You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Drenice cijelu veliku obitelj Jašari. U 1998. g. sud je postojao i<br />
već radio (baš predmet Duško Tadić je bio u postupku) i crimen<br />
je bio tu, ali nikome – vjerujem – nije palo ni na pamet da pokrene<br />
postupak protiv srpskog ministra unutrašnjih poslova [27] i<br />
vojnih naredbodavaca, npr. načelnika specijalne jedinice koja je<br />
zločin počinila. Možda bi se mogao navesti niz uvjerljivih razloga<br />
za to, ali meni upadaju u oči ipak izrazite asimetrije; recimo<br />
i drugi slični incidenti na Kosovu a puno većeg zločinačkog<br />
opsega: 15. kolovoza 1998. zauzimaju srpske trupe nakon trotjedne<br />
opsade UÇK-bastiona Junik, napadaju sela oko Prizrena,<br />
a humanitarne organizacije procjenjuju broj protjeranih albanskih<br />
stanovnika na 200.000, tomu slijedi i masakar kod Raçka<br />
u siječnju 1999.<br />
Zatim je i različito datiranje rata potpuno neobjašnjivo: za Tužiteljstvo<br />
postoji jedno ratno stanje u optužnici protiv Limaja et<br />
al. a drugo u onoj protiv Milutinovića et al.! Naime u optužnici<br />
protiv tri kosovska Albanca rat počinje 1998. g. [28] , a u onoj<br />
protiv Miloševića 1999. iako se sve odnosi na isti prostor i isti<br />
sukob. [29] Glavni tužitelj u postupku protiv Miloševića, Geoffrey<br />
Nice, nekoliko puta je izrazito naglasio da ga optužnica tereti<br />
samo od početka 1999. a ne za zbivanja i zločine prije tog datuma.<br />
S obzirom da Nice to tako naglašava nagađam da su za<br />
to postojali neki pravni razlozi, koji se meni nisu objavili. Ono<br />
pak što je sasvim izvjesno jest da protiv odgovornih iz Vlade<br />
Srbije optužnice analogne onima protiv Boškoskog i Tarčulovskog<br />
nisu podignute iako analognih kaznenih djela nije nedostajalo.<br />
U izmijenjenoj optužnici nakon Miloševićeve smrti to je<br />
promijenjeno. [30]<br />
Bojim se da istinu o tomu zašto je MKSJ inzistirao preuzeti<br />
suđenje zbog zločina kod Ljubotena iz makedonskog nacionalnog<br />
pravosuđa nikad nećemo doznati. [31] Nadam se pak da na<br />
osnovu podastrijetog čitatelji mogu doći do vlastitog suda. A<br />
ono što se može pouzdano tvrditi i zašto ne treba odgonetati<br />
neke tajne jest: “jugoslavenska odredba” područja jurisdikcije<br />
Tribunala je omogućila vođenje postupka protiv aktera<br />
jednog sukoba u Makedoniji godinama poslije rata koji je<br />
bio osnova za uspostavljenje Tribunala i bez ikakve izravne<br />
veze s tim ratom.<br />
27 To je bio Vlajko Stojiljković a zamjenik mu Nikola Šajnović koji su zajedno<br />
sa Miloševićem bili optuženi (prva optužnica: 24. svibnja 1999, vodi se kao<br />
Milutinović et al., IT-99-37 i Milošević, IT-02-54) zbog terora nad kosovskim<br />
Albancima i protjerivanja oko 740.000 stanovnika sa Kosova u vremenu od<br />
siječnja do lipnja 1999. te niz pojedinačnih masakra.<br />
28 Case No. IT-03-66-I: “No later than early 1998, after years of increasing tension<br />
and violence, armed conflict commenced between Serb forces and the<br />
KLA in Kosovo. This development was consistent with the KLA’s generally<br />
militant approach of active, armed resistance to Serb rule in Kosovo.”<br />
29 Iz svjedočenja bivšeg načelnika SDB: “Prema Vasiljevićevim rečima, VJ je od<br />
leta 1998. do početka NATO bombardovanja u martu 1999. na Kosovu delovala<br />
nelegalno, kao podrška policiji, zato što nije bilo proglašeno vanredno<br />
stanje. Nezakonitom delovanju vojske, kazao je, protivili su se tadašnji<br />
načelnik Generalštaba VJ Momčilo Perišić i šefovi vojne i civilne službe bezbednosti<br />
Aleksandar Dimitrijević i Jovica Stanišić, zbog čega ih je predsednik<br />
SRJ Milošević smenio.” (Sense, veljača 2004.) Usp.: Dunja Melčić, “Die langen<br />
Arme des Diktators. Immer mehr Beweise gegen Milosevic”, Frankfurter Allgemeine<br />
Sonntagszeitung, 16. 02. 2003.<br />
30 U predmetu Milutinović et al., stoji na tom mjestu sada: “... no later than October<br />
1998 ...”! A u prvotnoj: The Indictment (“Kosovo”) confirmed on 29 June<br />
2001, alleges that, between 1 January 1999 and 20 June 1999, the 52nd Corps<br />
of the Armed Forces of the FRY (VJ), the police forces of the FRY, police forces<br />
of Serbia and paramilitary units acting at the direction, with the encouragement,<br />
or with the support of the accused, executed a campaign of terror and<br />
violence directed at the Kosovo Albanian civilians.”<br />
