You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
2. 3. Mel in ore, fel in corde – pragmatično-politički vidovi<br />
štovanja Srca Isusova<br />
Iako bi bilo posve pogrešno u jačanju pučkih katoličkih pobožnosti<br />
promatrati isključivo pragmatičan anti-liberalistički<br />
poriv jednog karakteristično rimskog političkog obrasca, koji<br />
se od 1859. godine bio značajnije razvijao u ozračju zaoštrenoga<br />
papinskog sukoba s modernističkim tendencijama toga<br />
vremena, ipak se ne može oteti dojmu da je upravo širenje<br />
obnovljenih oblika tradicionalne katoličke pobožnosti,<br />
osobito marijanskih pobožnosti i štovanja Srca Isusova,<br />
sve više odražavalo izraženi ultramontanski mentalitet<br />
onih katoličkih krugova čija je prvotna zadaća bila priskrbiti<br />
snažniju populističku osnovu za odlučnije razračunavanje<br />
Katoličke crkve i sekularizma. [31] Kako bismo ilustrirali<br />
tu tvrdnju, navest ćemo, primjerice, slučaj španjolskoga grada<br />
Santandera s početka 19. stoljeća, gdje je značajnija pastoralna<br />
djelatnost Družbe Isusove, i to upravo posredstvom političke<br />
instrumentalizacije pobožnosti Srca Isusova, polučila<br />
značajne rezultate u zbijanju konzervativno-katoličkih redova<br />
nasuprot republikansko-liberalnoj koaliciji. [32] Posve sam<br />
uvjeren da je slično moguće pokazati i na primjeru teologije s<br />
hrvatskog govornog područja, ali na osobnu žalost nisam bio<br />
u mogućnosti to podrobnije istražiti. Kada je riječ o Bosni i<br />
Hercegovini, neophodno je načiniti dopunsko istraživanje u<br />
smislu usporednog fundamentalno-teološkog prikaza jezika<br />
i teologije Srca Isusova kod nadbiskupa Josipa Stadlera<br />
i bl. Ivana Merza, te postaviti pitanje je li tu zapravo riječ o<br />
istoj duhovnosti, istoj političkoj poruci? Ovdje ćemo takvu<br />
mogućnost tek naznačiti i otvoriti kao dodatni istraživački<br />
poticaj. No, kada je već govor o mogućoj sprezi religijskog<br />
i pragmatično-političkog, postoji li uopće nešto političko<br />
u duhovnosti i teologiji Srca Isusova? Nije li to, kako<br />
kažu brojne kolege s kojima sam o tome pokušao povesti<br />
ozbiljan razgovor, samo još jedna u nizu podrivačkih teza o<br />
katoličkom hrvatstvu kao prvenstveno nacionalno-političkom,<br />
a potom i vjerskom fenomenu? Pokušajmo to protresti.<br />
Svjedoci smo da je unatoč posve očitoj krizi tradicionalnih<br />
iskaza katoličke vjere i pobožnosti, kao i pozivima na njihovu<br />
obnovu, štovanje Srca Isusovog, čemu valja pribrojiti i neke<br />
marijanske pobožnosti, doživjelo proteklih godina posve iznenađujuća<br />
uskrsnuća u pojedinim pokrajinskim bogoštovljima.<br />
Takve pojave nisu, kako se ponekad smatra, isključivo vezane<br />
za proces etno-konfesionalne stratifikacije, dakle, ne samo<br />
i isključivo uz zemlje u kojima je katoličanstvo predstavljalo<br />
značajan društveno-politički čimbenik u procesima koji su<br />
prethodili i koji su uslijedili nakon pada komunizma. Upravo<br />
se na temelju takvoga uvida posredno zaključivalo na iznimnu<br />
važnost i ulogu ne samo katoličanstva već i ostalih religija u<br />
identitetskim ili, u slučaju Bosne i Hercegovine, etno-konfesionalnim<br />
sukobima i ratovima, pa je govor o stoljetnim vjerskim<br />
sukobima i netrpeljivostima postao svojevrsna moda za veći<br />
31 Usp. Christopher Clark, “The New Catholicism and the European Culture<br />
Wars”, u: Culture Wars. Secular-Catholic Conflict in Nineteenth-Century<br />
Europe, Christopher Clark i Wolfram Kaiser (ur.), Cambridge University Press,<br />
Cambridge, (godina), 18. U kolikoj je mjeri upravo pobožnost Srca Isusova bila<br />
važna za francuske ultramontaniste, vidi: James McMillan, “‘Priest hits girl’:<br />
on the front line in the ‘war of the two Frances’”, u: Culture Wars. Secular-<br />
Catholic Conflict in Nineteenth-Century Europe, 83; vidi također: Raymond<br />
Jonas, France and the Cult of the Sacred Heart: An Epic Tale for Modern Times,<br />
Berkeley, Los Angeles i London, 2000.<br />
32 Usp. Julio de la Cueva, “The Assault on the city of Levites: Spain”, u: Culture<br />
