Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Tema broja: <strong>Međunarodna</strong> <strong>zajednica</strong> i <strong>BiH</strong><br />
i u svakoj instituciji i kod svakog rada neki ljudi obavljaju svoj<br />
posao dobro a drugi ne. Tako je i sa sucima i tužiteljima. Neke<br />
presude su već ispisale nove stranice u povijesti međunarodnog<br />
prava i s pravom će ostati dugo zapamćene. Takve su recimo<br />
presude berlinskog pravnika Wolfganga Schomburga, koji<br />
se nažalost zbog bolesti ovog ljeta povukao s položaja suca u<br />
Haaškom Tribunalu. U njegovim presudama – ali i u odvojenim<br />
mišljenjima kojima se distancira od većinske odluke Vijeća – se<br />
često nalaze ujedinjeni pravo i pravda. [32] A da je to duboko povezano<br />
sa istinom sâm Schomburg više puta je istaknuo.<br />
Problem sa Tribunalom je isti problem koji je – kratko rečeno<br />
– svijet uopće imao sa shvaćanjem karaktera i naravi postjugoslavenskog<br />
rata i njemu prethodećeg sukoba, a koji leži<br />
u još vladajućem načinu mišljenja i strukture percipiranja<br />
određenih dubokim predrasudama i usađenim klišejima<br />
koji ostaju neprepoznati. To se odnosi i na opće izbjegavanje<br />
definicije rata kao napadačkog o čemu je gore bilo riječi. Ali to<br />
je zapravo filozofski problem, što dodatno pojašnjava zašto<br />
je tako teško proniknuti u taj cijeli kompleks. [33] Istovremeno<br />
to znači da na ovom mjestu nije moguće podrobno ulaziti<br />
u spoznajne probleme, uvjete tvorbe spoznaje, te povrh toga<br />
mišljenja i pogleda na stvari s cijelom kulturno-povijesnom fenomenologijom.<br />
Može se jedino generalno naznačiti facit: što<br />
dalje od uobičajenih predrasuda to bliže stvarnoj srži stvari. Pri<br />
tomu valja naglasiti da bezpredrasudne raščlambe biti i tijeka<br />
rata odnosno procesuiranja počinjenih zločina pred Tribunalom<br />
samo rijetko dobijaju šansu doći u širu javnost, ergo imaju<br />
samo marginalni upliv.<br />
Ilustrativan primjer je Kosovo; naime kad su bile podignute<br />
optužnice protiv četiri kosovska Albanca mnogi svjetski mediji<br />
su reagirali sa nekom vrstom indirektnog olakšanja (isto tako<br />
kad su bile podignute optužnice protiv bošnjačkih generala; između<br />
redaka se mogla naslutiti reakcija: konačno, eto Sud kao<br />
ipak pokazuje da je nepristran i pokreće postupke i protiv druge<br />
strane). Nikome nije bila upitna opravdanost tih optužnica niti<br />
naravno kvalifikacija navodno počinjenih djela. Uostalom tu<br />
leži razlog zbog kojeg, što god suci i Sud misle o osnovanosti<br />
nekih optužnica, oni stoje faktički pod pritiskom tog konsenzualnog<br />
a potpuno ignorantskog očekivanja. A ta optužnica<br />
Limaj et al. (Case No. IT-03-66-I) je teretila osumnjičene zbog<br />
navodnih radnji u nekom faktički privatnom, gerilskom (UÇK)<br />
zatvoru (u mjestu Llapushnik/Lapušnik u lipnju i srpnju 1998.)<br />
u vremenu koje je tada glavna tužiteljica Carla Del Ponte samovoljno<br />
proglasila ratnim stanjem. Kod takvih optužnica postupak<br />
često završava oslobođenjem, a nerijetko su osuđujuće<br />
presude sumnjivog kvaliteta. U ovom slučaju se jedan od prvotno<br />
četvero optuženih (Agim Murtezi) uopće greškom našao<br />
i na njoj i u zatvoru (iako na kratko). Od trojce preostalih dvojca,<br />
Limaj i Isak Musliu su bila oslobođena, [34] a treći optuženi,<br />
Haradin Bala, neuvjerljivo osuđen na 13 godina zatvora (jednu<br />
više od Biljane Plavšić!) zbog “učešća u udruženom zločinačkom<br />
poduhvatu” i “odgovornosti za zločine” (mučenje, okrutno<br />
32 Usp. Krnjojelac Appeals Judgement, 17. 09. 2003., “Dissenting Opinion of<br />
Judge Schomburg” u presudi Miroslavu Deronjiću, Trial Chamber II, 30. 03.<br />
2004. (Case No. IT-02-61-S).<br />
33 Usp. Dunja Melčić, “Raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije<br />
u univerzalno-historijskom kontekstu”, Hans-Georg Fleck/Igor Graovac (ur.),<br />
Dijalog povjesničara – istoričara; vol. 8, 2004.<br />
34 Iz presude: “The Chamber found that the Prosecution did not prove that either<br />
of these two accused was in a position of command, or had effective control,<br />
over the KLA soldiers involved in the Llapushnik/Lapušnik prison camp …”.<br />
50 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
postupanje i ubistvo 9 kosovskih Albanaca na planini Beriša/<br />
Berisha). Nakon oslobađajuće presude Haradinaju (i Idrizu Balaju)<br />
ne samo u srpskim medijima došlo je do poplave komentara<br />
o njegovoj upletenosti u kriminal, o pritisku na potencijalne<br />
