Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Historiografija<br />
ili političkih okolnosti različite nacije prisiljene živjeti zajedno.<br />
Mnogi će se, dakako, zapitati ne predviđa li se time sudbina<br />
<strong>BiH</strong>. I taj problem prelazi ovdje zadane okvire, iako se može odmah<br />
izraziti slaganje s onima koji tvrde da <strong>BiH</strong>, usprkos sličnostima,<br />
nije identična bivšoj multinacionalnoj državi Jugoslaviji,<br />
što ne znači da nije u lošijem položaju od prijašnje države. [31] No<br />
<strong>BiH</strong> na osobit način potvrđuje izneseno načelo da je nacionalni<br />
identitet vezan s teritorijem ili barem da teži prema jasno<br />
definiranome nacionalnom teritoriju. Ta potreba za “razgraničenjem”,<br />
za označavanjem i čuvanjem vlastitih granica manifestira<br />
se na različite načine i gotovo u svim društvima. U američkim<br />
gradovima područja koja nastanjuju njegovi stanovnici<br />
striktno su odvojena i nevidljivima markerima označena; čak su<br />
i slamovi čuvani na svojim granicama, a unutar njih razne huliganske<br />
skupine razdijelile su svoja područja. Razdiobe su učinjene<br />
bilo po rasnim, etničkim ili imovinskim kriterijima, ali one<br />
jednostavno postoje i teško je mijenjati takvu strukturu. U <strong>BiH</strong><br />
stvaranje susjedstava ili “mahala” također je (bilo) u funkciji<br />
osiguranja teritorija skupini zajedničkog osjećaja pripadnosti,<br />
lojalnosti i podrške. Stvaranje “granica” nije, dakle, neka nakaradnost<br />
naroda u <strong>BiH</strong>, nego jednostavno ostvarivanje nagnuća<br />
da se bude prepoznat. Moglo bi se nazvati i posljedicom nekakva<br />
identitetskog nagona ili odrazom životinjskoga instinkta u<br />
čovjeku. Ni u kojem slučaju, ne bi se ta ljudska navada trebala<br />
smatrati grijehom, osobito ako se pripisuje samo nekima.<br />
Imajući sve to u vidu, lakše je objasniti pokušaje podjele <strong>BiH</strong> tijekom<br />
rata i rasprave koje se danas vode o mogućem uređenju<br />
zemlje. Nije tajna da je tijekom najnovijeg rata (1992.-1995.)<br />
većina Srba u <strong>BiH</strong> željela pripojenje Srbiji. Nije također tajna<br />
da je uzrok rata i njegov krajnji cilj bio proširenje “vlastita” teritorija<br />
kako bi se što veći dijelovi <strong>BiH</strong> i Hrvatske pripojili Srbiji te<br />
tako ostvarilo njezino povećanje (Ponovimo još jedan put: to,<br />
a ne nacionalističke ideologije ili – što je još apsurdnije - religije,<br />
bili su pravi uzroci rata). Isto tako nije tajna da se većina<br />
Hrvata, barem u Hercegovini, nadala da će ishod rata biti<br />
mogućnost pripojenja Hrvatskoj.<br />
Mnogo se tinte već do sada prolilo o “nacionalističkim” nastojanjima<br />
oko podjele <strong>BiH</strong>. Uz to što se sustavno prešućuje da je<br />
“međunarodna <strong>zajednica</strong>” (preciznije, Velika Britanija) prva<br />
dijelila <strong>BiH</strong> te da je i konačno rješenje za tu državu bilo dvodijelna<br />
<strong>BiH</strong>, također se prešućuje da su vodeći muslimanski intelektualci,<br />
uključujući i Aliju Izetbegovića, predlagali formiranje<br />
muslimanske <strong>BiH</strong> s pripadajućim teritorijem u pretpostavci da<br />
će Hrvati i Srbi postupiti po načelima svoje logike. [32] Najveći<br />
kritičari Tuđmanove politike glede <strong>BiH</strong> bili su ne malo zatečeni<br />
otkrićem da je Izetbegović nudio Tuđmanu pripojenje Hercegovine<br />
Hrvatskoj. Uz to što ti kritičari ne znaju iz toga izvući<br />
poučak, mislim da ne bi trebalo biti mjesta snebivanju, jer se<br />
Izetbegović, sučeljen s realnošću da druga dva partnera<br />
žele ići svojim putom, samo trudio Bošnjacima osigurati dio<br />
teritorija <strong>BiH</strong>.<br />
Druga zakonitost tijesno vezana za teritorijalizaciju jest da se<br />
potreba za njom pojačava proporcionalno osjećaju neravno-<br />
31 I. Lučić, “Je li Bosna i Hercegovina Jugoslavija u malom?”; Ančić, “Rekonstrukcija<br />
ili (de)konstrukcija. Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva raspada<br />
Jugoslavije”, Globalizacija i identitet, 133-172 (159).<br />
