao puni krug. To the top se ipak doima kao nedovr{en<br />
rad ili kao skica za opse`niji projekt.<br />
Vrijeme kao apstraktna kategorija pojavljuje se u dva jednominutna<br />
videa. Razli~iti modeli satova u radu Andree Gnjato<br />
i Tanje Coti} prikazuju i razli~ito vrijeme, a ono se pak razlikuje<br />
i od time-codea iz ugla ekrana. Ako je nakana toga<br />
nesklada i bila podcrtati neuhvatljivost vremena ili bezvremenost,<br />
{to sugerira naslov Timeless I, ona se utopila u nizanju<br />
(izboru) razli~itih ura bez uo~ljiva vizualnog klju~a. Vladimira<br />
Karioli}a i Darka Dudu, samostalne autore iz Rijeke,<br />
mu~i pak Kako ubiti vrijeme, pa se ludi~ki utje~u apsurdnom<br />
rje{enju: batom mlate uru u dnu kadra, kojoj se kamera prethodno<br />
pribli`ava kao neprijateljskom predmetu. Dakako,<br />
vrijednost filma umanjuje epilog zasnovan na vulgarnoj dosjetki,<br />
ali je postignuta dobra horor-atmosfera. Isti autorski<br />
par vra}a nas na kraju apstraktnom grafizmu, poku{avaju}i<br />
Polji~ka cesta 25 Gorana ^a~e<br />
minimalisti~kom animacijom, zgu{njavanjem i razrje|ivanjem<br />
to~kica, ilustrirati dinamiku `ivota kao takva.<br />
Dokumentarac — izme|u tradicije i odmaka<br />
Eksperimentalni pomak ili iskorak nekoliko deklariranih<br />
’dokumentaraca’ popravio je eksperimentalni ’saldo’ daruvarske<br />
Revije te potvrdio jaku tradicionalnu prisutnost<br />
’`anr’-dokumentarca u nekim <strong>filmski</strong>m sredinama. Polji~ka<br />
ulica 25 Gorana ^a~e, tre}ega UMAS-ova predstavnika, nastavlja<br />
tradiciju splitskoga filmskog kruga — dokumentarnom<br />
fakturom i nagla{enom stilizacijom. ^a~e panoramski<br />
ulazi u jedan od mnogobrojnih otu|uju}ih novogradskih<br />
prostora, kako bi u njemu pratio razne linije zate~enog ili<br />
’slu~ajnog’ `ivota — sme}e no{eno vjetrom, prolaznike/stanare,<br />
zagonetno muvanje uli~nih skupina. U njegovu vizualno<br />
mo}nom dokumentarcu ipak ima i ne~eg prire|enog, insceniranog.<br />
’Narativnim’ iskliznu}ima, koja se poklapaju s<br />
ulaskom iz eksterijera u interijer (boksa~ iz drvarnice) i `anrovskim<br />
natruhama (kra|a u samoposluzi), autor je o~igledno<br />
htio dozna~iti odre|enu dozu ’devijantnog’ prikazu ambijenta,<br />
koji je ve} po svojoj urbanisti~koj konfiguraciji ’devijantan’.<br />
No, time je donekle naru{io strukturu iznimno vizualno<br />
ekspresivne Polji~ke ulice 25, koju su upu}eni proglasili<br />
prvim urbanim splitskim filmom.<br />
Dokumentarni Iskorak @eljka Radivoja djeluje pak poput<br />
opu{tene no}ne {etnje autora s kamerom na ramenu. Iza{av-<br />
{i iz tramvaja u`ivala~ki ’hoda’ no}nom ulicom da bi jednako<br />
’neopu{teno’ u{la u prostor galerije u kojoj se ne{to doga|a.<br />
Potom se, ’si{av{i’ s autorova ramena, usredoto~uje na<br />
performans Tomislava Gotovca. Radivojev videozapis posjeduje<br />
iznimnu dokumentaristi~ku `ivost u svim dionicama i<br />
metodolo{ki plan snimanja. [teta je {to autor, monta`no interveniraju}i<br />
u snimljenu gra|u, nije bio metodolo{ki/strukturalno<br />
preciziji: nekoliko rezova naru{ilo je kontinuitet<br />
real-time zapisa, a da pritom ti rezovi nisu i sadr`ajno/tematski/izvedbeno<br />
razgrani~ili etape njegove video{etnje.<br />
Cuki Elvisa Leni}a nametnuo se u skupini srodnih, nazovimo<br />
ih tako, ’zemljanih’ filmova, upravo svojim nekonvencionalnim<br />
postupkom. I ne samo zbog posudbe glazbe Angela<br />
Badalamentija, koja prati odlazak u polje dvojice prijatelja i<br />
berbu tikava, Leni}ev dokumentarac ima pomaknutu atmosferu<br />
opu{tenijih Lynchovih filmova. Esteti~nosti videodokumentarca,<br />
osim glazbe, pridonosi kompozicijska dominacija<br />
77<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.
Change language