You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Filozofija<br />
guće korisne uporabe toga znanja, treće na granice znanja, odnosno<br />
uma, tada se četvrto pitanje obraća biti uma. Čovjek u<br />
pravom, najvišem značenju, prema Kantu, nije niti osjetno, niti<br />
razumsko biće, nego je jedino i samo umno, umstveno biće.<br />
Kao takav spada u inteligibilni svijet, svijet kojega Kant naziva<br />
“corpus mysticum umnih bića” [17] , mistično tijelo u umu<br />
sjedinjenih bića. Um je doduše najviša, vrhovna čovjekova<br />
spoznajna sposobnost. Uzdiže se nad osjete i razum. Drugim<br />
riječima: čovjek kao umno biće ovladava samim sobom kao<br />
osjetnim i razumskim bićem. I kao što razum pomoću kategorija<br />
povezuje i uređuje osjetnu konfuziju, tako i um povezuje<br />
i uređuje, preko ideja, razumsku kaotičnost i nejedinstvenost,<br />
nezaključenost. Ukoliko um sastavljaju ideje, kritika čistoga<br />
uma nije ništa drugo doli apologija ideja, njihove regulativne<br />
uloge. Kritika (čistoga) uma kao autokritika vrhuni ne u negaciji<br />
ili mijenjanju uma, nego u autoapologiji uma, u umstvenom<br />
utvrđivanju i zaštiti uma. Određujući sebi samome vlastite<br />
horizonte, um ne jamči samo orijentaciju u svijetu, nego svijetu<br />
samom dodjeljuje orijentaciju.<br />
To se određivanje odvija prema nekoj metodi, metodski. Glavno<br />
pitanje kritike čistoga uma kao “traktata o metodi” [18] jest<br />
pitanje mogućnosti apriornih sintetičkih sudova. Umstvena<br />
spoznaja jest sintetiziranje. Svaki sud pretpostavlja misao “vezujem”.<br />
Ja kao subjekt rasuđivanja povezujem u sudu subjekt<br />
i predikat, sjedinjujem (ili u analitičkim sudovima naknadno<br />
rastavljam) subjekt suda s predikatom. Posrijedi je dakle dvostruki<br />
nastup ili dvostruka uloga subjekta, u skladu sa sljedećim<br />
Kantovim određenjima: “Svaka naša spoznaja ima neko<br />
dvojako odnošenje: prvo, neko odnošenje prema objektu i,<br />
drugo, neko odnošenje prema subjektu. U prvom slučaju ono<br />
se odnosi na predstavljanje, a u drugom na svijest, opći uvjet<br />
svekolike spoznaje uopće.- (Zapravo je svijest neka predstava<br />
da je u meni neka druga predstava.)” [19]<br />
Svijest je predstava, predstava subjekta o predstavama. Umstvena<br />
svijest sadrži predstave o idejama, označava umstvenu<br />
samosvijest, samosvijest uma što se oslanja na ideje. I time<br />
čovjeka kao umstvenog bića, kao subjekta ideja. Otuda Kantova<br />
ponosna izjava: “Ljudski um ne priznaje nikakvog drugog<br />
suca osim samog ljudskog uma”. Um prosuđuje o sebi samome<br />
i stoga je svoj vlastiti sudac. Kritika čistoga uma jest samoispitivanje<br />
i samosaslušanje, ali ne da bi se na kraju došlo do<br />
osude ili oslobađajuće presude, nego zato da bi se pokazala<br />
moć (snaga) uma.<br />
Kantovo razumijevanje uma jest dakle posve određeno razumijevanje.<br />
Posrijedi je razumijevanje uma u okviru moderniteta<br />
ili, s točke gledišta samoga uma, samorazumijevanje uma<br />
kao biti modernoga čovjeka, kao subjektiviteta subjekta. I<br />
to je istodobno, na trećoj razini, moderno razumijevanje uma.<br />
Post-moderno razumijevanje uma, razumijevanje koje ne<br />
polazi više od nerazdvojive sprege između uma i subjekta, kantovskim<br />
se tretmanom uma, Kantovom se kritikom (čistog)<br />
uma ne može zadovoljiti. Ne zato jer bismo trebali biti kritični<br />
17 Immanuel Kant: Kritik der reinen Vernunft, op. cit., str. 679.<br />
18 ibidem, str. 25. Usp. M. Barale, Kant e il metodo della filosofia, Pisa 1988; K.<br />
Gloy, Studien zur theoretischen Philosophie Kants, Würzburg 1990; C. La Rocca,<br />
Strutture kantiane, Pisa 1990.<br />
19 Immanuel Kant: Schriften zur Metaphysik und Logik 2,op. cit., str. 457. Usp. J.<br />
Rogozinski, “Der Aufruf des Fremden. Kant und die Frage nach dem Subjekt”,<br />