32 Enver Redžić, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske<br />
nauke, Akademija nauka i umjetnosti <strong>BiH</strong> i Institut za istoriju, Sarajevo,<br />
2000.<br />
230 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
pravnosti pojedine nacionalne skupine. To jest, ako se bilo<br />
koja skupina u multinacionalnoj državi osjeća neravnopravnom<br />
u odnosu na susjednu skupinu, pojačat će se potreba<br />
za definiranjem vlastita teritorija. Senzibilnost prema tom<br />
načelu i pozornost na moguće posljedice važno je pitanje za<br />
budućnost <strong>BiH</strong>, uistinu možda je to za nju najvažnije pitanje u<br />
ovom trenutku.<br />
Teoretičari su uzeli u razmatranje i slučajeve većih skupina<br />
jedne nacionalnosti koje žive u drugoj susjednoj državi? Mogu<br />
li Nijemci, Hrvati, Srbi i neki drugi izvan “matičnih država”<br />
tražiti pripojenje tim državama? Mogu li te “matične države”<br />
tražiti njihovo pripojenje na temelju nacionalnog identiteta?<br />
Kolikogod taj prirodan poriv bio jak i opravdan, on se najčešće<br />
ne može ostvariti bez nanošenja nepravde i povrede isto tako<br />
prirodnoga poriva druge skupine da ima svoj državni teritorij.<br />
Mimo geopolitičkih i drugih razloga, problematičnost tih<br />
zahtjeva i nadanja, kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, je<br />
u tome što bi se njihovim ostvarenjem nanijela šteta bosansko-hercegovačkim<br />
muslimanima i njihovoj težnji za vlastitim<br />
državnim teritorijem.<br />
Danas je krucijalno pitanje koje bi bilo najbolje političko rješenje<br />
za <strong>BiH</strong> koje bi poštivalo načelo nacionalne potrebe za teritorijem<br />
i načelo ravnopravnosti. Danas nema puno odgovornih<br />
ljudi koji bi smatrali sadašnji ustroj <strong>BiH</strong> dobrim rješenjem<br />
koje bi jamčilo trajnost i stabilnost. Bit rješenja je, čini se, u<br />
izbjegavanju pod svaku cijenu situacije da se jedna od tri<br />
nacionalne skupine u <strong>BiH</strong> osjeća neravnopravnom (ili privilegiranom).<br />
U takvoj situaciji pojačava se potreba za vlastitim<br />
teritorijem. S druge strane, potrebu za teritorijem bi trebalo<br />
zadovoljiti. Po svemu se čini da kantonalno ili neko slično rješenje<br />
ostaje kao jedina mogućnost koja obećava trajnost.<br />
Religija i oblikovanje nacionalnih identiteta u<br />
Bosni Hercegovini<br />
Je li možda religija osnova nacionalnog identiteta? Uistinu<br />
kršćanstvo je, primjerice, često pokazalo unutarnju duhovnu<br />
snagu koja je poganski stil, motive, nošnju, običaje, čak vjerovanja<br />
preobražavalo u novu umjetnost i novi duhovni (i materijalni)<br />
svijet. [33] Ima li kršćanstvo sposobnost oblikovanja nacionalnih<br />
identiteta? Jesu li religije glavni oblikovatelji nacionalnih<br />
identiteta u <strong>BiH</strong>? Glede Bosne i Hercegovine neki sociolozi<br />
ukazuju na potrebu razlikovanja između religije i konfesije<br />
te tvrde da religija nije izvor različitih identiteta u <strong>BiH</strong>, jer su<br />
Hrvati i Srbi iste religije (kršćanstva), nego su konfesije (katolicizam<br />
i pravoslavlje) izvor identitetskih razlika. [34] Pored dojma<br />
da se tim kršćanskim konfesijama predbacuje da su remetiteljski<br />
čimbenici u društvu zbog svog navodnog nacionalnog<br />
oblikovateljstva, manjkavost takvih tvrdnja je njihovo zanemarivanje<br />
druge religije u <strong>BiH</strong> (islama) kao izvora identiteta. Ako<br />
je islam izvor identiteta određenog kolektiva u <strong>BiH</strong> (Bošnjaka),<br />
to niječe tvrdnju da nisu religije nego konfesije izvor različitih<br />
identiteta. To bi ujedno značilo da islam nije izvor nikakva identiteta,<br />
jer nije konfesija nego religija. Ako, pak, islam nije izvor<br />
33 Mate Tentor, “Bosančica”, 824.<br />
34 „Konfesija je u Bosni i Hercegovini najstariji izraz identiteta i najsnažnija osnova<br />
grupnoga, kolektivnog okupljanja”, Ivan Cvitković, Hrvatski identitet u Bosni<br />
i Hercegovini. Hrvati između nacionalnog i građanskog, Synopsis, Zagreb – Sarajevo,<br />
2006., 65.
Change language