You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Aktualije<br />
zauzela Vozuću. Jadranko je prethodno vodio cjelodnevni program<br />
o oslobađanju Vozuće. Vjeruje se da je Jadranko Božanović<br />
poznavao makar jednog od ubica, jer je bilo svima poznato<br />
da nikada tokom rata, zbog brojnih prijetnji, nije otvarao vrata<br />
nepoznatim ljudima. Nikada nisu otkrivene ni ubice Jadranka<br />
Božanovića, niti drugi ratni zločini na ovom području.<br />
Prve istrage za zločine nad Hrvatima<br />
u srednjoj Bosni<br />
U četvrtak 2. augusta 2001. godine, federalne vlasti su uhapsile<br />
na zahtjev Haškog tribunala generale Envera Hadžihasanovića<br />
i Mehmeda Alagića, te pukovnika Amira Kuburu, komandanta<br />
Sedme muslimanske brigade. Sticajem okolnosti, ja sam upravo<br />
tog dana objavio u “Danima” članak pod nazivom “Ko će propjevati<br />
o Muzičkoj školi” . Ponovo je riječ o periodu 2000. i 2001.<br />
godine. U tom periodu ja sam uspio da skrenem pažnju javnosti<br />
na svu složenost ratnih zbivanja u srednjoj Bosni, tako što<br />
sam počeo da značajnije pišem o zločinima koje su pripadnici<br />
Armije <strong>BiH</strong> počinili nad Hrvatima.<br />
“Branitelji optuženih Hrvata iz srednje Bosne u haškoj sudnici,<br />
hrvatski zvaničnici u Sarajevu i hrvatski demonstranti od Viteza<br />
do Zagreba u svojim odbranama optuženih za ratne zločine<br />
u srednjoj Bosni uvijek naglašavaju isto pitanje: Zašto niko<br />
nije osuđen za ratne i poslijeratne zločine nad Hrvatima u<br />
srednjoj Bosni? Skretanje pažnje haških sudija na zločine nad<br />
Hrvatima u srednjoj Bosni predstavlja velikim dijelom i samu<br />
dosadašnju strategiju odbrane Tihomira Blaškića, Darija Kordića,<br />
Kupreškića i ostalih optuženih u šest slučajeva sa zbirnim<br />
nazivom “Lašvanska dolina”. Takva strategija odbrane nije bila<br />
uspješna sa stajališta ličnog interesa njihovih klijenata jer nije<br />
dovela do ublažavanja kazni. Ali takva strategija hrvatskih branitelja<br />
primorala je haške sudije da se izjasne o nekom zločinu<br />
prije nego što su javno obznanili da je taj zločin pod istragom ili<br />
da je bilo ko za njega optužen. Čitajući sažetak presude Tihomiru<br />
Blaškiću, predsjedavajući tročlanog sudskog vijeća Claude<br />
Jorda, predsjednik Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu,<br />
3. marta 2000. je posebno naglasio da “Vijeće smatra da su<br />
izvedeni dokazi o zvjerstvima počinjenim protiv hrvatskih<br />
civila” i najavio “da počinioce tih zločina valja krivično goniti”.<br />
Ova najava predsjednika Haškog suda ostala je prešućena u<br />
bosanskoj i hrvatskoj javnosti”.<br />
Do tada je 15 Hrvata već bilo optuženo u Hagu zbog ratnih zločina<br />
HVO-a nad Bošnjacima u srednjoj Bosni. Na osnovu tih<br />
suđenja je bila kreirana jedna vrlo jednostavna verzija istine<br />
o ratu u srednjoj Bosni. Sada je hapšenjem i optužnicama protiv<br />
generala Armije <strong>BiH</strong> zbog zločina koje su pripadnici Armije<br />
<strong>BiH</strong> počinili nad Hrvatima počela da se mijenja ta slika rata u<br />
srednjoj Bosni. Postalo je očito da su počinjeni ratni zločini na<br />
obje strane rata. Ja sam u brojnim povezanim slučajevima Blaškić,<br />
Ahmići odnosno Lašvanska dolina ili Srednja Bosna, nastojao<br />
da nastavim svoja istraživanja.<br />
Pomjeranje fokusa sa ličnosti na događaj<br />
Moje daljnje istraživanje je bilo olakšano jer je sada bilo moguće<br />
pomjeriti fokus sa pojedine ličnosti na događaj. Moje je mišljenje<br />
da je većina novinarskih istraživanja ratnih zločina usmje-<br />
184 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
