You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Kakvu <strong>BiH</strong> (ne)želimo?<br />
od 1990. do danas. Činim to u uvjerenju da je što ispravnije<br />
razumijevanje liberalnog učenja i što podrobnije poznavanje<br />
liberalno-demokratskih ustanova od presudne važnosti za<br />
budućnost Bosne i Hercegovine, i to ću uvjerenje u nastavku<br />
pokušati da obrazložim [12] .<br />
Konsocijacijsku demokratiju možemo — i, u našem slučaju,<br />
moramo — posmatrati u njezine dvije dimenzije. Najprije, iz<br />
aspekta političke filozofije kao filozofskog opravdanja društvenih<br />
i političkih institucija u najširem smislu, gdje o konsocijacijskoj<br />
demokratiji govorimo u normativnim kategorijama, zanimajući<br />
se za vrijednost koju ona predstavlja po sebi ili — ako<br />
joj priznajemo samo instrumentalnost — za vrijednosti čijoj<br />
zaštiti i unapređenju služi. Zatim, iz aspekta političke teorije,<br />
analizirajući historijsku građu i opisujući društvene tvorevine<br />
koje raspoznajemo i klasificiramo kao konsocijacijske demokratije.<br />
Premda jasno odvojene, ove dvije dimenzije su povezane.<br />
Ta povezanost je asimetrična, jednosmjerna. Dok vrednosnonormativni<br />
diskurs u političkoj filozofiji ne mora referirati nijedno<br />
konkretno historijsko društvo, “teoretiziranje” konkretnih<br />
historijskih društava nije moguće bez ukazivanja na vrijednosti<br />
na kojima su izgrađena.<br />
To, naravno, ne važi samo za govor o konsocijacijskoj demokratiji,<br />
već i o svakoj drugoj poziciji s prakseološkim potencijalom:<br />
primjerice, iako u svojoj (liberalnoj) Teoriji pravde ističe da<br />
je “pravda prva vrlina društvenih ustanova”, John Rawls u tom<br />
djelu ne analizira nijednu ustanovu nekog historijskog društva;<br />
zauzvrat, nijedan opis današnjih i bivših liberalnih društava i<br />
njihovog političkog ustrojstva ne može se zamisliti bez normativnog<br />
tematiziranja vrijednosti kao što su sloboda, pravda ili<br />
jednakost.<br />
Mirjana Kasapović postavila je sebi, u Bosni i Hercegovini…,<br />
trostruk zadatak u kojem obje ove dimenzije dolaze do izražaja.<br />
Ona želi<br />
da opiše političke zajednice koje smatra konsocijacijskim demokratijama,<br />
i njihove institucije i praksu opravda kao primjerene<br />
određenom tipu društava<br />
da opiše Bosnu i Hercegovinu kao političku zajednicu<br />
da kombinacijom normativnih i historijskih argumenata uvjeri<br />
čitaoca kako Bosna i Hercegovina treba da se institucionalno<br />
preobrazi u konsocijacijsku demokratiju.<br />
Prema vlastitim riječima, konsocijacijski model demokratije<br />
kao rješenje bosanskohercegovačkog problema Kasapovićeva<br />
nije predložila zbog njegove teorijske neodoljivosti, već zato što<br />
bi to, u kontekstu bosanskohercegovačkog društva, naprosto<br />
bio izraz “odgovornog realizma” [13] . No, u realističkom pristupu<br />
prikladnost preskripcije zavisi od tačnosti deskripcije, a<br />
Mirjana Kasapović zahtijeva od svojih kritičara da bespogovorno<br />
prihvate njezin opis bosanskohercegovačkog društva ne kao<br />
heterogenog već vijekovima etnički, vjerski i nacionalno podijeljenog,<br />
odričući im pravo da preopisivanjem (redeskripcijom)<br />
istu situaciju predstave u drugim kategorijama i iznesu drukčije<br />
predloge.<br />
Da s njezinim opisom bosanskohercegovačkog društva nešto<br />
12 Iscrpnu teorijsku argumentaciju razvio sam u studiji Ethnos i demokratija.<br />
Slučaj Bosne i Hercegovine (Rabic, Sarajevo, 2006), pa ću u ovom tekstu<br />
mjestimice upućivati na to djelo.<br />
13 Mirjana ka s a p o v i ć, “Metodološki problemi…”, s. 138.<br />
134 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
