Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
niji je faktor Srbije, još uvijek najveće i najmnogoljudnije države<br />
na Balkanu (deset miliona stanovnika) koja se klati na putu prema<br />
eurointegracijama. Pored toga što je klasični novoevropski<br />
birokrata, Lajčak je jako dobro svjestan i te činjenice.<br />
Dan kad su vozovi stali<br />
Vratimo se na prekretnicu Lajčakovog političkog bivstvovanja<br />
u <strong>BiH</strong>. Negdje u oktobru, nakon niza propalih pregovora o reformi<br />
policije, nenačinjanja pitanja državne (i vojne) imovine, u<br />
atmosferi koja je bila preslika predizborne zapaljive retorike, Lajčak<br />
je u oktobru 2007. objavio prve mjere koje su trebale omogućiti<br />
bolje funkcioniranje državnih institucija koje su (bile – i<br />
ostale) blokirane. Lajčakove mjere su se odnosile na rad Vijeća<br />
ministara, Pravilnik o radu oba doma Parlamentarne skupštine<br />
<strong>BiH</strong> te uspostavljanje sistema bolje koordinacije izvršne i zakonodavne<br />
vlasti.<br />
Visoki predstavnik Miroslav Lajčak objavio je prve mjere koje će<br />
omogućiti bolju funkcionalnost državnih institucija, čiji je rad<br />
blokiran. Mjere se odnose na rad Vijeća ministara, Pravilnik o<br />
radu oba doma Parlamentarne skupštine <strong>BiH</strong> te uspostavljanje<br />
sistema bolje koordinacije izvršne i zakonodavne vlasti. [1]<br />
Prva mjera je nametanje izmjena i dopuna Zakona o Vijeću ministara<br />
<strong>BiH</strong>. Promjene se odnose na pravilo kvoruma i proces<br />
donošenja odluka. Vijeće ministara će sada moći donositi odluke,<br />
čak i ako manjina ministara odluči da ne prisustvuje sjednici.<br />
Druga mjera visokog je zahtjev zajedničkom Kolegiju Parlamentarne<br />
skupštine <strong>BiH</strong> da do 1. decembra 2007. usvoje izmjene<br />
i dopune Pravilnika o radu oba doma Parlamentarne skupštine<br />
<strong>BiH</strong>. Izmjene i dopune se odnose na tri oblasti - entitetsko<br />
glasanje, rješavanje pitanja kvoruma za održavanje sjednice, te<br />
na mehanizam odlučivanja u kolegijima domova Parlamentarne<br />
skupštine <strong>BiH</strong>. Treće mjera je poziv za uspostavljanje sistema<br />
bolje koordinacije izvršne i zakonodavne vlasti.<br />
Šta se onda dogodilo? Pojednostavljeno, Lajčak se našao na<br />
unisonom udaru srpskih nacionalista od Dodika i Tadića do Koštunice<br />
i Nikolića, formalno u režiji nevladinog sektora, suštinski<br />
u deformiranom poslušničkom paravladinom podsistemu Dodikove<br />
upravljačke hobotnice predvođene opskurnim tipovima a<br />
la Dane Čanković. Istovremeno, predsjedavajući Vijeća ministara<br />
Nikola Špirić je podnio ostavku, što je bio Dodikov odgovor<br />
Lajčaku.<br />
Pored svih teorija zavjere na, što bi Lajčak kazao, Balkanu sklonom<br />
špekulacijama, ipak najvjerovatnije je da visoki predstavnik<br />
nije očekivao takav udar na njegov integritet kao visokog predstavnika<br />
i funkcionera zaduženog od Vijeća za impelemtaciju<br />
mira za superviziju domaćih snaga. Sjetimo se, pet do dvanaest<br />
vozovi su stali diljem entitta zbog krajnje benignih odluka koje<br />
su išle u prilog tek imperativu prisustva svih poslanika na sjednicama<br />
državnog parlamenta. No, jedna sitna začkoljica zasmetala<br />
je Dodiku. Po izmjenama koje je Lajčak nametnuo, naime,<br />
tek je u teorijskoj ravni bilo moguće preglasavanje jednog konstitutivnog<br />
naroda – kvorum se stvara od prisutnih delegata.<br />
No, u slučaju velike krize, ukoliko bi predstavnici RS-a napustili<br />
1 A kakvi su krajem 2008. godine rezultati aktuelnog saziva Vijeća ministara pod<br />
dirigentskom palicom Dodikovog čovjeka Nikole Špirića govori izvještaj Centra<br />
civilnih inicijativa, po kojem se “uspjelo ‘dogurati’ do 33% realizacije planiranih<br />
aktivnosti i svega 20 utvrđenih od 101 planiranog zakona”. Ništa bolje nije bilo<br />
ni u zakonodavnoj vlasti, gdje je procenat usvojenih zakona 7,9% usvojenih<br />
zakona uz stopostotno povećanja plata, http://www.ccibh.org/main.php<br />
Tema broja: <strong>Međunarodna</strong> <strong>zajednica</strong> i <strong>BiH</strong><br />
zajedničke institucije, one bi još uvijek imale ustavni legitimitet<br />
donošenja odluka! [2]<br />
