Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Tema broja: <strong>Međunarodna</strong> <strong>zajednica</strong> i <strong>BiH</strong><br />
Nadalje, takvo refleksivno i (samo)kritično držanje je izgleda<br />
ključ onoga što je William Bain opisao kao dilemu međunarodnih<br />
uprava. Zapravo, on bilježi kako nametanje zaštite ljudskih<br />
prava znači suspenziju slobode od prisile. Situacija koja, po autoru,<br />
graniči s ludošću:<br />
Ali, ludost svega toga je razumljiva sama po sebi: negiranje<br />
čovjekove ljudskosti kao jedinke koja misli i pravi izbore. Dakle,<br />
predanost emancipaciji ugnjetenih, na primjer, potvrđujući njihovu<br />
slobodu govora i izražaja, vodi ka privremenoj suspenziji<br />
njihove slobode razmišljanja i samostalnog izražavanja [45] .<br />
Ponovno, kao i kod Chestermana, u srži stvari leži nedostatak<br />
priznanja Drugoga, njegovih potreba i želja, ali također i nedostatak<br />
priznanja samih granica ideala kojega slijede međunarodni<br />
upravitelji, objavljujući Sebe. Nedostatak obostranog<br />
priznanja koji tjera Baina na poprilično taman zaključak:<br />
I u strastvenoj želji za činjenjem dobra, potpuno ne znajući da<br />
bi to moglo biti pogrešno, međunarodni upravitelj kvari “nas”<br />
kao što kvari i”njih”. On kvari “njih” osporavajući njihovu ljudskost<br />
kao bića koja misle i biraju; i kvari “nas” osporavajući volju<br />
o čijem priznanju ovisi naša ljudskost [46] .<br />
Jasno, ove rasprave sačinjavaju neke od glavnih pozadina međunarodnih<br />
intervencija danas. Ali, pitanja “obostranog priznanja”<br />
i razgraničavanje imperijalističke paradigme također su<br />
dva ključna pitanja rasprava političke teorije u i konkretnije o<br />
Europskoj uniji. Posebice, čini se važnim uzeti u obzir dva koncepta<br />
koja bi se mogla primijeniti na odnose između EU i <strong>BiH</strong>:<br />
stanovište koje su Beck i Grande nazvali “post-hegemonijskim<br />
imperijalizmom”, kao i idejom o “upravljanom međusobnom<br />
priznanju” o čemu su raspravljali Kaypso Nicolaïdis i<br />
Miguel Poiares Maduro.<br />
Europska unija kao<br />
post-hegemonijsko carstvo?<br />
Naglašavajući na jednoj strani razliku između (međunarodne)<br />
hegemonije i imperija i, na drugoj strani, razliku između hijerarhijske<br />
moći zapovijedanja i suradnje bazirane na konsenzusu,<br />
Beck i Grande su predložili slijedeću definiciju što bi to bio<br />
“post-hegemonijski imperijalizam”:<br />
Na ovaj način, postaje moguće zamisliti imperij kao oblik nehegemonijske<br />
vježbe političke moći, koja se ne oslanja (bar ne u<br />
prvom trenutku) na hijerarhijsku “moć zapovijedanja”, nego na<br />
politiku dodane vrijednosti koju suradnja temeljena na konsenzusu<br />
donosi svima onima koji sudjeluju u njoj [47] .<br />
Prema dvojici autora, takva obnovljena definicija koncepta<br />
imperija trebala bi ga očistiti od negativnih predodžbi koje se<br />
dotiču imperijalizma i nacionalizma, otvarajući ga kozmopolitizmu<br />
i orijentirajući ga prema konsenzusu i zakonu [48] . Glede<br />
45 William BAIN, “In Praise of Folly: International Administration and the Corruption<br />
of Humanity”, International Affairs, Vol. 82, Issue 3, 2006, p. 536.<br />
46 Ibid., p. 538.<br />
47 Ulrich BECK, Edgar GRANDE, Pour un empire européen, Paris, Flammarion,<br />
2007 (originally published as Das kosmopolitische Europa, 2004), p. 84, moj<br />
