You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
a Kaonik kod Busovače bilo je zatočeno najmanje 13 Arapa.<br />
Strani i lokalni mudžahedini su 15. aprila u pregrađu Zenice<br />
oteli zapovjednika HVO-a u Zenici Živka Totića, ubili četiri<br />
njegova pratioca hrvatske nacionalnosti i jednog slučajnog<br />
prolaznika bošnjačke nacionalnosti. Ja sam ponovo za<br />
sebe izabrao profesionalnu stranu događaja. Naravno da sam<br />
bio svjestan značaja događaja koji se odigrao u samom središtu<br />
grada ali nisam mogao pretpostaviti da će imati zaista globalan<br />
odjek. Događaj su snimili sami mudžahedini i potom ga koristili<br />
u svojim propagandnim filmovima.<br />
Sledeći važan događaj koji je oblikovao moje razumijevanje<br />
konflikta jeste bila jedna video-kaseta na kojoj je prikazan dio<br />
“Operacije Guča Gora”. Radi se o vojnoj akciji stranih i lokalnih<br />
mudžahedina u junu 1993. godine kada je zauzet franjevački<br />
samostan Guča Gora, kao sakralno i istorijsko središte<br />
hrvatske katoličke zajednice u ovom području srednje Bosne.<br />
Jedno od mojih važnih ranijih i predratnih iskustava kao istraživača<br />
bio je rad na hagiotopografiji Istre. Praktično, u toku ovog<br />
istraživanja sam obišao sve važnije crkve u Istri radeći na jednoj<br />
mapi svetih mjesta u ovoj regiji. Detaljno smo u toku istraživanja<br />
opisivali izgled i značaj svake crkve. Zahvaljujući tom<br />
znanju o crkvama, sa stajališta povijesti umjetnosti, bio sam u<br />
stanju da promijenim perspektivu i razumijem značaj onoga što<br />
sam gledao na snimku za nekoga ko je Hrvat-katolik. Sposobnost<br />
da se promijeni perspektiva posmatranja događaja jeste<br />
jedan od najvažnijih preduslova za istraživanje ratnih zločina,<br />
terorizma i drugih najtežih zločina u jednom etnički podijeljenom<br />
društvu kakvo je ono u <strong>BiH</strong>.<br />
Ovo su bila prethodna iskustva koja su me pripremala za moje<br />
poslijeratno izvještavanje o ratnim zločinima i terorizmu. Kada<br />
govorimo o strani rata, od presudnog je značaja razumijevanje<br />
da su ratna sjećanja oblikovana prije svega ličnim iskustvom<br />
onoga koji se sjeća. Ta sjećanja nisu nužno podudarna<br />
sa etničkim modelom. Postoje različita sjećanja na rat svake<br />
grupe, svakog naroda i te razlike vode u sukobljavanja unutar<br />
svake od grupa i naroda. Već u toku trajanja konflikta i posebno<br />
nakon okončanja konflikta različite političke i interesne<br />
grupe nastojale su da upravljaju tim sjećanjima na rat kako<br />
bi osigurali svoje materijalne i druge pozicije. Kao novinar koji<br />
istražuje ratne zločine i terorizam ja sam se suočio upravo sa<br />
djelovanjem tih grupa.<br />
Slučaj Paraga – ubistvo talijanskog<br />
novinara i humanitaraca<br />
Kao primjer djelovanja povezanih grupa koje sprečavaju lokalnu<br />
istragu u slučaju ratnog zločina, opisao sam slučaj lokalnog<br />
ratnog heroja u Gornjem Vakufu Hanefije Prijića Parage.<br />
Zločin na planini Radovan u kome su ubijena tri talijanska<br />
humanitarca počinjen je još 29. maja 1993. godine. Ja sam<br />
o ovom slučaju pisao tokom 2000. i 2001. godine. U svom<br />
prvom članku o ovom zločinu ja sam uspio da kontaktiram<br />
osumnjičenog ali je on u svojoj izjavi negirao da je uopšte bio<br />
na mjestu zločina u vrijeme njegovog izvršenja. Ja sam objavio<br />
i sve podatke o tome na čemu se temelji sumnja ali i njegovu<br />
tvrdnju da je riječ o slučaju pogrešno utvrđenog identiteta. Bio<br />
sam i sam iznenađen kada je u sudnici Paraga promijenio iskaz<br />
i rekao da je bio na mjestu zločina ali da nije naredio ubistvo<br />
talijanskih humanitaraca.<br />
Aktualije<br />
“Talijanski ambasador je tražio istragu od kabineta predsjednika<br />
Alije Izetbegovića. Iz Izetbegovićevog kabineta su zatražili<br />
istragu od generala Rasima Delića, komandanta Armije <strong>BiH</strong>.<br />
Delić je u novembru 1994. godine uputio naredbu u komande 3.<br />