rena prije svega na važnu vojnu ili političku ličnost u određenom<br />
području. Ta ličnost postaje metom novinarskih napisa<br />
što uzrokuje brojne podjele u toj zajednici. Te podjele idu linijom<br />
sukobljenih ratnih sjećanja i time najčešće idu linijom etničkih<br />
podjela. Novinar se poziva u takvom izvještavanju na načelo<br />
pravednosti, mada je takvo izvještavanje obično više osvetničko<br />
nego pravedničko. Time novinarsko istraživanje podstiče<br />
podjele u društvu a ne doprinosi ozdravljenju i pomirenju<br />
unutar društva. Sa takvim načinom pisanja i istraživačkog pristupa<br />
se povećavaju podjele i sukobi u društvu zbog podijeljenih<br />
i sukobljenih ratnih sjećanja. Po pravilu čitaoci i stanovnici te<br />
zajednice se dijele na one koji se svrstavaju iza “svog” komandanta<br />
ili političara dok su njegovi politički protivnici i osobe sa<br />
“druge strane rata” ili drugačijeg iskustva protiv njega. Moje je<br />
uvjerenje, zasnovano na iskustvu izvještavanja o ratnim zločinima<br />
iz etnički podijeljenog društva kao što je srednja Bosna,<br />
drugačije. Izvještavanje novinara treba da bude usmjereno na<br />
podsticanje slobode u društvu. Novinar treba da teži rekonstrukciji<br />
i obnovi društva.<br />
Slučajevi Stupnog Dola i atentata<br />
na Jozu Leutara<br />
U augustu 2001. godine suočen sam sa još jednim posebno<br />
teškim slučajem izvještavanja o ratnim zločinima i zločinu terorizma,<br />
zbog kojeg sam morao stalno i samog sebe da preispitujem.<br />
Moje je mišljenje da novinar prije početka izvještavanja<br />
i istraživanja treba da bude potpuno svjestan vlastite pozicije.<br />
Novinar treba da se ponaša kao novinar i da se pridržava<br />
profesionalnih pravila novinarstva a ne da prihvata ili oponaša<br />
druge uloge kao što su profesionalne uloge policajca,<br />
tužitelja ili sudije. To je posebno teško kada se suočite sa najtežim<br />
slučajevima ratnih zločina kao što je bio masovni zločin u<br />
selu Stupni Dol kod Vareša i terorizma kao što je ubistvo zamjenika<br />
ministra policije Joze Leutara.<br />
Na osnovu odobrenja Haškog tribunala, uz pdršku Misije UN-a<br />
u <strong>BiH</strong>, intervencijom specijalnih snaga FMUP-a u augustu 2001.<br />
godine je uhapšen Dominik Ilijašević Como. Uhapšen je zbog<br />
sumnje da je počinio ratne zločine, ali je potom optužen za terorizam.<br />
Sticajem okolnosti, prvo je optužen i suđen za terorizam.<br />
Već sam pratio istragu o atentatu na zamjenika ministra policije<br />
Jozu Leutara. Zbog toga sam nastojao da se što prije uključim u<br />
“slučaj Ilijašević i ostali” kako bih provjerio ozbiljnost optužbi<br />
da je Leutara ubilo šest Hrvata-kriminalaca. Bilo je dovoljno<br />
da napravim analizu optužbe kako bih se uvjerio da ona nije<br />
zasnovana na dokazima, ali je veliki problem bilo postojanje<br />
takozvanog zaštićenog svjedoka i zaštićenog dijela spisa. Prvi<br />
put sam se suočio sa takvim slučajem mistificiranja optužbe.<br />
Moje je iskustvo da u takvim slučajevima novinar treba da se<br />
pouzda u vlastito iskustvo i vlastiti zdrav razum. Ja nisam kao<br />
novinar mogao da promijenim izvještavanje o ovom slučaju, jer<br />
su sve međunarodne institucije i lokalne vlasti podržavale<br />
verziju iznesenu u optužnici. Ja sam učinio ono što sam jedino<br />
mogao - da prestanem kao novinar izvještavati o slučaju za koji<br />
sam bio uvjeren da je montiran, ali nisam imao dokaza da dokažem<br />
da je riječ o montaži sudskog procesa.<br />
Prije toga sam objavio onoliko koliko sam mogao da objavim<br />
kao novinar a da ne dovodim u pitanje kredibilitet samog suda,
Change language