Početkom decembra, uslijedio je dogovor političke većine u oba<br />
doma državnog parlamenta koji su djelimično odstupali od Lajčakovih<br />
nametnutih odluka, ali su ipak prihvaćeni u duhu politike<br />
međunarodne zajednice da se poštuje, cijeni (maltene – voli)<br />
unutarbosanskohercegovački dogovor, makar on bio i prazno<br />
slovo na papiru. Lajčak je prije toga, u septembru, odbio nedovoljno<br />
kvalitetan dogovor o reformi policije, ali će u 2008. itekako<br />
spustiti kriterijume. No, jedna stvar je još simptomatičnija za<br />
razumijevanje lajčakovštine – slovački diplomata je prvi visoki<br />
predstavnik koji je dopustio da se o njegovim odlukama, kao<br />
vrhovnog tumača Daytonskog sporazuma, vode pregovori!<br />
Prije “unutarnjeg” dogovora parlamentarne većine, pravni tim<br />
OHR-a je na ravnopravnom nivou razgovarao, pregovarao, baš<br />
kao da je riječ o dvije strane, o modalitetima ispunjenja Lajčakovih<br />
odluka. Nakon tog ustupka, svaka dalja Lajčakova aktivnost<br />
bila je iskompromitivana jer je dolazila od diplomata upitnog<br />
autoriteta, što će se, na kraju, pretvoriti u zadovoljenje tek forme,<br />
bez suštinskih reformskih elemenata.<br />
Ako je konačno riješenje kosovskog pitanja usložnjavalo rasplete<br />
odnosa u regionu, dodatno je “rasplelo” međunarodnu politiku<br />
spram Bosne i Hercegovine. Pragmatizmu odanim evropskim<br />
centrima moći, koji su opetovali poruku o nespojivosti pitanja<br />
<strong>BiH</strong>, odnosno Republike Srpske i Kosova spram Srbije (“<strong>BiH</strong> nije<br />
talac Kosova i treba odbaciti svaki pokušaj povezivanja rješavanja<br />
njegovog statusa s <strong>BiH</strong>”, izjavio je Lajčak, nakon što je<br />
Milorad Dodik izjavio da RS neće dati saglasnost u tijelima <strong>BiH</strong><br />
za priznanje neovisnosti Kosova, januar 2008.), najvažnije je bilo<br />
inhibirati eskalaciju sukoba među bosanskim Srbima. Bez obzira<br />
na manipulatorstvo nacionalizmom koje ga je dovelo na vlast i<br />
na vlasti ga održalo, Dodik je (bio) jedini političar koji je mogao<br />
taj posao izvršiti na zadovoljstvo zapada – bez žrtava. Zaista,<br />
ljudskih žrtava nije bilo, ali se u Narodnoj skupštini Republike<br />
Srpske usvojila rezoluciju kojom se ne prihvata nezavisnost Kosova,<br />
što je priči o referendumu i otcjepljenju entiteta od Bosne<br />
i Hercegovine dalo dodatni polet. [3]<br />
Da ne bismo pali sada u hronološko detaljiziranje, primjer iz prošlog<br />
paragrafa verbalnog prepucavanja visokog predstavnika sa<br />
domaćim liderima koji su 2008. doveli do savršenstva pregovore<br />
bez dogovora, dovoljan je da se pokaže (ne)priroda odnosa na<br />
koje je Lajčak pristao. I tu nije kraj Lajčakovim greškama: nervoza<br />
zbog zastoja u dogovoru o reformi policije otišla je do te mjere da<br />
je predsjednika SDA Sulejmana Tihića, u telefonskom razgovoru<br />
čije detalje je iznio sam Tihić, optužio da je za – vehabijsku <strong>BiH</strong>!<br />
Pozicija moderatora, mnogo puta iz Lajčakovih usta potencirane<br />
neutralnosti u medijaciji između političkih lidera, pretvorilo se u<br />
silovanje formaliziranih dogovora u stilu korak naprijed – natrag<br />
dva. Negdje u to vrijeme Lajčak je napravio i najpoznatiji diplomatski<br />
gaf, kada je dopustio da ga kamere uhvate dok, stojeći<br />
ukrug sa Dodikom i vladikom hercegovačko-zahumskim Gligorijem,<br />
ispija bocu vina. Naravno da se takve stvari dešavaju iza<br />
kulisa, ali, baš kao i u slučaju optužbe Tihića za vehabijsku <strong>BiH</strong>,<br />
2 “Izgleda da su se oni za takav scenarij dugo pripremali, a Lajčak im je svojom<br />
odlukom pomrsio planove”, Sulejman Tihić, predsjednik Stranke demokratske<br />
akcije, Oslobođenje, 11. novembar 2007.<br />
3 “Mi smo ušli u jedan, plašim se, nepovratni proces. Milorad Dodik je započeo<br />
operaciju dugotrajnog izlaska RS iz <strong>BiH</strong>. Iako Lajčakove odluke ne sadrže<br />
ništa što daje povoda za ovakvu vrstu reakcije, Dodik, nelegalnim odbijanjem<br />
Lajčakove odluke ustvari zahtijeva nešto puno ozbiljnije: vječnu nepromjenjivost<br />
unutarnje strukture Bosne i Hercegovine”, Nerzuk Ćurak, novembar<br />
2007., Oslobođenje.<br />
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 55
Change language