Međunarodna zajednica i BiH - Status

istražnome zatvoru gdje je provela dvije godine i dva mjeseca.
U očaju se udala za svoga mučitelja koji ju je potom silovao... [15]
A da su takve pojave pravilo sve više nam s Istoka dolaze vijesti
o “trulom Zapadu” i na Istoku: “Osmogodišnja djevojčica iz
Jemena obratila se sudu za pomoć, tražeći razvod od tridesetogodišnjaka
s kojim je prisilno stupila u brak. Tužila je i oca
za spolno zlostavljanje.” [16] I sve to u stilu i smislu da u islamu
nema prisile u vjeri, a sama činjenica moranja bivanja u vjeri
proizvodi sve druge prisile. Otuda valjda i ovo: “Turski državni
ured za religiju službeno je dopustio prijelaz s islama na druge
vjere”, jer, netko se sjetio, “prorok Muhamed nije nikome nametao
svoju vjeru, nikad nije primjenjivao silu protiv inovjeraca”,
te da “od tog pravila ‘ne postoje nikakve iznimke, pa ni za
konvertite s islama’”. [17]
Nema prisile, ali se eto dopušta i ne kažnjava (više) smrću izlazak
iz vjere???
No, od naglašenog ideološkog kontaminiranja prostora
religije i vjere, u sjeni tzv. islamskog fundamentalizma, nipošto
nisu pošteđeni ni drugi. Dapače, američki predsjednik
na odlasku, Bush Jr., nerijetko se u svojim mandatima prikazivao
“božjom rukom” i egzekutorom najrigidnijih oblika življenja
protestantskog kršćanstva. Ništa drukčija nisu ni brojna silna
verbalna nasilja nekadašnjeg teologa, pa prvog čovjeka crkvene
inkvizicije, najposlije pape Benedikta XVI., zadnjih godina od
kojih spominjemo ono kad nam je obznanio da su ateisti
15 Usp. Pincom.info, 5. 5. 2007.
16 Usp. Net.hr, 13. 4. 2008.
17 Usp. Hina / Net.hr, 11. 4. 2008.
sluge Lucifera, te da je Bog predao Vragu one koji su odbacili
ne samo svaku vjeru, nego i one koji u Isusu ne vide istodobno
i Boga i čovjeka – a tu bi se mogli prepoznati ne samo
židovi (koji Isusa smatraju otpadnikom od svoje vjere), nego i
muslimani (koji Isusa smatraju Božjim poslanikom, ali nipošto
Bogom, i smatraju bogohulnim “pridavati Bogu druga”. [18]
Vatikan, međutim, ne prestaje s glupostima! Dapače, da bi
pokazao svoju tobožnju vjersku liberalnost ovih je dana u svojoj
“velikodušnosti” oprostio “grijeh” Beatlesima zbog svojedobne
njihove izjave da su poznatiji od Isusa. Ne kaže se pritom kako i
zašto je taj “grijeh” nekome uopće prije četrdeset godina i mogao
biti ubilježen?! Današnji Vatikan vjerojatno nikoga fizički
ne ugrožava (čak ni velikosrpska ideologija više ne spominje
onaj smiješni oksimoron od vatikansko-teheranske urote!), jer
nema ni fizičku vlast i moć, kao što je to bilo pred koje stoljeće,
ali svakako se vraća govoru netolerancije, koji je na korak od
govora neprijateljstva i govora mržnje.
Više je nego očito da religije i religijske institucije koje se
kunu u jednoga Boga, religije Knjige (da druge ne spominjemo!),
svojim djelovanjem već stoljećima upravo krvavo potvrđuju
da Bog njihovih religija uopće ne postoji!
Pakao, to su drugi – imao je, očito, pravo Jean Paul Sartre!
Željko Ivanković (1954., Vareš), književnik, književni kritičar i
prevoditelj. Živi i radi u Sarajevu.
18 Usp. Jutarnji list, Zagreb, prema: Net.hr, 4. 1. 2007.
O pamćenju i simbolima
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 71