i 7. korpusa, u Zenici i Travniku. Formirana je mješovita istražna<br />
komisija od pripadnika vojne bezbjednosti 3. i 7. korpusa Armije<br />
<strong>BiH</strong> i Centra službi bezbjednosti u Zenici. U sastavu komisije<br />
su bila po dva vojna istražitelja iz svakog korpusa te Asim Šaranović<br />
iz CSB-a Zenica, kasnije ministar unutrašnjih poslova<br />
Zeničko-dobojskog kantona. Komisija je u 7. korpusu uvjerena<br />
da se ‘slučaj može brzo riješiti, ali da nije pogodan trenutak’.<br />
Identifikovani su Paraga, kao vođa grupe, koji je imao beretku sa<br />
zvijezdom i polumjesecom, te još jedan vojnik, koji je na beretki<br />
imao ‘mrtvačku glavu’. Vojna bezbjednost 7. korpusa je rekla da<br />
bi bilo kakva istraga ili privođenje Parage izazvalo povlačenje boraca<br />
iz dvije važne jedinice sa linija. Istraga je tako zaustavljena<br />
na samom početku. Komisija je rekla da će linijom komandovanja<br />
zatražiti dodatne instrukcije. Sudu u Travniku je dostavljen<br />
izvještaj ove komisije od strane federalnog Ministarstva odbrane,<br />
pod oznakom Strogo povjerljivo. Tako se dogodilo da Paragu nikada<br />
niko iz državnih i vojnih službi sigurnosti nije ništa ni upitao<br />
o ovom događaju”, objašnjava jedan lokalni izvor, upoznat sa<br />
sadržajem sudskog spisa u ovom slučaju. Ostalo je nepoznato<br />
ko je, kada i zašto donio konačnu odluku o obustavljanju istrage<br />
protiv Hanefije Prijića Parage i njemu potčinjenih vojnika. Paraga<br />
se pozivao na mrtve i šutio o živima koji bi mogli da budu odgovorni<br />
kao izvršioci ili kao nadležni zapovjednici koji su propustili<br />
da istraže i kazne zločin. Komandant Operativne grupe Bugojno<br />
- Gornji Vakuf, na čijem području se dogodio neistražen zločin<br />
počinjen od strane pripadnika Armije <strong>BiH</strong>, bio je Selmo Cikotić, a<br />
komandanti 3. i 7. korpusa su bili generali Enver Hadžihasanović,<br />
Sakib Mahmuljin i Mehmed Alagić. Uz znanje vojnog i političkog<br />
vrha tadašnje Republike <strong>BiH</strong>, ratna istraga je zaustavljena, ali<br />
nije poznato ko je konačno donio takvu odluku. Prijićev advokat<br />
Edina Rešidović je objašnjavala da nije posao odbrane da utvrdi<br />
ko je naredio, a ko počinio zločin. Sam zločin, naime, nije sporan<br />
ni sa stajališta odbrane, ali odbrana se nije željela baviti pitanjem<br />
krivice i krivaca, nego samo dokazivanjem Paragine nevinost.<br />
Većina ovih komandanata je kasnije ili osumnjičena ili optužena<br />
za ratne zločine . Nakon presude Paragi ostalo je i dalje nepoznato<br />
ko je i zašto izvršio strijeljanje talijanskih humanitaraca.<br />
Tokom istrage i suđenja utvrđeno je da su “za vrijeme događaja<br />
pratioci osumnjičenog bile osobe pod imenima Sabahudin Prijić<br />
zvani Dino i Rasema Handanović”. Ali, ovi svjedoci su napustili<br />
<strong>BiH</strong> i sve potrage za njima od strane lokalne policije i Interpola<br />
su bile neuspješne jer su njihova trenutna boravišta ostala nepoznata.<br />
Dakle, slučaj nije okončan ali ja više nisam mogao ništa<br />
da uradim na daljnjem istraživanju.<br />
Za mene je ovaj slučaj bio i važan primjer pisanja iz profesionalne<br />
solidarnosti sa ubijenim kolegama-novinarima. Ubijeni Fabio<br />
Moreno, Sergio Lana i Guido Puletti, zajedno sa dvojicom kolega<br />
koji su preživjeli strijeljanje - Cristhianom Penocchijom i Agostinom<br />
Zanottijem, vozili su humanitarnu pomoć u srednju<br />
Bosnu, ali njihov prvi cilj je bio da iz Zavidovića evakuiraju 67<br />
majki i njihovu djecu u sigurnost Italije.<br />
Guido Puletti je bio novinar koji se nakon preživljene torture<br />
u Argentini vratio u Italiju. Jedan od ljudi o kojima je pisao<br />
u svojim tekstovima iz Zavidovića i Bosne bio je Jadranko Božanović,<br />
urednik Radio Zavidovića, koji je ubijen u svom domu<br />
10. septembra 1995. godine, u noći nakon što je Armija <strong>BiH</strong><br />
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 183
Change language