27.07.2013 Views

Međunarodna zajednica i BiH - Status

Međunarodna zajednica i BiH - Status

Međunarodna zajednica i BiH - Status

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Tema broja: <strong>Međunarodna</strong> <strong>zajednica</strong> i <strong>BiH</strong><br />

koristi sve dostupne komunikacijske resurse preko oficira za<br />

štampu, glasnogovornika/ca, do konferencija za štampu i ima<br />

pristup svim važnijim medijima. Njihove izjave su se pojavljivale<br />

u različitim interpretacijskim okvirima i oblicima, koristile<br />

su različite što pozitivne što negativne reprezentacije, te<br />

legitmizacija i snaženje autoriteta što se nerijetko ogledalo u<br />

rekontekstualizacijama (Bernstein, 1990), ili kreiranju proizvoljnih<br />

i prethodno nepostojećih tekstualnih sinonima (Fairclough,<br />

1989: 115), što je karakteristika implicitne moći izražene<br />

kroz jezik. Primjeri rekontekstualizacije su vidljivi kroz<br />

izručenje osumnjičenih za ratne zločine Haškom tribunalu koje<br />

je predstavljeno kao neophodan preduslov pristupanju EU integracijama<br />

ili ‘članstvo u NATO-u’ predstavljeno kao ‘normalno<br />

za svaku zemlju’.<br />

2. Neki teorijski aspekti tranzicije<br />

Kada su u pitanju bolne socio-ekonomske promjene, <strong>BiH</strong> se ne<br />

razlikuje puno od ostalih tranzicijskih zemalja na ‘putu ka Evropi’.<br />

Nakon proteklog rata u <strong>BiH</strong>, međunarodna <strong>zajednica</strong> uspostavlja<br />

OHR kao najmoćnije međunarodno tijelo u zemlji koje<br />

naročito nakon bonskih ovlaštenja iz decembra 2007. postaje<br />

‘krajnji autoritet’ u političkoj areni u <strong>BiH</strong> (engl. final authority in<br />

theatre) što se tiče implementacije Daytonskog sporazuma [2]<br />

i postepenog pristupanja <strong>BiH</strong> evroatlanskim integracijama [3] .<br />

“Bonske ovlasti dale su VP moć da predlaže i usvaja legislativu<br />

kad bi konflikt među političarima zakočio legislativni proces<br />

i da razrješuje dužnosti političare koji bi sprečavali ili odlagali<br />

implementaciju Dejtonskog sporazuma. Carlos Westendorp<br />

(Karlos Vestendorp), drugi VP koji je prvobitno i vodio kampanju<br />

za prošireni mandat ove institucije i njegovi nasljednici Petritsch<br />

i Ashdown, ponovo su napisali ili nametnuli preko 100<br />

zakona o ekonomskim, socijalnim, političkim ili sudskim pitanjima<br />

i smijenili preko 80 pojedinaca sa javne pozicije” (Yordan,<br />

2003: 61). OHR je trebao da uvede diskurse demokratizacije i<br />

tranzicije u zemlji ali je na pomalo ironičan način opravdanje<br />

ovih diskursa postignuto putem autoriteta i moći nesvojstvene<br />

pomenutim demokratizirajućim procesima. Shvatajući diskurs<br />

kao elemenat svih društvenih procesa, činova i praksi (Fairclough,<br />

1992) sa kojima se nalazi u dijalektičnoj vezi (Wodak i<br />

Meyer, 2001: 66, Fairclough, 2003, 2005), cilj ove studije jeste<br />

da skrene pažnju na neke semiotičke elemente diskursa o<br />

tranziciji u <strong>BiH</strong> ali i na problematične odnose OHR-ove moći u<br />

suverenoj zemlji kao što je to <strong>BiH</strong>.<br />

Govoreći o implikacijama tranzicije u Rumuniji Fairclough kaže<br />

sljedeće za tranziciju:<br />

2 Koristeći se ovlaštenjima koja su data Visokom predstavniku članom V Aneksa<br />

10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog<br />

sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik<br />

konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj<br />

implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d)<br />

gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć,<br />

kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se<br />

pojave u vezi sa civilnom implementacijom.<br />

3 Bonska deklaracija predstavlja dugačku listu od dvadeset i šest stranica zakonodavnih<br />

mjera koje su pripremljene od strane međunarodne zajednice...i<br />

koje pokrivaju ovlasti vezane za kreiranje politika na državnom, entitetskom<br />

i opštinskom nivou koje imaju za cilj da utiču na regulisanje politika vezanih<br />

za smještaj/stanovanje, obrazovanje, pravni sistem, državljanstvo, putovanje,<br />

