You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
nost sebi. U njima, na taj način, do prevlasti dolazi biološkopolitička<br />
religioznost sa svim njezinim negativnim posljedicama<br />
o kojima smo već govorili, a sada ćemo o tome koju riječ<br />
reći, oslanjajući se na Mardešićeve uvide, konkretno s obzirom<br />
na hrvatski katolicizam, i pokazati iznova da svaka religija preuzimajući<br />
integracijske zadaće nužno u sebi gubi svoju izvornu,<br />
neideologiziranu poruku, onu o miru, pomaganju, sućuti i milosrđu.<br />
No, prije toga, podsjetimo još jednom na Isusov stav o<br />
odnosu njegove poruke i integracija, jer to čini i sam Mardešić.<br />
Uvidjet će s pravom Mardešić da je Isusova poruka kao i<br />
izvorno kršćanstvo posve izvan poziva na integraciju, do<br />
kraja oprečna “društvenom egoizmu” i “obrani vlastite skupine”<br />
u smislu socijalne integracije. Put na koji nas Isus poziva<br />
ide posve suprotno od klasičnog obrasca integracije kako ga<br />
bilježi Matejevo evanđelje (4,38-48) s kulminacijom u riječima:<br />
“Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!” Namjesto integracije<br />
radi obrane istomišljenika, Isus zagovara univerzalizam<br />
dobrote prema svim ljudima: “Ljubite svoje neprijatelje i<br />
molite za one koji vas progone!” Nije Isusu stalo do općenitosti,<br />
kolektiviteta, naroda, države ili vlasti, nego do slobodnog,<br />
etičkog i duhovnog, pojedinca. Dok integracija polazi od koristi<br />
kolektiviteta, čemu se žrtvuje pojedinac, kršćanstvo,<br />
kao i svaka istinska religioznost, polazi od slobodne osobe,<br />
ustvrdit će pronicljivi Mardešić. Pristajanjem uz integracijske<br />
procese, svaka se religija nužno izobličuje u zlo, u biološko-političku<br />
religioznost, jer odgovarajući na očekivanja integracije, a<br />
to su do kraja biološka i ovozemaljska očekivanja, religija gubi<br />
svoju izvornu zadaću poticanja na izvršavanja božanskih zapovijedi<br />
koje po pravilu gotovo uvijek idu protiv bioloških potreba<br />
i ugoda jer traže prihvaćanje patnje, opraštanja, ljubavi prema<br />
neprijatelju pa i dragovoljne smrt na križu. Dok biološko-politička<br />
religioznost, religija uronjena u integracijske procese,<br />
zagovara i potvrđuje zatvorenost u krug “svojih”, istinska<br />
religioznost poziva na ulazak u otvorenost “drugih”, štoviše<br />
“svih”. [35]<br />
Hrvatski katolicizam, preuzevši na sebe isključivu ulogu integracije<br />
hrvatskog naroda, kroz povijest je sve više gubio<br />
neideologizirane poruke izvorne kršćanske religije o dobroti i<br />
pomaganju, a Mardešić bilježi tri velika izvora ideologizacije<br />
kršćanstva kod hrvatskog naroda, što vrijedi i za ideologizaciju<br />
kršćanstva na području čitave jugoistočne Europe uopće. Prvi<br />
je sukob s islamom. Zametnut na Zapadu, u obliku polemičke i<br />
bezobzirne teologije, došavši kod nas na granicu, mjesto puke<br />
borbe za opstanak i preživljavanje, poprimao je daleko zlokobnije<br />
oblike. U kojoj mjeri je ova ideologizacije duboko položena<br />
u svijest naroda jugoistoka Europe pokazuje Mardešić podsjećajući<br />
da su tri najveća pjesnička djela južnih Slavena posvećena<br />
upravo borbi protiv muslimana. Drugi je nesnošljivost s<br />
pravoslavljem, manje krvav a više ideološki oblikovan. Iznova<br />
dolazi iz Europe, a provođenje se prepušta ljudima s granice.<br />
Treći je sučeljenje s velikom svjetovnom ideologijom komunizma<br />
što nije bilo ništa drugo do sukob dvije religije, kršćanske i<br />
svjetovne, koje su imale isti društveni oblik, kolektivizam. [36]<br />
Ove tri ideologizacije kršćanstva u hrvatskom narodu, dale su<br />
ključni doprinos oblikovanju posebnog tipa hrvatskog, daleko<br />
više političkog nego evanđeoskog, katolicizma. Sljubljen<br />
35 Usp. Mardešić, Ž., Religijske integracije i uloga pomirenja, str. 190-192.<br />
36 Usp. Jukić, J., Hrvatski katolici u vremenu postkomunizma, 482-485.<br />
