Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Kakvu <strong>BiH</strong> (ne)želimo?<br />
država [51] — kao da svijet još živi u vestfalskom sistemu. Na<br />
drugom mjestu [52] pokušao sam da objasnim pojavu koja se<br />
može ukazati kao svojevrstan paradoks — naime, da <strong>BiH</strong> nije<br />
država utoliko što nije suverena, ali da ona, iako nije suverena,<br />
funkcionira kao država —, upućujući upravo na strukture višeg<br />
reda u kojima se taj paradoks rastače. Kako primjećuje K. Waltz<br />
komentirajući razmatranja o suverenosti Michaela Garfielda<br />
Smitha, “mogli bismo reći da tvrdnja da su države suverene<br />
znači da su one segmenti pluralne zajednice” [53] — a svojstva te<br />
pluralne zajednice su se promijenila od vremena kada je formulirana<br />
većina današnjih učenja o suverenosti. U međunarodnoj<br />
politici, multipolarni vestfalski sistem zamijenjen je, nakon<br />
Drugog svjetskog rata, bipolarnim, a od početka devedesetih<br />
godina XX. stoljeća unipolarnim. Udruga zapadnih liberalnih<br />
demokratija upravo se samouspostavlja kao suveren novoga<br />
tipa [54] koji (zasad samo u našoj hemisferi) kvalitativno određuje<br />
kakvo pozitivno pravo, i u kojoj mjeri, mogu stvarati segmenti<br />
(tj. pojedine države). Drugim riječima,<br />
pravne norme koje važe na teritoriju Bosne i Hercegovine<br />
formalno su djelo njezinih zakonodavnih tijela, kojima<br />
je dopušteno da ih donesu samo zato što sadržinski ne<br />
odstupaju od normi na snazi u referentnom okruženju<br />
(tj. liberalno-demokratskim zemljama zapadne Evrope).<br />
“Suverena vlast” Bosne i Hercegovine ne bi mogla da ih<br />
ne donese, u tom smislu što bi njihovo nedonošenje, ili<br />
donošenje normi drukčijeg sadržaja, izazvalo povlačenje<br />
zaštite koja jedina neutralizira partikularne volje koje teže<br />
da Bosnu i Hercegovinu kao državnu organizaciju demontiraju.<br />
Ali je, istovremeno, donošenje “pod pritiskom”<br />
takvih normi, radilo se o reformi policije ili visokog obrazovanja,<br />
najbolje jamstvo da će ona opstati kao država,<br />
makar i nesuverena [55] .<br />
Pogrešno je vjerovati da se, u tom pogledu, Bosna i Hercegovina<br />
bitno razlikuje od svojih susjeda. Razlike, svakako, postoje,<br />
ali u kvantitetu a ne u kvalitetu. Hrvatska, naprimjer, ima<br />
“suverenost” koja Bosni i Hercegovini nedostaje — ali ju je<br />
ostvarila tek vojnom akcijom koju je novi suveren odobrio i pomogao.<br />
Njezine institucije mogu slobodno da donose pozitivno<br />
pravo, no ono ne može postati efektivno ako ne odgovara volji<br />
suverena (npr., uspostavljanje ZERP-a). I Srbija je “suverena”<br />
na mnogo uvjerljiviji način nego Bosna i Hercegovina — ali se<br />
ta suverenost, jednostranom i besprizivnom odlukom zapadnih<br />
liberalnih demokratija, odnedavno više ne proteže na Kosovo.<br />
Stoga treba poći od sljedeće izvjesnosti: svi glavni parametri<br />
unutar kojih će se u doglednoj budućnosti odvijati ukupan<br />
politički, društveni i ekonomski život Bosne i Hercegovine<br />
— od uzusa bankovnog poslovanja i osiguranja preko formi<br />
političkog predstavljanja do standarda u građevinarstvu i visokoškolskom<br />
obrazovanju — već su poznati, i ne zavise od<br />
njenih stanovnika i odluka njihovih političkih predstavnika.<br />
Od tih predstavnika, tj. od njihovog spontanog ili orga-<br />
51 Mirjana ka s a p o v i ć, Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo i nestabilna država,<br />
“Uvod: Je li Bosna i Hercegovina suverena država?”, ss. 13-22.<br />
52 U tekstu “Studenti i njihova država”, elektronski časopis Puls demokratije,<br />
<br />
53 Kenneth Wa L t z, Theory of International Politics. Nav. prema Kenet N. Volc,<br />
