Međunarodna zajednica i BiH - Status

(Zlo)uporaba religijskih
simbola u (post)ratnoj BiH
Simboli i dalje ostaju ono što nas usmjerava na onostrano, metafizičko i nevidljivo, kako bi
naši životi i stvarnost bili usmjereni ka tome, ka pozitivnom i dobrom. Na nama je, kojima
su ti simboli i potrebni, da se o njihovoj ispravnoj usmjerenosti i staramo
Ivan Lasić
Religijske simbole, koji predstavljaju pojedine religije ili su njima
svojstveni, viđamo svakodnevno. Postavlja se pitanje je
li njihova uporaba uvijek usmjerena u pravom smjeru i koja
je pozadina i razlog njihove, sve veće i šire, uporabe. Ratno i
poslijeratno iskustvo Bosne i Hercegovine dokaz je da se
religijski simboli na različite načine ne samo rabe nego, još
češće, i zlorabe.
Simboli i znakovi
Bez raznovrsnih znakova i simbola koji nas okružju naš suvremeni
život bio bi nemoguć. Dovoljno je promotriti tipkovnicu
mobitela ili računara i vidjeti da bez poznavanja znakova i
simbola koji su na pojedinim tipkama ne bi bili u mogućnosti
služiti se niti njima niti drugim aparatima. Dakako, ovo je samo
jedan jednostavan primjer – ima ih jako mnogo – te nije iznenađujuće
što ljudi od prapovijesti rabe različite znakove i
simbole kako bi prikazali nešto drugo.
Prema posve jednostavnoj definiciji znak je stvar koja upućuje
na drugu stvar (aliquid stat pro aliquo) ili, prema Kantu,
predodžba predmeta po alegoriji. [1]
U rječniku Merriam-Webster stoji da je znak: 1. kretnja ili gesta
kojom se iskazuje zapovijed ili želju; 2. oznaka koja ima
konvencionalno značenje i koristi se umjesto riječi ili da se
iskaže složeni pojam; 3. nešto materijalno ili vanjsko što stoji ili
označava nešto duhovno [2] . Prema istom rječniku simbol je: 1.
zvaničan sažetak vjere ili doktrine; 2. nešto što stoji umjesto ili
upućuje na nešto drugo zbog povezanosti, pridruženosti, konvencija
ili slučajne sličnosti, vidljivi znak nečeg nevidljivog; 3.
1 Usp. Bezić, str. 10.
2 http://www.merriam-webster.com/dictionary/sign
O pamćenju i simbolima
čin ili zvuk ili objekt koji ima kulturalno značenje ili mogućnost
da pokrene ili ostvari odgovor. [3]
Unatoč različitim definicijama znaka, zajedničko je slijedeće:
znak je vidljivo predstavljanje nečega nevidljivog, onoga na
što upućuje, dok simbol ima dodatnu dimenziju, metaemprijsku,
“zato što nam simboli otkivaju dublji uvid u nutarnju
povezanost i užu istovjetnost svijeta. (...) Izraz simbol ima grčki
korijen συν (syn – s, skupa) + glagol βάλλώ (ballo – bacati,
dotaknuti) što nam govori da ista pojava može imati dva kraja
koja se dadu, a nekad i moraju, spojiti.” [4]
Povijesni izvor riječi simbol je sljedeći: “Ljudi se razilaze oko
značenja riječi simbol, koja dolazi od starogrčke riječi simbolon.
Simbolon je bio pločica. U staroj Grčkoj članovi pojedine grupe
bi razbili vazu od pečene gline u komade i podijelili dijelove
međusobno. Kada bi se ponovno sastali, svaki član, čiji dio bi
se uklopio u cjelinu, dokazao bi svoju pripadnost grupi. Tako je i
svaka pločica pečene gline predstavljala grupu. Oni koji slijede
izravno interpretiranje značenja simbola argumentiraju da je
simbol dio grupe koju predstavlja, dok ostali tvrde da simbol
samo upućuje na nešto što on nije”. [5]
Simboli, i sadržaj koji nose, predstavljaju važan dio opće povijesti
i kulture, na osobit način religijske, te je, kako Jung, tvrdi
“uloga religijskih simbola da daju smisao ljudskom životu”. [6]
Uporaba simbola i simboličkog izražavanja svojstveni su svim
religijama. [7]
3 http://www.merriam-webster.com/dictionary/symbol
4 Usp. Bezić, str. 38. i 39.
5 Encyclopedia of religious rites, rituals and festivals, str. 424.
6 Usp. Jung, str. 89
7 U Leksikonu religijskih pojmova moguće je naći detaljniji opis kako pojedine
abrahamske religije promatraju i percipiraju simbole. O tome pogledati str.
436. - 438.
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 105