O pamćenju i simbolima<br />
uz narod i borbu za opstanak, hrvatski je katolicizam kroz<br />
stalne ideološke sukobe postao, zaključit će Mardešić,<br />
“pretežito bojovan, ideološki, izdržljiv, strog, krut, oštar,<br />
nepopustljiv, pravovjeran, pučki, masovan i svečarski. Radije<br />
je osuđivao nego uviđao, izvana se pokazivao nego u unutrašnjosti<br />
rastao, pobijao druge nego sebe ispravljao. Samo<br />
su mu dugotrajne patnje izvlačile vjerodostojnost i križevi<br />
progona vraćali dostojanstvo.” (Jukić, 1997 : 453) U takvom<br />
katolicizmu, razumljivo, prevladava vojna terminologija i metafore,<br />
sav je okrenut vanjskim očitovanjima, burnim iskazima,<br />
žučnim polemikama, ideološkim svađama i svjetovnoj političnosti,<br />
u njemu nadmoć uživa biološko-politička religioznost.<br />
Naravno, da ne bude zabune, kršćanstvo je i kod drugih naroda<br />
doživljavalo slične ideologizacije, što započinje još za Konstantina,<br />
kad se kršćanski križ izokreće po prvi puta u mač, to jest<br />
ideologizacija kršćanstva kod hrvatskog naroda nije odraz neke<br />
njegove posebne zloće nego specifičnosti društvenog podneblja,<br />
koja se nalazi i drugdje, i društvenih i ljudskih mehanizama,<br />
koje nalazimo posvuda, no čijim se žrtvama, dakako, ne<br />
mora nužno postati.<br />
Mardešić posvećuje pažnju i tome što je od katolicizma u hrvatskom<br />
narodu korišteno za integraciju, što može pomoći<br />
istraživanju integracijskih procesa kod drugih naroda i religija.<br />
Najmanje je to nauk, općenito slabo i površno poznat, čemu<br />
je iznimka starozavjetna metafora izlaska židovskog naroda i<br />
oslobođenja iz egipatskog ropstava što budi nadu u svjetovno<br />
oslobođenje porobljenog naroda. Daleko više su to svečani,<br />
masovni obredi i hodočašća, posebno marijanska i ona posvećeni<br />
nacionalnim svecima. Kroz religijske obrede, masovna<br />
okupljanja, narod je posviješćivao svoju prošlost, ali se i istodobno<br />
učvršćivao, zbijao, jačao u oporbi prema neprijateljskoj<br />
ideologiji. Pokazivala se izvanjska moć, broj i snaga, rasprostranjenost<br />
kršćanstva. Od svega su najučinkovitiji bili religijski<br />
simboli, jer se pod njima doživljavao zajednički zanos obrane<br />
ili napadanja, a među njima, opet, povlašteno mjestu<br />
zauzimaju vjerski objekti, u slučaju kršćanstva crkve. [37]<br />
No, posebno pogubno danas se pokazuje preuzimanje od strane<br />
katolicizma rješavanja hrvatskog nacionalnog pitanja, ništa<br />
manje nego preuzimanje rješavanja nacionalnog pitanja drugih<br />
naroda od religijskih tradicija kojima dominantno pripadaju, jer<br />
tu, prema Mardešiću, leži korijen krivog življenja politike u suvremenom<br />
hrvatskom društvu, kao i u svim društvima nastalim<br />
raspadom bivše Jugoslavije. “Na našim i širim prostorima<br />
stoljećima se pokušavalo, zbog spomenute ukorijenjenosti<br />
u vjersku tradiciju, nacionalno oslobođenje ostvariti kroz<br />
oštar i neumoljiv sukob različitih religija, što se u socijalizmu,<br />
koji je također bio svjetonazorski ustrojen, istom neučinkovitošću<br />
nastavljalo.” (Mardešić, 2002 : 116). Umjesto<br />
da se politika vodi na osnovi razumnih pregovora i pragmatičnog<br />
dogovaranja, što je oznaka moderne paradigme politike,<br />
kod nas se politika vodi na osnovi svjetonazora, zatvorenih i<br />
isključivih sustava, jedinih sredstva koje su religije imale mogućnost<br />
koristiti u političkom projektu rješavanja nacionalnih<br />
pitanja. Svjetonazorsko pak vođenje politike, iracionalno,<br />
čuvstveno, nerazborito, isključivo, fanatizirano, zatvoreno,<br />
neumjereno, nepovjerljivo, rađa mržnjama i podjelama<br />
društva od koje nisu pošteđeni niti vjernici, jer svjetona-<br />
37 Usp. Mardešić, Ž., Religijske integracije i uloga pomirenja, str. 186-190.<br />
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 101
Change language