prijevod.<br />
48 Ibid., p. 137.<br />
16 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
izričito Jugoistočne Europe, naša je postavka da bi takva definicija<br />
dozvolila mnogo horizontalnije veze između te regije i<br />
EU. Nadalje, mogla bi označiti faktore uticaja koje EU perspektiva<br />
predstavlja u tim zemljama, umjesto faktora nametanja<br />
vrijednosti, normi i uvjetovanja.<br />
Ulazeći u još detaljniju raspravu, dva autora također uspoređuju<br />
logiku dominacije države i imperije, podvlačeći proizlazeću<br />
preinaku vanjsko-unutarnjih odnosa. Dakle, oni diskutiraju<br />
kako ono što u stvari pravi razliku između moderne države i<br />
imperije jest činjenica da država teži riješiti svoj problem sigurnosti<br />
i dobrobiti čuvajući svoje granice nepomaknutima,<br />
dok imperij teži riješiti takve probleme kroz ekspanziju prema<br />
van. Oni, međutim, bilježe kako obje strategije mogu naići na<br />
poteškoće: prva susrećući izazove povezane s unutarnjim pitanjima<br />
kao što je širenje zasićenosti blagostanjem ili razvoj države<br />
usredotočen na sigurnost i represiju; a druga koja se mora<br />
suočiti s opasnostima vanjskih pitanja kao problema resursa,<br />
održavanja reda i organizacije kao i pitanja identiteta [49] .<br />
Između redova može se pročitati ne samo pitanje proširenja,<br />
već također i pitanje promjenjive geometrije koja karakterizira<br />
veći dio euro-atlantskih struktura i institucija. Dakle, oni uvode<br />
novu predodžbu o razlici između van i unutra, između Sebe<br />
i Drugoga. Predodžba koja je u isto vrijeme više propustljiva i<br />
manje hijerarhijska nego što je inače veza između EU i regije<br />
kao što je Jugoistočna Europa. U tom pogledu, takav pristup<br />
bi možda pribavio više prostora, i za pokušavanje traženja konsenzusa<br />
i za razvoj lokalnog vlasništva političkih i institucionalnih<br />
reformi.<br />
Štoviše, takvu obnovljenu predodžbu odnosa između “istosti”<br />
i “drugosti” trebalo bi promatrati u spoju s onim što Gerard<br />
Delanty opisuje kao “otvorenost svijeta”. Koncept koji on<br />
suprotstavlja zamisli univerzalizma i koji smatra kao moguću<br />
osnovu za “više hermeneuetičku i kritičku kozmopolitsku<br />
sociologiju” [50] . U tom smislu, po njemu, “kozmopolitska imaginacija<br />
se stvara kad god i gdje god se u trenucima otvorenosti<br />
razvijaju novi odnosi između sebe, drugog i svijeta” [51] . Dok se<br />
njegov pristup može opisati kao kulturni, autor ga opisuje kao<br />
“kritički”, nasuprot mnogo klasičnijem “moralnom” kozmopolitanizmu.<br />
No glavni je naglasak post-univerzalistički:<br />
Gledajući iz druge perspektive – šire slike socijalne teorije kao<br />
kritičkog promišljanja modernosti – na pad kozmopolitske<br />
imaginacije povezan s Prosvjetiteljstvom i usponom nacionalne<br />
države može se gledati kao na početak drukčije vrste kozmopolitizma,<br />
vrste koja se manje temelji na pretpostavkama<br />
svjetske republike ili na elitama, te također one koja je manje<br />
eurocentrična.<br />
[...]<br />
To je pristup koji radije premješta naglasak na unutarnje razvojne<br />
procese u socijalnom svijetu, nego da gleda na globalizaciju<br />
49 Ibid., p. 85.<br />
50 Gerard DELANTY, “The cosmopolitan imagination: critical cosmopolitanism<br />
and social theory”, in The British Journal of Sociology, Vol. 57, N°1, 2006, p.<br />
27.<br />
51 Ibid.
Change language