Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Historiografija<br />
nisam upoznat da među ‘intelektualcima unutar Rimokatoličke<br />
crkve’ ima onih koji zastupaju takvo stajalište, nego zato<br />
što nam se za tako dalekosežne tvrdnje ne daju nikakvi dokazi.<br />
Nema nikakve sumnje da su religije snažni oblikovatelji kulture<br />
te je tako i s katolicizmom. Tamo gdje je katolicizam dominantna<br />
religija (ili konfesija), primjerice u Hercegovini, ujedno<br />
je temeljni oblikovatelj kulturnog ambijenta. U tom kulturnom<br />
prostoru, dakako, ne moraju svi biti praktični vjernici niti<br />
jesu, ne moraju čak biti vjernici uopće, a da se ipak osjećaju<br />
pripadnicima “katoličke kulture”. Takve nevjernike i/ili nominalne<br />
vjernike, među kojima imam osobnih prijatelja, nazivam<br />
kulturnim katolicima. Štoviše, i oni koji ne pripadaju ‘rimokatoličkoj<br />
konfesiji’, pa i oni koji su nekršćanskih vjerovanja,<br />
poput muslimana i Židova, osjećaju se jednako pripadnicima te<br />
“katoličke kulture” unutar, recimo, hrvatskog kulturnog prostora.<br />
Zanimljivo je da hrvatski katolici nisu nikad predbacivali<br />
muslimanima, Židovima ili pripadnicima bilo koje nekatoličke<br />
konfesije da su slabi Hrvati zato što nisu katolici.<br />
Pretpostavljam da većina ‘intelektualaca unutar Rimokatoličke<br />
crkve’ zastupa takva stajališta, a ne ona koja im se pripisuju.<br />
Većina je, pak, ostajući katolička slijedila ono što je instinktivno<br />
osjećala kao hrvatski interes. Poštenije je i bolje razumjeti<br />
te delikatne distinkcije – iza kojih se ipak kriju životna opredjeljenja<br />
i konkretne ljudske sudbine – od raspoređivanja krivnje<br />
za osobne frustracije svuda uokolo, ponajviše na vjerske vođe<br />
Katoličke crkve. [60] Njih se, pak, ne može kriviti za opominjanje<br />
stvarnih, kolebljivih ili potencijalnih vjernika da budu dobri<br />
katolici i da će tako biti i bolji Hrvati (ali jednako bi tako bilo i u<br />
slučaju Kineza). [61]<br />
Što se, pak, tiče stajališta nekih bosansko-hercegovački Hrvata<br />
danas koja su podudarna sa stajalištima protukatoličkih<br />
intelektualaca od prije jednog stoljeća, to samo potvrđuje da<br />
se ni politika u <strong>BiH</strong> nije pomakla dalje od onoga kakva je bila<br />
pred stoljeće i malo više, ali to treba ostaviti za neku drugu<br />
diskusiju. [62]<br />
Zaključak<br />
Osobni identitet je dugotrajan - i mukotrpan - proces koji se<br />
dostiže u vrijeme najjačih intelektualnih sposobnosti, ali također<br />
koincidira s početkom malaksavanja fizičkih snaga. Nacionalni<br />
identitet je također plod postupnoga rasta i akumuliranog<br />
povijesnog iskustva. Okosnica nacionalnog identiteta je<br />
zajedništvo jezika, gajenje osjećaja pripadnosti na podlozi<br />
o predaji zajedničkih “velikih djela” te zajedničko raspoloženje<br />
da se nastavi raditi na ostvarivanju također “velikih<br />
djela” u budućnosti. Veličina tih “velikih djela” određena je<br />
povijesnim okolnostima te ona u usporedbi s velikim djelima<br />
drugih ne moraju biti velika. Zapravo je svojstvo nacionalnog<br />
identiteta da oblikuje svoj povijesni narativ u kojem će mjesto<br />
60 I. Cvitković, Hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini, 68-70, okrivljuje katoličke<br />
biskupe u <strong>BiH</strong> za postavljanje križa na brdu Hum iznad Mostara, jer je to<br />
