You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Kakvu <strong>BiH</strong> (ne)želimo?<br />
nik što ga je uredio Xavier Bougarel. Pozivajući se na takvo<br />
mnoštvo i opsežnost istraživanja (iz jedne knjige), A. Mujkić<br />
dolazi do mudroslovnoga uvida (vezanoga na esencijalističku<br />
definiciju “jedinstvene <strong>BiH</strong> nacije” o kojoj je bilo govora) prema<br />
kojemu je <strong>BiH</strong> društvo “podijeljeno, ali ilegalnom upotrebom<br />
sile, etničkim čišćenjem i genocidom i održavano kao takvo<br />
konsocijacijskim dejtonskim aranžmanima” (no, “ne lezi vraže”<br />
– sam će se A. Mujkić na drugom mjestu pozvati na Ugu Vlaisavljevića<br />
i priznati “dugo prisustvo konsocijacijskih elemenata<br />
u bosanskohercegovačkoj političkoj zajednici”, a što u najmanju<br />
ruku podrazumijeva i dugu podijeljenost toga društva, jer<br />
otkud inače konsocijacijski elementi u društvu koje nije podijeljeno;<br />
u “znanstvenoj metodologiji” A. Mujkića takvo proturječje<br />
između činjenica, vlastitih stavova i zaključaka, i nije neki<br />
problem jer za njega činjenice ionako nemaju važnu ulogu, pa<br />
se od od rečenice do rečenice “redeskripcije stvarnosti” mogu<br />
prispodobljavati trenutnom argumentu). Dakle, slijedimo li<br />
glavnu misaonu nit A. Mujkića nije teško razaznati narativnu<br />
okosnicu njegova argumenta: do 1992. godine “jedinstvena<br />
<strong>BiH</strong> nacija” (definirana istom poviješću i mentalitetom te<br />
jezičnim zajedništvom “građana <strong>BiH</strong>”) živjela je pastoralnu<br />
idilu koju su onda pokvarile etnopolitičke partije sa srpskim<br />
i hrvatskim predznacima. One su, kao kakav Deus ex machina,<br />
izazvale rat sa svim njegovim posljedicama i instalirale<br />
politički sustav u kojemu “je na djelu ‘ustavna diskriminacija<br />
političkih prava građana <strong>BiH</strong>’” (ma što ta formulacija A. Mujkiću<br />
značila). Sve u svemu riječ je o primitivnoj mitologiji “<strong>BiH</strong> jedinstva”,<br />
koja je prigodno (i očekivano) upotpunjena i pozivom<br />
na “deal iz Karađorđeva daleke 1991.” kojega više no jasno potvrđuje<br />
činjenica da se 2007. godine (Srbin) Nenad Kecmanović<br />
slaže s (Hrvaticom) M. Kasapović, a svemu se tomu hrabro<br />
opiru “bošnjački liberali” (na čelu s A. Mujkićem) kao zaštitnici<br />
nesretnoga “(jedinstvenog) <strong>BiH</strong> naroda”.<br />
Naracija o “<strong>BiH</strong> jedinstvu” vezana je uz još jedan prigovor koji<br />
sam uputio A. Mujkiću, naime onaj po kojemu je za njega Bosna<br />
i Hercegovina univerzalija, ili “stvar-u-svijetu”, kako on to<br />
voli reći. Taj je moj prigovor A. Mujkić prokomentirao kao “vrlo<br />
interesantan” i “zavodljiv”, a onda ga oštrom deklaracijom odbacio:<br />
“Smatram i državu kao što je <strong>BiH</strong> socijalnim konstruktom<br />
kao što je to i rod i etnija i nacija” [12] . No, ja nisam govorio<br />
samo o “državi <strong>BiH</strong>”, već o zemlji Bosni i Hercegovini, koja je<br />
također ništa više do društveni konstrukt oblikovan slijedom<br />
slučajnih događaja (teritorij današnje <strong>BiH</strong> definiran je, primjerice,<br />
većim dijelom odredbama Karlovačkoga mira iz 1699. godine<br />
u skladu s interesima Mletačke Republike te Habsburškoga<br />
i Otomanskoga Carstva – to je današnja granica R Hrvatske i<br />
<strong>BiH</strong>). Ovdje, međutim, moram priznati i pribjegavanje jednom<br />
sitnom lukavstvu – pišući svoj tekst i predmnijevajući da će<br />
A. Mujkić na njega odgovoriti, za opis Bosne i Hercegovine<br />
sam se na jednome mjestu poslužio neutralnim znanstvenim<br />
rječnikom sukladnim upravo stavu da su i zemlja i država Bosna<br />
i Hercegovina (kao i svaka druga) tek društveni konstrukti<br />
nastali slijedom slučajnih događaja (riječ je o dvije rečenice<br />
koje glase ovako: “politički okvir naznačen kao država Bosna i<br />
Hercegovina očuvan je i danas postoji ne zahvaljujući nekom<br />
mističnom ‘bosanskom duhu’, već ponajprije zato što je to bila<br />
volja najveće današnje sile, SAD. Ne ulazeći ovdje u pitanje<br />
motiva današnje najveće sile, vrijedi svakako tu temeljnu či-<br />
12 MUJKIĆ, “Ideološki ...”, bilj., na žalost u elektroničkoj formi bez broja, no po<br />
