You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
O pamćenju i simbolima<br />
automobil. (No, nema ga kad krenu izvan <strong>BiH</strong>. Veoma praktično,<br />
zar ne?!) U Sarajevu se ovih dana može vidjeti i automobil<br />
u kojemu je na vidljivom mjestu ispod prvog vjetrobranskog<br />
stakla stoji pločica: I AM MUSLIM. (Stoji li mu tu i kad krene na<br />
more?)<br />
Što se tiče izgradnje džamija, jedva da postoji neki trg (Sarajevo<br />
ionako nema trgova!), dječje igralište ili park, a da o dominantnim<br />
kotama u Sarajevu i <strong>BiH</strong> i ne govorimo, koji nije zaposjela<br />
džamija kao znak okupacije ili oslobođenja, kao znak “ratnog<br />
plijena” i tapija na vlasništvo nad zemljom! (Tu je džamija i<br />
simbol i amblem i atribut identiteta, politički znak, markacijski<br />
znak, granična karaula identiteta, prijetnja, spomenik<br />
samoprobuđenoj megalomaniji..., a najmanje ono što bi trebala<br />
biti – mjesto molitve!)<br />
No, taj koncept ide i dobar korak naprijed. Gdje god je nekoć<br />
bila džamija – politika IVZ opet hoće džamiju (Sarajevo: Atmejdan<br />
i Prešernov trg, Neum...), po cijenu teroriziranja grada i<br />
građana, po cijenu borbe protiv trgova, dječjih igrališta i zelenih<br />
površina. A gdje je nekoć bila crkva pa ona nasilno pretvorena<br />
u džamiju, opet se hoće džamija (Crkva sv. Marije u Jajcu). Reklo<br />
bi se srpski sindrom: sve je srpsko (i gdje su većina i gdje su<br />
manjina!) i gdje su nekad bili Srbi (gdje su srpski grobovi!) i gdje<br />
su sad Srbi. Univerzalno pravo, ali samo za sebe! Za one ravnopravnije<br />
među jednakima!<br />
Ekonomsko i političko prepokrivanje Bosne i Hercegovine<br />
do mjere do koje je to moguće, držanje društva pod stalnom<br />
presijom nedovršenosti društvenog i političkog mira, nacionalističke<br />
elite trajno maskiraju religijskim. Udvaraju se<br />
establišmentu vjerskih <strong>zajednica</strong> pomažući im u izgradnji<br />
vjerskih objekata, usvajanjem zakona koje im one diktiraju<br />
(uvođenje vjeronauka čak i u vrtiće ili gradnja vjerskih<br />
objekata mimo urbanističkih planova!), a ovi im to honoriraju<br />
podrškom na izborima, samo je jedan od bjelodanih<br />
oblika uzajamne interesne sprege. I u tome je najdalje otišla<br />
IVZ koja već i u unutarmuslimanskim krugovima počinje stjecati<br />
intelektualnu oporbu. A da simbolika vjerskog funkcionira<br />
i u miru, a ponajžešće u predizbornim kampanjama pokazuje<br />
npr. reisov intervent-poziv da čelnik jedne stranke napravi<br />
Ustav <strong>BiH</strong> (čime šalje navijački proglas vjernicima!) ili banjalučki<br />
politički glas da je Sarajevo Teheran i da bi navijao za <strong>BiH</strong><br />
samo kad bi igrala protiv Turske. Nisu drukčiji ni oni što navijaju<br />
za Tursku i što pokreću krvavi navijački pohod nakon utakmice<br />
Hrvatska – Turska na Europskom nogometnom prvenstvu.<br />
Tada su, naime, sami urbi et orbi demonstrirali “tko su i što su”<br />
i protiv koga su, unatoč trajnoj “pobuni” što ih se stvarno ili na<br />
simboličkoj ravni poredi s Turcima, naziva ili nazivalo “turcima”<br />
i sl. [5] Podijeljeno društvo i podijeljena zemlja pokazuju svoje<br />
šavove oštre vjerske podjele.<br />
Bajramsko paljenje džamije u Fazlagića kuli (2008.) ili pravoslavna<br />
crkva u dvorištu Fate Orlović pokazuju svu agresivnost<br />
antiislamskih raspoloženja nekoga iz ideološke sfere koja je<br />
sebe u ratu identificirala “nebeskim narodom”.<br />
Drugi, dakle, osim vjerskih šavova, gotovo i ne postoje u<br />
ovako agresivnom, čak se može reći zločinačkom obliku.<br />
