You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Prikazi<br />
Motiv iz Borja, Klobuk, sada u Sarajevu<br />
kako u Makarskom primorju svi nadgrobnjaci<br />
iz srednjega vijeka nisu bilizi, već da<br />
ima i nadgrobnih ploča, koje su postavljene<br />
kao izravan pokrov grobne komore<br />
(122-123). [2] Usto, revidirao je i nadopunio<br />
dotadašnje opise lokaliteta, koji su<br />
često manjkavi.<br />
Listajući iz znatiželje, htio sam provjeriti<br />
kako su predstavljeni hercegovački<br />
bilizi. Jer tko imalo povijest srednjega<br />
vijeka poznaje, pamti Hercegovinu kao<br />
toplo gnijezdo kamenih spavača. Dosta<br />
je spomenuti da samo Nevesinje, Konjic<br />
i Stolac imaju kamenih biliga kao<br />
Hrvatska, Crna Gora i Srbija zajedno! [3]<br />
Prvo mi pogled zastade na zemljovidu<br />
Lokaliteti u Bosni i Hercegovini, u kojemu<br />
su obilježene značajnija grobišta biliga. S<br />
istočne obale Neretve u Hercegovini stanje<br />
je donekle zadovoljavajuće, ucrtani<br />
su markantni lokaliteti (Radimlja, Boljuni,<br />
Zavala, Krekovi). Ipak, u Gacku, koje ima<br />
oko 2300 biliga, tek nekoliko crvenih<br />
točaka, oznaka za manje i pojedinačne<br />
spomenike. Sa zapadne obale Neretve,<br />
od Jablanice i Čapljine do Livna i Kupresa,<br />
kulturna pustinja – jedva je stalo petšest<br />
značajnijih nekropola. Poznavatelji<br />
starih monografija A. Benca, [4] ostat<br />
će zbunjeni, a onome tko se pouzda u<br />
zemljovide kataloga STEĆCI, zaključit će<br />
da u Hercegovini, zapadno od Neretve,<br />
2 Šire obrazloženje tipologije nadgrobnih spomenika<br />
u: M. Tomasović, Srednjovjekovni nadgrobni<br />
spomenici u Makarskom primorju, Gradski muzej,<br />
Makarska, 2007., 64-66.<br />
3 Prema podacima iz osamdesetih godina prošloga<br />
stoljeća na 3.162 lokaliteta evidentirano je<br />
69.356 biliga: Bosna i Hercegovina 59.593<br />
primjeraka (86 posto), Hrvatska 4.447, C. Gora<br />
3.049 i Srbija 2.267. U Hercegovini ima ih oko<br />
trideset tisuća, od čega u Nevesinju, Konjicu<br />
i Stocu devet i pol tisuća; Š. Bešlagić, Leksikon<br />
stećaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004., 14.<br />
4 A. Benac, Stećci, Beograd, 1962. i A. Benac,<br />
Stećci, Beograd, 1967.<br />
“Prazna” Hercegovina na zapadu, zemljovid u katalogu<br />
gotovo ničega nije bilo u srednjem vijeku.<br />
Kamena ima, a kamenih nadgrobnih spomenika<br />
nema! Sličan sud neće promijeniti<br />
iščitavanje triju tekstova o bilizima<br />
iz <strong>BiH</strong> – dva Dubravka Lovrenovića i<br />
jedan Lidije Fekeže-Martinović. Lovrenovićev<br />
tekst Topografija stećaka u<br />
<strong>BiH</strong>: Groblja stećaka – gradovi mrtvih<br />
(140-195) ima dosta stranica, ali malo<br />
novih činjenica. Riječ je o kabinetskom<br />
radu, odrađenom bez navođenja novije<br />
literature, s pozivanjem uglavnom<br />
na stare podatke Marka Vege i Šefika<br />
Bešlagića prije pedesetak godina. [5]<br />
Usto, susrećemo ovlaš nabačene tvrdnje:<br />
Radimlja je “groblje pravoslavne vlaške<br />
obitelji Miloradovića Hrabrena”, a Sankovići<br />
iz Konjica “pripadaju krugu bosanskih<br />
feudalnih velikaša”. Zemljopisne odrednice<br />
miluju bosanski vjetrovi: “Duvno<br />
5 M. Vego, Ljubuški: Srednjovjekovni nadgrobni spomenici<br />
Bosne i Hercegovine, VI, Sarajevo, 1954. i<br />
Š. Bešlagić, Stećci: kataloško-topografski pregled,<br />
Sarajevo, 1971.<br />
270 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
je u zapadnoj, a Blidinje u jugozapadnoj<br />
Bosni”, dok Opličići pripadaju Stocu, a ne<br />
Čapljini, kako nas uče federalni udžbenici.<br />
U Širokom Brijegu autor poznaje<br />
samo devet istraženih grobalja sa 157<br />
biliga, naspram 821 spomenika, koliko<br />
ih je evidentirano u novije doba. [6] Uz sliku<br />
poznatoga Vitkova biliga iz Mokroga<br />
(str. 173), sada pred Zemaljskim muzejom<br />
<strong>BiH</strong> u Sarajevu, piše da je iz Klobuka<br />
kod Ljubuškoga. A kad smo kod biliga iz<br />
Klobuka, mogla se u katalogu naći njegova<br />
fotografija T. Dapca (br. 33, Stećci,<br />
Beograd, 1962.), objavljena također u<br />
monografiji Stećci N. Miletić (br. 46), a ne<br />
blijeda snimka njegove bočne strane (Katalog,<br />
172). I za spomenike iz Ljubuškoga<br />
navedeni su zastarjeli podatci iz 1954.,<br />
kada je bilo poznato jedva dvjesta biliga,<br />
prema danas šesto primjeraka. [7] O<br />
6 I. Dugandžić, Širokobriješka baština, Matica hrvatska,<br />
Široki Brijeg, 2004., 50.<br />
7 R. Dodig, Arheološki lokaliteti u Ljubuškom, u: Ljubuški<br />
kraj, ljudi i vrijeme, ur. A. Markotić, Mostar-
Change language