31 By a decision of 4 October 2002, a Trial Chamber formally requested the Government<br />
of FYROM to order its national courts to defer, inter alia, the Ljuboten<br />
investigation, and to forward the result of the investigation as well as a copy<br />
of court records and the judgements of its national courts, if any, to the Office<br />
of the Prosecutor of the Tribunal in The Hague.” 19. siječnja 2007.<br />
Tema broja: <strong>Međunarodna</strong> <strong>zajednica</strong> i <strong>BiH</strong><br />
(ad 2) Ignoriranje karaktera rata je izravno povezano s ovom<br />
odredbom o kojoj je bilo riječi. Kompletni izostanak definicije<br />
rata, naime kao napadačkog rata, a time indirektno definiranje<br />
oružanog sukoba kao etničkog građanskog rata, koje<br />
je stalno u pozadini i optužnica i postupaka te presuda, iako<br />
ne expressis verbis. Glavni razlog tomu je što u Statut nije<br />
uvršten delikt protiv mira. Dakle, pri osnivanju Suda ta elementarna<br />
činjenica nije bila uzeta u obzir i tako kao vremenska<br />
odredba stoji tek godina 1991., ali se izbjegava spominjanje<br />
početka rata. Pokretač napadačkog rata je međutim<br />
fundamentalni subjekt zbivanja i kao što je napadački rat po<br />
međunarodnom pravu zločin tako je i snaga odnosno strana<br />
koja ga je pokrenula i vodila prva protiv koje trebaju početi<br />
istražne radnje. Poantirano formulirano moglo bi se reći da je<br />
Vijeće Sigurnosti osnovalo međunarodni sud za ratne zločine<br />
bez pripadajućeg fundamenta – napadačkog rata kao izvorišta<br />
zločina. To naravno nije moglo ostati bez dubokih posljedica.<br />
One počinju već sa optužnicama koje polaze od toga da<br />
na dotičnom području od dotičnog datuma vlada ratni/oružani<br />
sukob, znači isključuju pokretača tog sukoba. Rat u raspadnutoj<br />
Jugoslaviji je pokrenuo generalni stožer JNA, najodgovorniji<br />
pojedinci JNA-generali Kadijević, Adžić i njihovi nasljednici, a<br />
neki od njih se čak i spominju u optužnici protiv Miloševića, ali<br />
protiv njih nisu podignute optužnice, dok su protiv Jovice Stanišića<br />
i Franka Simatovića podignute sa tako velikim zakašnjenjem<br />
da je pitanje da li će postupak protiv njih, koji je formalno<br />
počeo u kolovozu 2006., ali se u stvarnosti stalno odgađa, biti<br />
ikad uspješno doveden do kraja. Dodatni apsurd je što je tijekom<br />
izvođenja dokaza u procesu protiv Miloševića bitni udio<br />
JNA-jedinica kod mnogih slučajeva itekako jasno dokazan.<br />
Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije<br />
protiv koga je – nakon niz peripetija – upravo (02. 10. 2008.)<br />
počeo kazneni proces pred Tribunalom optužen je za djela u<br />
periodu od 1993., a izostavljen je period u kojem je kao general<br />
JNA imao komandu nad armijom koju je poslao u zločinački<br />
pohod na civilno stanovništvo Mostara i okolice. U zajedničkoj<br />
optužnici za Kosovo je optužen i vojni vrh VJ (Pavković/<br />
Ojdanić). Moglo bi se nastaviti sa redanjem očitih neskladnosti<br />
i protuslovlja, ali sve pojednosti bi se teško bi dalo uklopiti<br />
u okvir ove rasprave. Ipak nazire se gotovo neka vrsta sheme:<br />
optužnice koje terete vrhovne vojne zapovjednike uzimaju<br />
u obzir samo vrhovnu komandu vojski nakon raspad JNA, a<br />
u “prijelaznom periodu” haaško Tužiteljstvo optužuje samo niže<br />
komandne počinitelje (npr. Dubrovnik, Vukovar). Međutim uza<br />
svo izbjegavanje definiranja političkog i vojnog pokretača rata<br />
Sud se već kod svog prvog postupka protiv Duška Tadića našao<br />
u zavrzlami oko definiranja naravi sukoba kojeg je na koncu u<br />
jednoj vratolomnoj argumentaciji (uvodeći karakterizaciju djela<br />
kao UZP) proglasio međunarodnim sukobom. Meni nedostaje<br />
pravničko znanje za ocjenu jurističke konzistentnosti tih argumenata,<br />
ali što je moj laički razbor uočio je, da se te odredbe<br />
u daljnjim procesima upotrebljavaju sasvim arbitrarno: malo je<br />
nešto međunarodni sukob malo nije – a nešto što bi isto tako<br />
moglo biti tako kvalificirano.<br />
Zaključne primjedbe<br />
Budući se i moje zaključne primjedbe sastoje od kritičkih opservacija<br />
želim na početku posebno istaknuti kako smatram<br />
ustanovljavanje Tribunala generalno velikim napretkom i njegov<br />
rad i postignuća ogromnim civilizacijskim pomakom. Kao<br />
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 49
Change language