You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
značenja: od nedostatka “dobrog ukusa” i vjerskog odgoja<br />
do teške povrede duhovnog prostora i podlaganja duhovnog<br />
nacionalnom).<br />
Govorilo se o teškom odnosu između simbolizma i demokracije,<br />
ali i o potrebi ove potonje da se simbolički prikaže. Naime, bez<br />
obzira koliko ograničena i profinjena, demokratska simbolika ne<br />
može odbaciti sve simbole, a da ne dovede u opasnost i samu<br />
vidljivost institucionalne sfere. Pokušaji zamjene ili preoblikovanja<br />
državnih ili nacionalnih simbola, kao i pokušaji kojima<br />
se na više ili manje eksplicitan način uvode novi, ipak nameću<br />
usvajanje odgovarajuće interpretativne strategije. Drugim<br />
riječima, potrebno je razraditi i usvojiti jednu “demokratsku<br />
hermeneutiku” simboličnog. A točka s koje je, izgleda, nužno<br />
krenuti upravo je priznavanje osobite funkcije simbola o kojima<br />
je riječ. Ukoliko korištenje nekog simbola ima nakanu označiti<br />
granice pripadnosti zajednici koju predstavlja, svaka,<br />
tako reći, “selektivna” interpretacija uvijek na neki način<br />
postaje ograničena i nesposobna dokučiti stvarni značenjski<br />
domet simbola. Naime, sva značenja svediva na neki<br />
simbol, čak i ona koja su međusobno nepomirljiva, teže prema<br />
istom cilju: podsjetiti na zajedničko porijeklo te učvršćivati<br />
i održavati živom vezu društvene pripadnosti. Nije<br />
važno uspijeva li promatrač izvući neku specifičniju vjersku,<br />
povijesnu ili kulturalnu poruku iz slike koju gleda. Bitno je da on<br />
razumijeva simbol i da zbog bilo kojeg razloga vjeruje u njega.<br />
U tumačenju nekog simbola, traženje prevladavajućih značenja<br />
određeno je da ostane besplodno. Naprotiv, ono što vrijedi<br />
je opažanje značenja (kao i promatrača) isključenih iz njegove<br />
upotrebe. Ovdje se vraća ona negativna tehnika o kojoj govori<br />
Häberle: hermeneutika simboličnog u jednoj pluralističnoj demokraciji<br />
treba negativno djelovati prema određivanju onoga<br />
što simboli ne znače, a što njihovi pobornici namjerno nastoje<br />
isključiti i prešutjeti, javno ih koristeći bez ikakva osjećaja odgovornosti<br />
za učinke koje ti simboli imaju na druge. U ovom<br />
postupku, primarnom treba priznati ulogu samorazumijevanja<br />
subjekata koji se smatraju isključenima iz simbola,<br />
budući da ne postoje autentična značenja simbolâ,<br />
karakterističnih po neiscrpnim značenjskim sadržajima,<br />
koja bi olakšala njihovu ispravnu interpretaciju. Primjerice,<br />
prisutnost subjekata koji u raspelu vide konfesionalni simbol<br />
(uostalom, to je interpretacija koja je objektivno potvrđena korištenjem<br />
ovoga simbola u okviru katoličke liturgije) trebala bi<br />
O pamćenju i simbolima<br />
dovesti do isključenja njegovog prihvaćanja kao reprezentativnog<br />
znaka cjelokupne političke zajednice, o čemu ni vjerski ni<br />
politički predstavnici ne vode dovoljno računa.<br />
Paradoksalno, javno neupotrebljavanje i neizlaganje vjerskih<br />
simbola bilo bi možda najbolji način potvrđivanja onih<br />
općih principa jednakosti, slobode i demokratičnosti koji<br />
povijesno na jedan ili drugi način u svim vjerskim tradicijama<br />
pronalaze jedan od svojih kulturalnih izvora. Institucionalni<br />
simboli na neracionalan način predstavljaju neprolazno<br />
aksiološko naslijeđe demokratkog poretka. Na neki način, oni<br />
mogu biti viđeni kao “hijerofanije” onih vrednota/principa oslobođenih<br />
proizvoljnih određenja političkih većina, ne na osnovu<br />
neke već objavljene istine, nego isključivo na temelju utvrđivanja<br />
nekih neistina na povijesnom i kulturnom planu. Na ovim<br />
osnovama, ravnopravno svakoj drugoj politički organiziranoj<br />
zajednici, i jedna pluralistična demokracija mora učvrstiti vlastite<br />
granice svojim simbolima koji imaju zadatak podsjećanja<br />
s neposrednom evokativnom snagom. Ipak, ono što je puno<br />
važnije odnosi se na posjedovanje potpuno jasnih vrednota postavljenih<br />
od strane spomenutih granica, tako da svako iskrivljavanje<br />
vjerske simbolike rizikuje dubinski dotaknuti shvaćanje<br />
entiteta koje ovi simboli nastoje predstavljati. Sve u svemu,<br />
čini se da su očiti znakovi delegitimacije i tihog revidiranja<br />
vjerske simbolike praćeni većom krizom identiteta u<br />
stanju da zauzme svako područje same duhovne dimenzije.<br />
U širećoj ideološkoj i kulturnoj praznini raste – a, kao<br />
što je svima očito, ne samo na simboličnom planu – utjecaj<br />
vjerskih autoriteta u javnoj sferi. Opasnost sve raširenijeg<br />
pozivanja na religiozne korijene našeg nacionalnog i političkog<br />
identiteta, kao elemente koji su u stanju ponuditi<br />
koordinate ponovno pronađenog vjerskog identiteta, potiče<br />
prema fundamentalističkim i neokonfesionalnim političkoinstitucionalnim<br />
zapletima. Uznemirujući znaci mogli bi se<br />
zapaziti upravo u širenju simboličnih sukoba i u sve češćem<br />
utjecanju, čak i od strane vjerskih autoriteta pozvanih da<br />
prekinu ove sukobe, samovoljnim interpretativnim praksama<br />
u kojima je prisutno sve drugo, osim istinske zauzetosti<br />
za dobro čovjeka i autentične vjere u živoga Boga.<br />
Miroslav Jurešić (1974., Zenica) završio je Filozofsko-teološki<br />
studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Bioetiku i moralnu<br />
teologiju magistrirao u Rimu.<br />
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 83
Change language