“simbol s političkom porukom” koji ‘izaziva’ i ‘nameće tuđu dominaciju’, iako<br />
se u prethodnom odlomku zalaže za toleranciju nacionalnih i vjerskih simbola.<br />
Ne bi li ovdje bilo korisnije poticati bosansko-hercegovačke muslimane na<br />
toleranciju prema katoličkom simbolu, kao što bi i katolike trebalo poticati<br />
na poštivanje muslimanskih i pravoslavnih vjerskih simbola? To je ta iščašena<br />
vizura nekih bosansko-hercegovačkih Hrvata.<br />
61 I. Cvitković, Hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini, 67.<br />
62 Vidi: Jure Krišto, U Bosni i Hercegovini je duh Berlina koliko i Daytona, Fokus,<br />
Zagreb, 2001.<br />
234 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
naći događaji i njihova interpretacija koji ne moraju naći odjeka<br />
kod susjeda ili još manje kod udaljenih nacionalnih skupina.<br />
Štoviše, nerijetko su ti, osobito susjedni, narativi potpuno različiti.<br />
I upravo je zadaća dobrosusjedstva i stvaranja međunarodne<br />
zajednice pokušaj modificiranja nacionalnih narativa tako<br />
što će se čuti i suprotstavljeni narativ.<br />
<strong>BiH</strong> tijekom povijesti nije, zbog različitih razloga, uspjela izgraditi<br />
osjećaj zajedništva niti glede jezika niti glede sjećanja<br />
na zajednička “velika djela”. Najnoviji rat samo je potvrdio<br />
razjedinjenost njezina tri naroda glede zajedničke nacionalne<br />
identifikacije. Očito je, dakle, da će se državno zajedništvo<br />
morati zasnivati na nekim drugim temeljima i na tragu nekih<br />
drugih modela.<br />
Hrvati u <strong>BiH</strong> crpe svoj identitet iz zajedništva s Hrvatima u<br />
Hrvatskoj, na zajedničkoj memoriji o velikim djelima u prošlosti<br />
(djedovska baština) i na nadi da će takva djela poduzimati<br />
i u budućnosti kako bi i sami ostavili dobru djedovsku baštinu<br />
svojim pokoljenjima. Hrvatski identitet je građen na plemenitaškoj<br />
tradiciji čuvanja hrvatskih prava i privilegija u Hrvatskom<br />
kraljevstvu. To je ujedno značilo poduzimanje napora osnaženja<br />
kraljevstva u trenutcima njegove posebne ugroze. Katolicizam<br />
je bio obzorje u kojem su ti napori činjeni te je ponekad katolicizam<br />
bio brana protiv ugroze nacionalnog identiteta. No katolicizam<br />
nije kod Hrvata bio izvorište nacionalnog identiteta.<br />
Nacionalni identiteti su tijesno povezani s teritorijem i s potrebom<br />
stvaranja granica. Granice, dakako, ne moraju biti<br />
uzrokom problema ako su one obostrano prihvaćene i ako ne<br />
postoji nastojanje da se one promjene, pomaknu ili, pak, potpuno<br />
maknu. S druge strane, nagon za stvaranjem granica, za<br />
njihovo čvršće zatvaranje prema drugima, nastupa u trenutku<br />
osjećaja opasnosti ili osjećaja negiranja osobnoga prostora i<br />
granica.<br />
<strong>BiH</strong> ima jedinstvenu mogućnost, mogućnost o kojoj može ovisiti<br />
njezina budućnost, da kreativno pristupi rješavanju načela<br />
o potrebi teritorija i stvaranja granica. Što kreativnije tri naroda<br />
u <strong>BiH</strong> nađu rješenje između potrebe da imaju svoj jasno definiran<br />
i razgraničen teritorij i nužnosti da žive zajedno, to će više<br />
osigurati opstanak i budućnost te zemlje. Čini se da tertium<br />
non datur!<br />
Dr. sc. Jure Krišto, Hrvatski institut za povijest, Zagreb.
Change language