Teorija međunarodne politike, s. 108, bilj. 2 (podv. T. H.).<br />
54 Tarik ha v e r i ć, Ethnos i demokratija. Slučaj Bosne i Hercegovine, s. 348.<br />
55 T. ha v e r i ć, “Studenti i njihova država”, <br />
140 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
niziranog otpora, zavisi samo — a i to do određene granice<br />
— koliko će se uvođenje tih parametara usporiti. Ovi potonji<br />
predstavljaju tekovine jedne historijske formacije koja se razvila<br />
u krilu zapadnoevropske civilizacije, a označava se kao<br />
liberalna demokratija. Dozvoljeno je osporavati univerzalnost<br />
liberalno-demokratskog političkog modela, i sumnjati da se<br />
on može nametnuti (naročito izvana, i oružanim putem) i<br />
drugim geocivilizacijskim cjelinama, ali naprosto nije pametno<br />
vjerovati da mu mi možemo izmaknuti, i da će se u ovom<br />
dijelu svijeta — dugoročno — za Bosnu načiniti izuzetak. Jedan<br />
od ugaonih kamenova toga modela, i kamen spoticanja<br />
u raspravi o ustavnopravnom preobražaju Bosne i Hercegovine,<br />
jest načelo “jedan čovjek-jedan glas”; najrazložnije bi bilo<br />
prihvatiti ga društvenim konsensusom, i ne trošiti energiju<br />
pokušavajući izmisliti sistem koji na njemu ne bi počivao. Tim<br />
prije što će ta energija biti potrebna da se, kada to načelo<br />
jednom bude usvojeno, osmisle korektivi, kočnice i protivteže<br />
koje, u skladu s praksom zapadnih demokratija, sprečavaju<br />
da ono dovede do “tiranije većine” protiv koje je upozoravao<br />
francuski liberal Alexis de Tocqueville.<br />
Kako god bilo, poznavanje liberalne demokratije od presudne<br />
je važnosti za ljude koji ovdje žive, upravo radi godina koje<br />
ovdje još namjeravaju da žive. Oni liberalizam mogu i ne voljeti,<br />
i osjećati simpatije prema drugim vrednosnim sistemima, ali u<br />
vlastitom interesu moraju za upoznavanje s njegovim načelima,<br />
pravilima i institucijama pokazati barem onoliko zanimanja<br />
koliko i za krucijalno pitanje o karakteru Crkve bosanske.<br />
To upoznavanje nastavljamo posredstvom kritika koje se liberalizmu<br />
upućuju, ne samo u polemici oko “konsocijacionističkog”<br />
preuređenja Bosne i Hercegovine već i u široj debati o<br />
najrazličitijim društvenim temama.<br />
6. Ontološka pitanja i pitanja zastupanja<br />
Na ovom mjestu, u prikazu kritika koje se upućuju liberalizmu<br />
moramo ukazati na nesporazume i zabune do kojih dolazi kada<br />
se zajedno razmatraju dvije potpuno različite skupine pitanja,<br />
od kojih prvu Charles Taylor naziva ontološkima, a drugu pitanjima<br />
zastupanja. Ontološka pitanja tiču se onoga na što se<br />
pozivamo kao na činioce u objašnjavanju društvenog života, ili,<br />
formalno rečeno, “tiču se pojmova koje u poretku objašnjavanja<br />
prihvatamo kao posljednje” [56] . Pitanja zastupanja (advocacy<br />
issues) tiču se moralne pozicije ili moralnih načela koja usvajamo:<br />
jedna moralna pozicija, naprimjer, daje prvenstvo individualnim<br />
pravima i slobodama, druga vrijednostima zajedničkog<br />
života itd.<br />
Tim dvjema skupinama pitanja odgovaraju i dvije vrste argumenata,<br />
različitog reda, koje neki kritičari (ne samo bosanskog)<br />
liberalizma brkaju nesvjesno, a neki tendenciozno. Naprimjer,<br />
gore iznesen argument da je za prikazivanje liberalno-demokratskog<br />
modela relevantniji primjer Evropske Unije nego pisanje<br />
pojedinih liberalnih autora jest ontološki: on se podjednako<br />
obraća svim učesnicima rasprave, a naša sposobnost da ga<br />
razumijemo i da shvatimo njegove posljedice ne zavisi od toga<br />
na kojoj strani stojimo. Ontološki argumenti, koje János Kis<br />
56 Usp. Čarls te j L o r, Prizivanje građanskog društva, Circulus, Beograd, 2000, s.<br />
158.
Change language