Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Kakvu <strong>BiH</strong> (ne)želimo?<br />
lizam, etnički ‘power-sharing’ i osiguranje grupnih prava, mogu<br />
nepotrebno zaglaviti u obostrano isključivim, neprijateljskim nacionalnim<br />
identitetima. Tome nasuprot, stvaranje jednog institucionalnog<br />
aranžmana za demokratizaciju koji ne bi naglašavao<br />
etnicitet mogao bi ove identitete preusmjeriti k inkluzivnijim i<br />
građanskim samokoncepcijama”(Snyder in Norris, 2005: 9).<br />
Dalji opstanak konsocijacijskog etnopolitičkog aranžmana čini<br />
se potvrđuje stav Donalda Horowitza po kojem:<br />
“u duboko podijeljenim društvima, vođe bi mogle posegnuti za<br />
populističkom retorikom da bi eksploatirali i time podigli društvene<br />
tenzije, etničku mržnju i politiku straha. Zaista, umjereni<br />
lideri koji žele sarađivati prelazeći etničke granice brzo će uvidjeti<br />
da gube vlast od suprotstavljenih elita koje smatraju svaki<br />
kompromis kao ‘prodaju’” (Horowitz in Norris, 2005: 9).<br />
Nije li se to upravo desilo, kako smo vidjeli, na izborima iz 2006.<br />
godine? Kako Horowitz i predviđa, proporcionalna zastupljenost<br />
koja je u srcu konsocijacijske teorije kada je <strong>BiH</strong> u pitanju “služi<br />
za institucionalizaciju pa time i ojačanje etničkih tenzija u društvu,<br />
generirajući još veću političku nestabilnost, a ne akomodaciju<br />
razlika između <strong>zajednica</strong>” (Horiwitz in Norris, 2005: 9).<br />
Zastupnici konsocijacijskog rješenja za <strong>BiH</strong> na čelu s Mirjanom<br />
Kasapović očito shvaćaju etničke identitete kao fiksne,<br />
kao, rekao bi Rogers Brubaker, stvari-u-svijetu koji imaju svoju<br />
volju, i jedan koherentno odjelit, zaokružen skup navlastitih<br />
karakteristika koji ih jasno odvajaju od drugih [14] . Tu poziciju napada<br />
i Seyla Benhabib (a možda je i Šejla ‘bošnjačka liberalka’?)<br />
u svojoj Claims of Culture [15] i označava je kao esencijalistički<br />
multikulturalizam. U tom kontekstu “kultura se prikazuje kao<br />
nepromjenjiva objektivna datost, čime se odbacuje mogućnost<br />
dogovaranja. A kad se ne bi pozivali na navodno zadatu<br />
kulturnu razliku, bili bi mogući dogovori jer bi se priznalo da<br />
je sve politika, a kod politike su dogovori i promjene mogući”<br />
(Kordić, 2006: 139). Mirjana Kasapović ne predstavlja izuzetak<br />
u tom općem trendu da se “na južnoslavenskim prostorima<br />
neznanstveno pripisuju ‘naciji objektivne kulturne datosti<br />
koje se mogu pratiti u daleku prošlost’” (Riedel in Kordić, 2006:<br />
196). Usprkos tome, ne mogu vjerovati svojim očima da Mirjana<br />
Kasapović ‘takozvane konstruktivističke teorije nacije’ može<br />
tek tako proglasiti nekritičkim i nerefleksivnim. Pričati o njima<br />
kao nerefleksivnim nakon Rogersa Brubakera i njegovog teksta<br />
“Ethnicity Without Groups” [16] temeljenog na opsežnim istraživanjima<br />
mađarsko-rumunskih etničkih odnosa u Transilvaniji,<br />
nakon Benedicta Andersona, Etienne Balibara, Pierre Bourdieua,<br />
Seyle Benhabib, Craiga Calhouna i drugih, jednostavno<br />
nema smisla. Otkud toliki prijezir prema ‘konstruktivizmu’ soci-<br />
14 Ančić, vrlo interesantno , primjećuje kako je za mene “Bosna i Hercegovina<br />
‚stvar-u-svijetu‘” (str. 170), pri čemu mi se pripisuje esencijalizam. Unatoč<br />
‚zavodljivosti‘ tog uvida, moram primijetiti da to jednostavno ne stoji. Smatram<br />
i državu kao što je <strong>BiH</strong> socijalnim konstruktom kao što je to i rod i etnija<br />
i nacija. Kritizirajući konsocijacijske aranžmane upravo kritiziram i svaku<br />
redukcionističku esencijalističku identitetsku priču. Ustvari, smatrao bih <strong>BiH</strong><br />
‚stvari-u-svijetu‘ jedino kada bih imao jednu ‚pozadinsku‘ esencijalističku<br />
identitetsku naraciju o ‚biti‘ ove zajednice što su, istini za volju, i pokušali neki<br />
‚bošnjački povjesničari‘. Moj pristup identitetu etničke grupe kao i identitetu<br />
države je desupstancijalizirajući i antiesencijalistički. Inače, o mojoj kritici<br />
bošnjačkog esencijalizma vidjeti šire u A. Mujkić: “Treći entitet (II) ‚Bauk‘ liberalne<br />
demokratije kruži Bosnom”, <strong>Status</strong> br. 12, Mostar, zima 2007 (str.: 154-<br />
63).<br />