svemu sudeći bi to bio broj 13.<br />
148 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
njenicu smatrati okvirom /do onoga trenutka dok to odgovara<br />
američkim interesima/ političke budućnosti teritorija koji danas<br />
tvori tu državu” [13] ). I naravno, samo čitanje takvih riječi kojima<br />
se neutralno opisuje ono što je za njega univerzalija (koju je<br />
označio u emocionalnom izričaju riječima moja zemlja, u kojoj<br />
nema mjesta “etnopolitičkim strankama s hrvatskim i srpskim<br />
predznakom”, koje onda dakako nisu njegove) učinilo je A. Mujkića<br />
(upravo onako kako sam predmnijevao) krajnje nervoznim.<br />
Jednostavno, nije mogao propustiti to prokomentirati kao<br />
“uvredljive konstatacije povjesničara o susjednoj državi (u kojoj<br />
se rodio)” [14] , jasno dokazujući da je i deklaracija o državi <strong>BiH</strong>,<br />
kao i sve ostale, tek loše naučena lekcija iz knjige, znanje koje<br />
A. Mujkić jednostavno ne može primijeniti u praktičnom radu<br />
jer se ne može odreći interioriziranih esencijalističkih definicija<br />
onoga do čega mu je stalo!<br />
Raspredati na ovakav način o raskoraku između naučenih definicija<br />
i praktičnih kategorija kojima se koristi A. Mujkić moglo bi<br />
se u nedogled, no umjesto toga pridružit ću mu se u raščlambi<br />
negativnih učinaka postojećega modela konsocijacijskih odnosa<br />
u <strong>BiH</strong> (s većinom onoga što je on naveo načelno se slažem,<br />
no mislim da problem nije konsocijacija per se, već činjenica<br />
da se radi o nedovršenoj i lošoj verziji konsocijacije), uzimajući<br />
upravo njegove stavove za primjer. Naime, nakon što je iskazao<br />
svoju duševnu bol i razočarenje zbog činjenice da ja, iako<br />
tu (u njegovoj zemlji) rođen, <strong>BiH</strong> opisujem tek kao “teritorij” i<br />
“politički okvir” (umjesto da ju kao on, “intelektualac, liberalnih<br />
svjetonazora, senzibiliziran za nepravde i tuđe patnje”, zovem<br />
“svojom zemljom”) A. Mujkić je pokušao pokazati “što bi to bio<br />
interes najveće današnje sile u <strong>BiH</strong>” te ustvrdio “da, u krajnjoj<br />
analizi, SAD žele vidjeti <strong>BiH</strong> kao pravu demokratsku multietničku<br />
državu vladavine prava” [15] . Sukladno svojoj “znanstvenoj<br />
metodologiji” on svoj zaključak temelji na “mnoštvu” provedenih<br />
istraživanja, a ta se njegova “opsežna” istraživanja (kao<br />
i u spomenutom slučaju gdje se ti pojmovi pojavljuju) baziraju<br />
na jednoj jedinoj stvari, ovaj put na “Final Award Arbitražnoga<br />
Tribunala za Brčko, u kojem su presudnu ulogu odigrali Amerikanci”.<br />
Tko su tu “SAD”, tko “Amerikanci”, je li se tu radi o jedinstvenoj<br />
volji svih koje se podrazumijeva pod tim pojmovima,<br />
ili postoje možda različite struje s različitim interesima u State<br />
Departmentu, predsjedničkoj administraciji (postoje li, kolike su<br />
i kakve razlike između onoga što su nastojale ostvariti administracije<br />
Billa Clintona i Georga Busha), obavještajnoj zajednici,<br />
itd. itd. – sve su to pitanja koja ne zanimaju A. Mujkića, a<br />
odgovori na njih ne mogu utjecati na njegove zaključke. Ovdje<br />
bi se, dakako, mogla postaviti i drugačija pitanja, primjerice:<br />
je li američki interes za <strong>BiH</strong> sličan interesu za Irak i je li tamo<br />
isto tako “SAD” i “Amerikanci” možda “žele vidjeti ... pravu demokratsku<br />
multietničku državu vladavine prava”. Ili je možda<br />
američki interes za <strong>BiH</strong> nalik njihovu interesu za Izrael i njegove<br />
arapske susjede, gdje se također traži “vladavina prava”. U<br />
svjetlu bi takvih pitanja bilo lijepo kad bi A. Mujkić sjeo i pročitao<br />
nekoliko članaka američkih profesora, primjerice onaj Louisa<br />
Sella o odlasku Srba iz Sarajeva [16] , ili, pak, onaj Teda Galena<br />
Carpentera o načinu na koji se “izvozi demokracija” u <strong>BiH</strong> [17] , pa<br />
13 ANČIĆ, “Jedan čovjek ...”, 165-166.<br />
14 MUJKIĆ, “Ideološki ...”.<br />
15 Isto.<br />
16 Louis SELL, “The Serb Flight from Sarajevo: Dayton‘s first Failure”, East European<br />
Politics and Societies, 14(1)2000.<br />
17 Ted Galen CARPENTER, “Jackboot Nation Building: The West Brings ‚Democracy‘<br />
to Bosnia”, Medietrranean Quarterly, 11(2)2000.
Change language