nije u redu svjedoči neizravno i sama autorica, u jednom priznanju<br />
koje razoružava svojom iskrenošću:<br />
Gotovo je nevjerojatno da u proteklih petnaestak godina hrvatski<br />
sociolozi nisu napisali nijednu ozbiljnu studiju o podijeljenom<br />
društvu u Bosni i Hercegovini, kao što ni hrvatski<br />
politolozi nisu napisali nijednu studiju o političkoj konstituciji i<br />
organizaciji toga podijeljenog društva [14] .<br />
Da bismo se složili da je takav propust hrvatskih sociologa i<br />
politologa “gotovo nevjerojatan”, potrebno je posebno stanje<br />
duha. Naprimjer, to što hrvatski teorijski fizičari nisu napisali<br />
nijednu ozbiljnu studiju o tome da u nekim dijelovima Slavonije<br />
i Baranje ne postoji gravitacija moguće je objasniti na (najmanje)<br />
dva načina. Prvo, da su rečeni strukovnjaci krajnje nemarni,<br />
te stoga ne poklanjaju pažnju jednoj očiglednoj fizičkoj anomaliji.<br />
I drugo, da ne raspolažu nikakvim osmatračkim nalazima<br />
da u nekim dijelovima Slavonije i Baranje ne postoji gravitacija,<br />
te stoga njihove studije izostaju. Ockhamova britva, načelo<br />
koje zahtijeva da od dva jednako moguća objašnjenja odaberemo<br />
jednostavnije, raspršuje čuđenje i nevjericu Mirjane Kasapović:<br />
vrlo je vjerovatno da hrvatski sociolozi i politolozi nisu<br />
pisali o bosanskom “podijeljenom društvu” zato što ga ne vide<br />
kao podijeljeno. Štaviše, neki od njih se tom viđenju uvjerljivo<br />
suprotstavljaju. Tako će, naprimjer, Vjeran Katunarić u Spornoj<br />
zajednici, objavljenoj 2003, dakle dvije godine prije nego što će<br />
Mirjana Kasapović ponuditi svoju interpretaciju, napisati:<br />
Ostavimo sada po strani podjele i sukobe koje je opisivao Geertz,<br />
… te uzmimo samo slučaj Bosne i Hercegovine u 1990-ima.<br />
Prema primordijalističkom razumijevanju, jedine stare veze<br />
su vjerske, odnosno etnonacionalne, što nije točno. Stare su<br />
i veze koje su, na primjer, franjevci na području srednje Bosne<br />
gajili među svojim vjernicima i stanovništvom u duhu toleriranja<br />
različitosti i vjerskog ekumenizma. Također su stare običajne<br />
veze kumstva i komšiluka preko etničkih granica koje su na<br />
tim prostorima održavane pored unutaretničkih veza. Mješoviti<br />
brakovi također su stara pojava, iako ih je ukupno mnogo manje<br />
nego brakova unutar iste skupine. (…) Drugo je pitanje zbog<br />
čega su isključujuće primordijalne veze ili vezivanja za određenu<br />
skupinu ili teritorij prevladale nad širokogrudnijim starim<br />
osjećajima, navikama i vezama [15] .<br />
Pravo je Mirjane Kasapović da na istu sociološko-historijsku<br />
građu gleda na drukčiji način; no da bi njena preskripcija postala<br />
“odgovorno realistična”, morala bi se njena deskripcija<br />
temeljiti na opsežnim empirijskim istraživanjima koja<br />
ona ne nudi (što joj A. Mujkić s razlogom prigovara [16] ). [Ni Ockhamova<br />
britva, naravno, ne može izbjeći imperativu kontekstualizacije:<br />
kada kroz prozor čujemo topot kopita, zaista treba<br />
da pomislimo na konje a ne na zebre, osim ako živimo u kontekstu<br />
afričke savane. S druge strane, objašnjenje koje uporno i<br />
mimo svakog empirijskog uvida zaziva zebre možda samo želi<br />
da dugotrajnim ponavljanjem nametne ideju da se tu, na kraju<br />
krajeva, ipak radi o afričkoj savani, te da su tako i opcije u izgradnji<br />
političke budućnosti sasvim ograničene.]<br />
14 Mirjana ka s a p o v i ć, Bosna i Hercegovina…, s. 9.<br />
15 Vjeran ka t u n a r i ć, Sporna <strong>zajednica</strong>. Nove teorije o naciji i nacionalizmu, Jesenski<br />
i Turk, Zagreb, 2003, s. 154.<br />
16 Asim Mu j k i ć, “Ideološki problemi…”, s. 6.
Change language