u: M. Frank/G. Raulet/W van Reijen (Hrsg.), Die Frage nach dem Subjekt,<br />
Frankfurt/M 1988, str. 192-229.<br />
240 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
prema Kantovoj kritici zbog toga što Kant nije dobro ograničio<br />
moći uma. Kant je svoj posao dobro obavio. Riječ je o tomu da<br />
umska dimenzija nije jedina, da uopće nije bitkovna dimenzija<br />
čovjeka. Čovjek kao ek-sistencija (iz-stoj, izloženost), u svojoj<br />
dimenziji tu-bitka (egzistencijalno-ontološki shvaćenog<br />
čovjeka) izvorniji je od subjekta kao svoje moderne, novovjeke<br />
postavke. Egzistencijali (načini bitka čovjeka kao ek-sistencije)<br />
prethode elementima uma, idejama, a egzistencijalna<br />
analitika prethodi kritici uma.<br />
Od početka egzistencijalne analitike kritika zato nije više<br />
temeljni interes mišljenja. S mišljenjem bitka kao bitka spuštamo<br />
se iz područja kritike, napuštamo epohu kritike/kritičku<br />
epohu i modernu epohu uopće. Stupamo u post-modernu<br />
epohu, epohu post-kritike.<br />
Pitanje koje sažimlje sva druga pitanja nije više antropološko<br />
pitanje što je čovjek, nego egzistencijalno-ontološko pitanje<br />
tko sam, dakle pitanje o smislu bitka. U tomu je pitanju već<br />
skriveno povjerenje u smislenost bitka, ono što bismo mogli<br />
nazvati ontološka vjera, dakle vjera koja prethodi svim religioznim<br />
(konfesionalnim) nadama, svakom ontičkom pitanju o<br />
tomu čemu se moram nadati, odnosno što mogu očekivati u<br />
budućnosti. Iz odgovora na pitanje o smislu bitka proishodi<br />
odgovor na pitanje kako biti, pitanje koje je u temelju svih<br />
moralnih odluka u odnosu na ono što trebam raditi, što moram<br />
učiniti u pojedinoj konkretnoj situaciji. Sva ta pitanja i na njih<br />
vezani odgovori mogući su jedino i samo ako kao tu-bitkovno<br />
biće (ek-sistencija) uvijek već razumijem, premda<br />
netematizirano, što znači biti, ako sam svjestan, premda<br />
nesvjesno, razlike između bitka i bića, ontološke diferencije.<br />
Ontološka diferencija prethodi svakoj metafizici, svakom odgovoru<br />
na metafizičko pitanje što mogu znati. Samo se unutar<br />
ontološke diferencije može pojaviti kantovska dvoznačna onto-teološka<br />
razlika između stvari po sebi i pojave. [20]<br />
Kantova se kritika čistoga uma na posljetku okončava u apologiji<br />
Uma kao vrhovnog bića unutar struktura subjektiviteta.<br />
Post-kritičko mišljenje bitka u svojemu se napuštanju<br />
razine bića odriče svake apologije i apologetike. Bitak nije<br />
takvo ili drukčije, više ili manje moćno biće, stoga čovjeku nije<br />
potrebno da ga slavi, da kleči ili moli pred njim. Bitak kao bitak<br />
jest nešto najnemoćnije, najslabije, nešto najranjivije…<br />
Riječ je ponajprije o tomu da ga čuvamo, da budemo njegovi<br />
čuvari, njegovi skrbnici.<br />
Mario Kopić (1965., Dubrovnik) nakon studija filozofije i komparativne<br />
književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu<br />
nastavlja sa studijem filozofije i političke antropologije u Ljubljani,<br />
studijem povijesti ideja i političke povijesti na Institutu<br />
Friedrich Meinecke Slobodnog sveučilišta u Berlinu i komparativne<br />
religiologije pri sveučilištu Sapienza u Rimu. Trenutno je<br />
vanjskopolitički komentator mariborskog dnevnika Večer, vanjski<br />
urednik sarajevske revije za kulturu Odjek i stalni suradnik<br />
Le Monde diplomatique. Objavio je, uz ino, knjige Iskušavanje<br />
rubova smisla: pabirci iz estetike, S Nietzscheom o Europi, Proces<br />
Zapadu i Nezacjeljiva rana svijeta te preveo više filozofskih<br />
i socioloških djela s talijanskog, slovenskog, njemačkog i francuskog<br />
jezika.<br />
20 Tu razliku, kako kaže jedan suvremeni komentator Kanta, možemo označiti<br />
kao njegovu “epistemičku revoluciju”. Vidi O. Höffe, Kants Kritik der reinen<br />
Vernunft, München 2003.
Change language