15 Vidjeti opširnije u Seyla Benhabib, The Claims of Culture / Equality and Diversity<br />
in the Global Era (Princeton and Oxford: Princeton University Press, 2002);<br />
16 Vidjeti šire u Rogers Brubaker: “Ethnicity Without Groups, Arch. Europ. Sociol.,<br />
XLIII, 2 (2002), 163-189);<br />
128 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
jalnih kategorija kod zagovornika konsocijacije? Sama konsocijacija<br />
je konstruktivistički termin kako u teorijskom tako i u<br />
praktičnom smislu – nije li joj cilj, ponavljam, konstrukcija stabilne<br />
demokratije? Uostalom:<br />
“Znanstvena ‘teorija o konstruiranosti nudi daleko najveći<br />
dobitak spoznaja: ona se oprašta od esencijalističkog pojma<br />
kulture koji kulturne činioce poput npr. jezika i religije promatra<br />
kao konstante ili u najboljem slučaju kao nezavisne varijable<br />
političke kulture društva’. Teorija o konstruiranosti pokazuje<br />
da ‘porijeklo, povijest, jezik i religija nisu objektivne datosti<br />
koje neraskidivo i sudbinski povezuju jednu grupu ljudi pomoću<br />
kulturnog identiteta, nego su instrument politike za sprovođenje<br />
određenih ciljeva. Kako ljudi gledaju i vrednuju porijeklo,<br />
povijest, jezik i religiju, to je rezultat odluka elite koja zadaje<br />
određeni način gledanja i pojačava ga odnosno skreće pomoću<br />
političkih koraka’” (Riedel in Kordić, 2006: 194).<br />
Upravo nam esencijalističko ‘gledanje i vrednovanje porijekla,<br />
povijesti’ <strong>BiH</strong> kakvo nalazimo kod Kasapovićeve odaje ne<br />
znanstveni već svojevrsni ideološki background konsocijacijskog<br />
projekta, tim prije jer je zaživio kao politički projekt. Bješe<br />
li ono ideologija, kako nas je Engles učio, ‘govor suština’? Dakle,<br />
karikiranje ‘izmišljenosti’ [17] pokazuje se potrebnim Mirjani Kasapović<br />
kako bi mogla tvrditi kako ‘bošnjački liberali’ zaključuju<br />
da “ako su nacije izmišljene zajednice, onda je izmišljena i podijeljenost<br />
bosanskohercegovačkog društva” (Kasapović, 2007:<br />
196). Ovo je višestruko maliciozna tvrdnja. Pripisati autorima<br />
konstruktivističkih teorija nacije da tvrde kako je nacija izmišljena<br />
je banaliziranje njihovog djela, upravo bukvalizam koji je<br />
Profesorica sklona pripisati ‘bošnjačkoj liberalnoj priči’. S druge<br />
strane, niko pri zdravom razumu među ‘bošnjačkim liberalima’<br />
ne tvrdi da današnje bosanskohercegovačko društvo nije podijeljeno.<br />
Da, ono je podijeljeno, ali ilegalnom upotrebom sile,<br />
etničkim čišćenjem i genocidom i održavano kao takvo konsocijacijskim<br />
dejtonskim aranžmanima. A šta ako se iza ovog pravca<br />
zaključivanja Mirjane Kasapović krije jedna sasvim drugačija logika.<br />
Nebojša Jovanović i Damir Arsenijević zaključuju sljedeće:<br />
“Magistralna teza Bosne i Hercegovine [18] je sljedeća: <strong>BiH</strong> je<br />
oduvijek bila društvo podijeljeno na tri etničke skupine te uz<br />
pomoć konsocijacijske teritorijalnopolitičke podjele države na<br />
etničke entitete, podijeljena treba i ostati. Kasapović tu tezu<br />
temelji na onome što je Etienne Balibar u svojoj analizi nacionalizma<br />
označio kao dvostruku retrospektivnu iluziju. Prvo, tu<br />
je iluzorna pretpostavka da naraštaji neke društvene skupine<br />
‘pod prilično jednoznačnom oznakom’ prenose nekakvu nepromjenljivu<br />
bit; drugo, tu je vjerovanje da je ‘razvoj, u kojemu<br />
retrospektivno odabiremo aspekte poimanja sebe samih kao<br />
njegov ishod, bio jedini moguć, da predstavlja sudbinu” (Jovanović/Arsenijević,<br />
2007: 177).<br />
Ako se onda osnovna teza ove knjige ne može empirijski dokazati<br />
- kao prvo da će uvođenje konsocijacijskog aranžmana<br />
doprinijeti izgradnji stabilne demokratije u <strong>BiH</strong>, a kao drugo<br />
da je tradicionalno <strong>BiH</strong> duboko podijeljeno društvo - onda<br />
upitne su i njezine dalje znanstvene pretenzije. Ali, vrijeme je<br />
17 Stricto sensu, ovdje se radi o zamišljanju a ne o izmišljanju nacije. Tako<br />
naprimjer, Anderson sam u izvorniku na engleskom jeziku pravi distinkciju<br />
između termina “imagined” i “imaginary”.<br />
18 Mirjana Kasapović, Bosna i Hercegovina / Podijeljeno društvo i nestabilna<br />
država;
Change language