Wars. Secular-Catholic Conflict in Nineteenth-Century Europe, 181-201.<br />
O pamćenju i simbolima<br />
dio europske i sjeverno-američke akademije. [33] Danas, međutim,<br />
sve manji broj istraživača sklon je takvim jednostranostima<br />
i tendencioznim pristupima. Činjenice se razmatraju daleko<br />
razvedenije, a ranije apodiktičke tvrdnje poprimaju istančane i<br />
raznobojne među-prijelaze. U duhu te primjedbe, razmotrimo<br />
kakav je mogući utjecaj pobožnosti Srca Isusova u političkoj<br />
agoniji jedne marginalne, evropsko-orijentalne mikrokulture<br />
– bosanskih Hrvata.<br />
Da je sarajevskom nadbiskupu Stadleru u tom smislu potrebno<br />
posvetiti osobitu pozornost, potvrđuje i Ivan Lovrenović,<br />
koji u Stadleru vidi začetnika jedne pojave koja je daleko šira od<br />
crkveno-vjerske. Stadlerizam je, kako tvrdi Lovrenović, cijeli<br />
jedan vjersko-nacionalno-politički pogled ili mentalitet,<br />
koji se uz stanovite modifikacije uspio održati i danas, te je<br />
– određujući crkveno-politički i katoličko-nacionalni mentalitet<br />
i nazore biskupskoga svećenstva – općenito utjecao<br />
na političko ponašanje Hrvata u Bosni i Hercegovini u dvadesetom<br />
stoljeću. [34] Dva će Stadlerova govora biti dostatna<br />
kao ilustracija i potvrda tog stava, a posredno će pružiti i neke<br />
kontekstualne odgovore o funkcionalnosti pobožnosti Srca<br />
Isusova u stvaranju suvremenih nacionalno-političkih ideologema<br />
bosansko-hercegovačkih katolika.<br />
Odmah po dolasku u Sarajevo, prvi vrhbosanski nadbiskup,<br />
Josip Stadler, upućuje svoju nastupnu poslanicu puku i kleru<br />
15. siječnja 1882. Ta poslanica, koju Stadler naslovljuje “Pod<br />
zastavom srca Isusova”, ujedno je i prvi članak novoga lista<br />
Vrhbosanske nadbiskupije, Srce Isusovo, što ga je Stadler<br />
bio pokrenuo s ciljem jačanja katoličke (re)akcije. Naslov<br />
okružnice na najbolji način predstavlja geslo i sažima program<br />
pod koji će Stadler izgrađivati, uređivati i obnavljati crkvenu<br />
pokrajinu koja mu je sada bila povjerena. Da je stanje u pokrajinskoj<br />
crkvi bilo daleko od zadovoljavajućeg, dokazuju i brojna<br />
franjevačka svjedočanstva toga vremena. Generalna i provincijska<br />
uprava franjevačkoga reda, koji je do uspostave redovne<br />
crkvene hijerarhije stoljećima služio katoličkom puku u Bosni i<br />
Hercegovini, poticala je na obnovu redovničkog načina života<br />
s ciljem procvata Provincije i svakog franjevca osobno. Istine<br />
radi, treba reći da je franjevačka karizma, dijelom zbog specifičnosti<br />
zahtjeva i bitno otežanih uvjeta za pastoralni rad u Bosni<br />
i Hercegovini, već bila zapala u krizu, pa su se bili počeli javljati<br />
i ozbiljni znakovi te krize: karakterističan partikularizam, nedostatno<br />
opsluživanje evanđeoskog siromaštva i labavo primjenjivanje<br />
samostanskog reda i discipline. [35]<br />
Imajući u vidu šire povijesne okolnosti i stanje u franjevačkoj<br />
redodržavi Bosni Srebrenoj uoči uspostavljanja redovne<br />
crkvene hijerarhije, posve je razumljiva početna franjevačka<br />
suzdržanost, da ne kažemo protokolarni respekt prema novopostavljenom<br />
nadbiskupu. Iako franjevačka svjedočanstva toga<br />
vremena nisu, kao ni naknadna franjevačka historiografija, bez<br />
primjese subjektivnosti u pristupu i bez pristranosti analize,<br />
ipak se moramo složiti s općenitom ocjenom da dolazak Josipa<br />
Stadlera u Sarajevo, više nego bilo koja druga povijesna<br />
33 Možda ponajbolji primjer takvoga pristupa predstavlja knjiga Vjekoslava<br />
Perice, Balkan Idols. Religion and Nationalism in Yugoslav States, Oxford<br />
University Press, Oxford, 2002.<br />
34 Usp. Ivan Lovrenović, Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne europsko-orijentalne<br />
mikrokulture, Durieux, Zagreb, 2002, 159-160.<br />
35 Usp. Anđelko Barun, Svjedoci i učitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene,<br />
Svjetlo riječi, Sarajevo, 2003, 316-321. Vidi također: Marko Karamatić, Franjevci<br />
Bosne Srebrene, 130-152.<br />
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 117
Change language