5 Zbog ovoga je posebno atakirano na hrvatsku i srpsku književnost romantizma,<br />
te na Ivu Andrića, usp. Muhsin Rizvić: Bosanski muslimani u Andrićevom<br />
svijetu, Ljiljan, Sarajevo, 1995.<br />
68 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
Pacificirani su do mjere toleriranog, kameleonskog! Ili i kad<br />
postoje nisu tako bjelodani kao ovi, politički su bolje maskirani,<br />
jer oni čuvaju bit stvarnih problema.<br />
Ekonomski, o kojima bi iznova primarno trebalo govoriti i koji<br />
bi trebali biti najrelevantniji (Njemačka je denacificirana ponajprije<br />
snažnim ekonomskim programom, tzv. Marshalovim<br />
planom!), jedva da postoje, jer su ekonomski ujedinjeni i kriminalci<br />
i oni koji ih ne progone, a trebali bi, jer im to stoji u opisu<br />
poslova. Politički su šavovi, premda snažni, jedva vidljivi<br />
(Koaliraju politički suprotstavljene i nespojive opcije.), a i<br />
kad postoje oni su “širokoj bazi” predočeni kao dominantno<br />
religijski, ponajprije njezinom retorikom i simbolikom.<br />
Nacionalni su, barem na našim prostorima, također uvijek<br />
primarno vjerski. Na našim se ideologiziranim, nesekulariziranim,<br />
neuropeiziranim prostorima kao rijetko gdje živi i<br />
propagira političko katoličanstvo, političko pravoslavlje i<br />
naročito – politički islam. Oni su ili se tako predstavljaju posljednji<br />
bastioni obrane nacionalnog, vjerskog, civilizacijskog,<br />
kulturološkog..., a ustvari su samo iracionalna magla vjerskog<br />
ideologizma u kojoj teturaju nacionalno osviještene (Radićeve!)<br />
guske.<br />
Proglasi: mi smo antemurale christianitatis, Bosna kao najzapadnija<br />
granica islama ili na Ozrenu se brani Moskva i danas u<br />
miru funkcioniraju u ideologiziranim glavama vjersko-nacionalnih<br />
projektanata.<br />
Reislamiziranje muslimana kao integralni politički, tj. ideološki<br />
projekt (“Da nije bilo ovog rata, ostali bismo jetimi”, kaže u<br />
jeku najvećeg rata naibu reis.), politički je uvod u dugoročno<br />
planirano osvojenje, “okupiranje” <strong>BiH</strong> (pojam Hercegovina se<br />
izbacuje, jer nije baš lako Hercegovca proglasiti Bošnjakom!) od<br />
strane većinskoga faktora, a koje postoji kao program bošnjačke<br />
nacionalističke ideologije, a koji se opet, i javno medijski<br />
demonstrira. Nasuprot njemu su snažni centrifugalni pokreti<br />
srpskih i hrvatskih političkih elita. I to do te mjere da su nedavno<br />
bošnjački politički čelnici, nakon najave stvaranja međužupanijskoga<br />
vijeća triju većinski hrvatskih županija u Hercegovini,<br />
kao izraz tobožnje ili stvarne potrebe Hrvata Hercegovine<br />
da se zaštite od “hegemonije Sarajeva”, pokazali dirljivu brigu<br />
za Hrvate središnje Bosne, Sarajeva, Tuzle, velikih gradova i Posavine...<br />
(Neka smo i takvo što, tu dirljivu brigu bošnjačkih političkih<br />
čelnika za Hrvate, doživjeli!)<br />
III.<br />
Politička upotreba religije sve je agresivnije prisutna na<br />
svjetskoj razini s globalnim gospodarskim turbulencijama<br />
i zaoštrenom borbom za resurse, tj. globalizmom, ustvari<br />
(neo)liberalizmom kao novim svjetskim totalitarizmom; s<br />
osnaženjem islamskog faktora na globalnoj političkoj sceni; s<br />
onim što kao objektivno političko naslijeđe posljednjih desetljeća<br />
generira islamski politički fundamentalizam, sa zaoštrenim<br />
kursom novoga pape za kormilom Petrove lađe koja je još<br />
za Wojtylina života, kako je tada Ratzinger govorio, “propuštala”...,<br />
dakle tražila reviziju Drugog vatikanskog sabora...<br />
Na našem se prostoru osobito naglašeno reflektira politička<br />
upotreba islama (i reakcije na islam!), sa svim njegovim stvar-