Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
SUVREMENE KINEMATOGRAFIJE<br />
Dragan Rube{a<br />
Shinji Aoyama: Japanac koji voli<br />
Johna Forda<br />
U japanskom autorskom timu koji je obilje`io izgubljeno<br />
desetlje}e devedesetih jedno od najistaknutijih mjesta zauzima<br />
~udesni Shinji Aoyama. Upitan na kanskoj konferenciji<br />
za novinare koja je bila odr`ana nakon maratonske projekcije<br />
njegova remek-djela Eureka kada se posljednji puta o{i-<br />
{ao, odgovorio je: »Prije no {to sam po~eo snimati Bespomo}ne«,<br />
pojasniv{i nam da jednostavno nema vremena pozabaviti<br />
se vlastitim izgledom. Dok sam promatrao slapove<br />
njegove crne kose koja mu je dosezala do kukova, po~eo<br />
sam iz puke znati`elje mahnito prelistavati festivalski katalog<br />
i u autorovoj filmografiji razotkrio da su Bespomo}ni<br />
snimljeni 1995. Ro|en 1964. na najju`nijem japanskom otoku<br />
Kyushu, ~iji }e krajolik i narje~je postati esencijalni za{titni<br />
znakovi njegovih filmova, Aoyama zapo~inje umjetni~ku<br />
karijeru kao <strong>filmski</strong> kriti~ar u japanskom izdanju Cahiersa, a<br />
potom i kao suradnik islandskoga kultnog filma{a Fridrika<br />
Thora Fridrikssona na njegovu projektu Cold Fever. No, Aoyamin<br />
niskobud`etni drugi naslov (Bespomo}ni) u kojem se<br />
kroz egzistencijalne krize glavnog junaka provla~i motiv nasilja<br />
kao mo}i, ne reciklira vizualnu poetiku autorova islandskog<br />
gurua kao {to bi se to moglo naslutiti, nego se redatelj<br />
koristi tipi~nim predlo{cima `anrovskoga filma. A sli~ne ga<br />
teme opsjedaju i u ’policieru’ Opsesija.<br />
Premda je Aoyamin najimpresivniji film Eureka nadahnut<br />
simbolikom stihova istoimene pjesme Jima O’Rourkea, ali i<br />
albumom Daydream Nation grupe Sonic Youth, mogli bismo<br />
ga opisati kao neobi~an spoj Fordovih Traga~a i Kurosawine<br />
elegije @ivjeti, samo {to je autorov modernisti~ki rukopis<br />
nervozniji i ispunjen je milenijskim osje}ajem nesigurnosti.<br />
Film zapo~inje otmicom autobusa u kojem psihopat ubija<br />
petoro putnika bez ikakva vidljiva razloga, osim {to je njome<br />
poku{ao kanalizirati vlastiti bijes i o~aj. Ono {to }e nakon<br />
toga uslijediti svodi se na zenovsko i{~itavanje klasi~nog<br />
filma ceste u kojem sudjeluju pre`ivjeli voza~ autobusa Makoto<br />
i dvoje pre`ivjelih putnika, mala Kozue i njezin brat<br />
Naoki. Nakon dvije godine Makoto se vra}a u rodni gradi},<br />
gdje saznaje da ga je napustila `ena. Kozue i Naoki su poput<br />
Makota tako|er prepu{teni sami sebi, jer im je nakon o~eve<br />
tragi~ne smrti u automobilskoj nesre}i majka pobjegla s ljubavnikom.<br />
No, kao {to je uvodni prizor otmice jezgrovit<br />
(krupni plan amputirane ruke koja le`i na plo~niku), tako<br />
autor ne}e potro{iti vi{e od nekoliko minuta da nam pojasni<br />
{to se zbivalo s njegovim protagonistima nakon tragedije.<br />
Uvodne sekvence funkcioniraju poput vremenskih krhotina,<br />
premda }e utjecati na budu}a zbivanja, kad njihovi akteri<br />
krenu u svoju melankoli~nu odiseju. Makoto se seli Kozui<br />
i Naokiju, koji `ive u staroj obiteljskoj ku}i, poma`u}i se<br />
novcem od o~eva osiguranja i pona{aju se kao da su se zavjetovali<br />
na vje~nu {utnju. Shvativ{i da moraju raskrstiti s<br />
traumati~nom pro{lo{}u, oni kupuju stari autobus i njihovo<br />
unutarnje putovanje, tijekom kojeg im se pridru`uje i njihov<br />
mladi ro|ak, kona~no mo`e zapo~eti. Putovanje se doimlje<br />
poput onoga najljep{eg sna koji se doga|a neposredno prije<br />
bu|enja, kad nam postane `ao {to smo se morali probuditi.<br />
Dakako, Aoyaminu izjavu da je Eureka zapravo vestern treba<br />
prihvatiti s rezervom. Jer, njegova velika ljubav prema<br />
Johnu Fordu zrcali se islju~ivo u autorovim poku{ajima da<br />
emocije svojih ’traga~a’ iska`e akcijom, a ne rije~ima, ali i u<br />
na~inu na koji tretira unutarnji krajolik. Za razliku od, recimo,<br />
Ozua, koji je usredoto~en na neonske vedute staroga<br />
Tokija, dalekovode s telefonskim `icama i tvorni~ke dimnjake,<br />
Aoyama napu{ta urbani milje, izabire monumentalni sinemaskop<br />
u tonovima sepije i odlazi u netaknutu prirodu,<br />
o~aran {irokim opustjelim prostranstvima (kanjoni, visoravni,<br />
vulkani). Takav fordovski krajolik preuzima ulogu vode-<br />
}ega filmskog protagonista i nije ni{ta manje osjetljiv na<br />
udarce i patnje od autorovih junaka od krvi i mesa (promatrajmo<br />
svje`e otkinutu stabljiku koja umjesto suza ispu{ta<br />
biljni sok).<br />
151<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>29</strong>/<strong>2002</strong>.<br />
UDK: 791.44.071.1 Aoyama, S.<br />
791.43(520)”199/200”<br />
Shinji Aoyama
Change language