Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
O pamćenju i simbolima<br />
na koncu 19. a početkom 20. vieka upravo Hrvatska posveti<br />
početniku premile nam domovine i premile nam vjere, Isusu<br />
Kristu (…) I mi Hrvati, da se odužimo Isusu Kristu za ona velika<br />
dobročinstva, što ih je učinio našoj crkvi i domovini, prikazasmo<br />
sebe i što imamo najdraže, svoju mladež presvetomu<br />
srcu Isusovu”. Utječući se kulturnoj memoriji ugnjetavanog i<br />
napaćenog hrvatstva, Stadler odlučno poziva na oslanjanje domovinskih<br />
prava i dužnosti na čvrst i nepomičan temelj – Isusa<br />
Krista, jer sve što je u svijetu, dodaje Stadler, “učinjeno (je) po<br />
sinu božjem i da ništa nema, što bi bilo učinjeno bez njega”. U<br />
toj izvrnutoj logici i na njoj utemeljenoj nacionalnoj kozmologiji<br />
hrvatstva, domovina je istobitna s Kristom, a oni koji<br />
to ne priznaju, kako kaže Stadler, “ne priznavaju ni načela,<br />
koja sam ovdje razvio, koji ustaju protiv ovih načela, i za to<br />
smo mi katolici Hrvati dužni da ustanemo proti svakomu,<br />
koji ustaje proti Gospodinu Isusu”. To još jednom potvrđuje<br />
ranije postavljenu tezu da je obnova tradicionalnih katoličkih<br />
pobožnosti mnogim katoličkim integralistima priskrbila<br />
snažan jezik i simbolski instrumentarij koji je jamčio učinkovitu<br />
diskreditaciju njihovih protivnika, i to upravo kao<br />
anti-katolika i anti-rodoljuba. Stadlereva nacionalna eshatologija<br />
u tom smislu je veoma slikovita i originalna: “Sav sviet,<br />
dakle i Hrvatska, postoji radi pravednika Kristovih i kad se broj<br />
pravednika Njegovih jednom popuni, onda će nestati čitavoga<br />
svieta, pak i Hrvatske”. Do tog hrvatsko-katoličkog Armagedona,<br />
Hrvatima preostaje jasna i revnosna dužnost, odnosno<br />
pokazati “kako javno i strogo izpoviedamo svoju vjeru katoličku<br />
(…) u ovom našem zlom vremenu, gdje se isti katolici stide<br />
svoga katoličkoga imena, upravo sad je od potrebe, da tu vjeru<br />
svoju izpoviedamo, a izpovied i vjera u Krista jezgra je vjere<br />
rimokatoličke (…) tko to ne priznaje”, dodaje Stadler, “taj nije<br />
katolik. To je značajka pravoga katolika i Hrvata. Budeš li se držao<br />
te istine, moraš se spasiti (sic!), a ako si ta načela napustio,<br />
onda su te uhvatili valovi i moraš poginuti”.<br />
Posljednjega dana zasjedanja hrvatskog katoličkog kongresa,<br />
vjerojatno osokoljen odjekom vlastitog govora i pravom lavinom<br />
odobravanja [49] koja je uslijedila, Stadler će na završnom<br />
banketu održati zdravicu, u kojoj će, između ostaloga, izjaviti<br />
da mu je, kada je riječ o konkretnim praktično-političkim<br />
ciljevima, najpreča želja “… da se Bosna i Hercegovina<br />
sjedini s materom zemljom”. [50] Posve je jasno da u Stadlerovu<br />
političku pojavu i jezik ne treba učitavati bilo osobne bilo<br />
kolektivne neiživljenosti i frustracije u smislu krajnjih posljedica<br />
jednoga socijalno-političkoga ili, kako kaže Lovrenović,<br />
shizoidnoga stanja svijesti bosanskih katolika. Jasno je i to da<br />
se Stadlerovu političku pojavu i jezik treba sagledati više kontekstualno-historiografski,<br />
to jest iz perspektive onovremenih<br />
okolnosti. Ipak, ne može se previdjeti činjenica da mitološkim<br />
viđenjima povijesti, a osobito u slučaju Bosne i Hercegovine,<br />
korespondiraju političke prakse.<br />
Politička zbilja i povijesna percepcija nerijetko se isprepliću, a iz<br />
nakazne percepcije proizlaze nakazne političke prakse. Nakaznost<br />
i zloćudnost tih praksi pokazala se u svim povijesnim<br />
pokušajima hrvatske nacionalne integracije, čiji je korijen –<br />
htjeli mi to priznati ili ne – upravo u Stadlerovom projektu<br />
katoličkog hrvatstva, preko Mačekova pragmatizma, Pa-<br />
49 Autor članka u “Našoj slozi” navodi da je nakon Stadlerova govora uslijedilo<br />
burno i dugotrajno pljeskanje, kao i povici: Živio!<br />
50 O okolnostima te zdravice, kao i o posljedicama koje su uslijedile, vidi: M.<br />
Strecha, Katoličko hrvatstvo, 157-168.<br />
120 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
velićeve NDH-a, do Tuđmanova “svehrvatstva” i njegovih<br />
herceg-bosanskih preslika. Taj qumransko shvaćeni poriv<br />
vjerskog, etničkog i jezičnog čistunstva srozao je kulturnu<br />
memoriju bosansko-hercegovačkih katolika i stjerao nas u<br />
identitetsko-politički ćorsokak iz kojega do danas nismo<br />
u stanju izići. Kada kao katolici u javnom prostoru budemo<br />
pristupili obnovi vlastite pobožnosti Srcu Isusovu, na što nas<br />
crkveno učiteljstvo neprestano poziva, prisjetimo se barem tih<br />
prinudnih nijekanja vlastite kulturne memorije. Štiteći Božje<br />
ime od zloporaba i zagovarajući integralno katoličanstvo<br />
kao kvalitativnu otvorenost i svijest o širini božanske ponude,<br />
odgovorna kršćanska teologija u našem kontekstu<br />
nikada ne smije dopustiti da raspeti Mesija sinoptičkih<br />
evanđelja (teologija križa) i apokaliptični jahač na bijelome<br />
konju (teologija suda) postanu sredstva u rukama politike<br />
uperenog prsta, ili pak mjesto za vježbanje proklinjačkog<br />
poriva koji u drugome i drukčijem traži razloge vlastitog neuspjeha.<br />
U vremenu malih, nesumjerljivih istina, teologija<br />
mora ljude privlačiti toplinom nečega živog, a ne tišinom<br />
uspomene, iz intenzivne vjere, svjedočki, kroz odricanje od<br />
privilegija organiziranog svetog, dakle bez institucionalne<br />
moći i društveno-političkog prestiža.<br />
Entoni Šeperić (1977., Sarajevo) diplomirao je katoličku teologiju<br />
na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Polaznik je licencijata<br />
iz fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu<br />
Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno djeluje na području uspostave<br />
pomirenja i međureligijskog mirotvornog rada.
Change language