svjedoke i sl. Ali zapravo već samo kad se pročita optužnica<br />
logično je očekivati da će jedno normalno sudsko vijeće doći do<br />
zaključka kako se vojnom komandantu UÇK-a neće moći bez<br />
daljnjeg pripisati odgovornost za ubistva, mučenja i silovanja<br />
krajem 90ih godina. Može biti da je Haradinaj zaista “mafijaš” i<br />
“kriminalac”, ali Tribunal u Den Haagu nije nadležan za tu vrstu<br />
kaznenih djela. Isto tako: nije skandal što je Naser Orić oslobođen<br />
od 99% točaka optužnice nego što je ista protiv njega<br />
uopće bila podignuta odnosno prihvaćena od Suda. [35]<br />
Najglomazniju grešku je Sud počinio u predmetu Tihomir Blaškić;<br />
da će Prizivno vijeće odbaciti mnoge odluke Prvog stupnja<br />
koje su se i laiku morale odmah učiniti neodrživima bilo je za<br />
očekivati. [36] No, revizija presude je bila njen pravi debakl i vjerojatno<br />
samo zbog zaštite časti Suda je kao neki alibi Blaškića<br />
u jednoj točki optužnice proglasila krivim, s čime su onda suci<br />
solomonski mogli pokriti njegovo devetogodišnje dreždanje u<br />
pritvoru.<br />
Međutim princip je isti: prvo neki izmišljeni UZP bez dokaza i<br />
s nasilnim natezanjima činjenične osnove [37] , onda Sud prizna<br />
optužnicu, pa u dokaznom postupku ne bude ništa zaista relevantno<br />
ponuđeno, pa Sud uglavnom ne može u prvoj instanci<br />
sve totalno odbaciti, jer bi to bilo ravno priznavanju greške kod<br />
prihvaćanja prima faciae predmeta, ide se na reviziju, koja barem<br />
djelomično poravnava stvari i ispravlja greške.<br />
Međutim tko kao ja čita te tisuće stranica zapisnika sa saslušanja<br />
i izvođenja dokaza mora tu i tamo osjetiti mučninu<br />
od ekstremno velike razlike koja se u njima objelodanjuje. Na<br />
jednoj strani nabadanje nekih indicija, neuvjerljiva svjedočenja<br />
koja samo uz obilatu interpretaciju sumnjive vrijednosti<br />
drže konstrukciju optužnice i njenog čarobnog štapića zvanog<br />
UZP, koji kriminalna djela pretvara u ratne zločine, na klimavim<br />
nogama, na drugoj hladnjače sa leševima izranjaju iz Dunava,<br />
masovne grobnice, istrebljanja, protjerivanja (800.000 sa Ko-<br />
35 Moglo se i u domaćem tisku pročitati komentare kao – mislim u Danima;<br />
nisam pohranila – kako je Orić kao samovoljnik, loš karakter i upleten u sumnjive<br />
stvari. Može biti, ali za to se na Tribunalu ne sudi.<br />
36 Tužitelj je u svom uvodnom pledoajeu i sam više puta naveo kako su dokazi<br />
kojima raspolaže indirektni (“circumstantial evidence”), dakle indicije, za koje<br />
on reče da su snažne (“strong”). Rekonstruirati neko djelo na osnovu interpretacija<br />
iz indicija i ponekih činjenica znači ponuditi jedno njegovo tumačenje, a<br />
ovo može biti ovakvo ili onako. Tako i američki vojni historičar Charles Schrader<br />
(Muslimansko-hrvatski građanski rat u Srednjoj Bosni, Zagreb 2004.) govori o<br />
tomu kako su događaji u Srednjoj Bosni i tijek konflikta u Lašvanskoj dolini<br />
ostali mutni. Ali njegovo tumačenje se poprilično razlikuje od interpretacije<br />
tužiteljstva. On se oslonio na svoju struku i podatke koji su izašli na svjetlo<br />
dana protumačio polazeći od vojne situacije, tako da je ponešto od spomenutih<br />
mutnih okolnosti postalo činjenica. Tužitelj odnosno optužnica pokušavaju<br />
mutnost razbistriti putem “teorije” oslanjajući se na teze koje su uglavnom<br />
slabo utemeljene iako rasprostranjene. Tužiteljstvo se u nedostatku dokaza<br />
i ubjedljive rekonstrukcije oslonilo na “ideološku nadogradnju”, a Raspravno<br />
vijeće i njegov predsjednik Jorda su donijeli jednu pravno potpuno neodrživu<br />
presudu, koju je Apelaciono vijeće u svim točkama odbacilo, potvrđujući, iz<br />
lako zamislivog razloga, tek jednu točku optužnice.<br />
37 Usp. Schomburg: “The Appeal Judgement shows in a nutshell that the concept<br />
of joint criminal enterprise, in particular in its third category, lacks clear definitions<br />
meticulously determining the scope of individual criminal responsibility.<br />
On the one hand, the theory of joint criminal enterprise is too expansive as it<br />
de facto allows individuals to be punished solely for membership in a criminal<br />
organization, however vaguely defined that membership may be … The interpretation<br />
of the word ‘committing’ contained in Article 7(1) of the Statute<br />
should never give the impression of being or tending to be arbitrary: the principle<br />
of nullum crimen sine lege stricta is also applicable to this general part of<br />
substantive criminal law”, Limaj et al. (Case No. IT-03-66-I).
Change language