ustav, povratak izbjeglica, policiju, medije, izbornu regulativu, ekonomsku rekonstrukciju<br />

i regionalne odnose...i koje se proširuju na zahtjeve upučene <strong>BiH</strong><br />

sportskim timovima na Zimskim olimpijskim igrama u Naganu, u Japanu (PIC,<br />

1997b, section II, 3) (Chandler, 2000: 157).<br />

30 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />

Ne postoji jedan, već više oblika kapitalizma. Tržište je samo<br />

jedan regulatorni mehanizam unutar savremenih oblika kapitalizma,<br />

koji se na različite načine kombinuje sa ostalim oblicima,<br />

hijerarhijama i mrežama;<br />

Posebni putevi ‘tranzicije’ variraju u različitim zemljama, ali takođe<br />

i unutar različitih zemalja u zavisnosti od naslijeđa, uključujući<br />

i način na koji je svrgnut komunizam. Oblici kapitalizma<br />

koji su se potom razvili su, kao posljedica toga, isto raznoliki;<br />

Istraživanje tranzicije u nekoj zemlji treba biti osjetljivo na (a)<br />

razlike, kako između, tako i unutar društvenih polja - ekonomije,<br />

vlade, politike, medija itd. (b) hibridnost (uključujući<br />

mješavine starog i novog) u određenim poljima, institucijama,<br />

praksama;<br />

Tranzicija ima semiotičke i nesemiotičke elemente. Kao<br />

posljedica, varijacija i hibridnost će biti djelimično semiotička<br />

varijacija i hibridnost (...) - na način na koji je društveni život<br />

predstavljen, opisan, zamišljen (u diskursima), u semiotičkim<br />

aspektima oblika akcije i interakcije (u žanrovima), u semiotičkim<br />

aspektima identiteta društvenih činioca (u stilovima)”<br />

(Fairclough, 2004: 8).<br />

Tranzicija je u bliskoj vezi sa neoliberalizmom kao dominantnom<br />

ideologijom savremenih liberalnih demokratija. Neoliberalizam<br />

se, kao mutirani oblik liberalne lasseiz fair ekonomije<br />

19. vijeka i nastavak Fordizma, pomoću diskursa i praksi uvodi<br />

u zemlje u tranziciji kroz konstrukte poput tržišne ekonomije,<br />

opstanka najsposobnijih, minimalni upliv države blagostanja<br />

te dominaciju multinacionalnih kompanija [4] . Neoliberalizam<br />

se u tranzicijskim zemljama definiše kao “politički projekat za<br />

restrukturiranje društvenih odnosa u skladu sa zahtjevima slobodnog<br />

globalnog kapitalizma (Bourdieu 1998). On je nametnut<br />

post-socijalističkim ekonomijama kao (navodno) najbolji<br />

način rapidne transformacije sistema, ekonomske obnove, i<br />

ponovne integracije u globalnu ekonomiju” (Fairclough, 2003:<br />

7-8). Diskurs tranzicije u <strong>BiH</strong> u vezi je sa uspostavljanjem neoliberalnih<br />

demokratskih vrijednost zajedničkih za sve post-socijalističke<br />

zemlje.<br />

Ove ‘nove demokratije’ su smatrane nefunkcionalnim iz više<br />

razloga kao što su na primjer duboke kulturološke barijere a<br />

bosanskohercegovačka demokratizacija i tranzicija su smatrane<br />

veoma potrebnim ‘plementim eksperimentom’ (Denitch,<br />

1996: 60). Postoje različita mišljenja u vezi sa međunarodnim<br />

angažmanom u <strong>BiH</strong>, ali se ona pretežno dijele na one koji misle<br />

da alternative nije te na one koji misle da je uprkos nedostatku<br />

alternativa demokratizacija u stvari bila katastrofalna. Nova<br />

demokratska društva se smatraju nedovoljno sposobnim budući<br />

da njihovi građani/ke nemaju ‘dovoljno pravnih, političkih i<br />

civilnih vještina; imaju duboko usađene predrasude...i malo volje<br />

da konceptualizuju svoje predrasude ili strahove u jezik koji<br />

Zapadnjaci mogu razumjeti’ (Fine, 1996: 559).<br />

U skorije vrijeme javila su se i neka oprečna mišljenja koja<br />

su kritikovala ‘plemeniti eksperiment’ nazvavši ga ‘ruganjem<br />

bilo kakvom značajnom konceptu demokratije’ i ‘grotesknom<br />

parodijom demokratskih principa’ (Carpenter, 1997 u Chan-<br />

4 Vidjeti više u članku “Discourse in Processes of Social Change: ‚Transition‘ in<br />

Central and Eastern Europe” (Fairclough, 2000).

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!