Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
djela, prave pionirske pothvate na ovom području: posrijedi<br />
su dvije doktorske disertacije: Žena, društvo i politika dr. Zilke<br />
Spahić-Šiljak, te Više od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u<br />
20. stoljeću sestre dr. Rebeke Anić. Zajedničko ovim djelima<br />
jest temeljita raščlamba selektivnog muškog pamćenja<br />
i zaboravljanja uloge žene, kao i nastojanje autorica da<br />
djelatno i konkretno odgovore na pitanja o ravnopravnosti u<br />
vjersko-religijskom i društvenom životu žene danas i ovdje.<br />
Služeći se spomenutim djelima, na narednim ću stranicama<br />
krenuti daleko unatrag, u samo praskozorje izvještaja o stvaranju,<br />
upravo do trenutka stvaranja Adama i Eve, jer su već te<br />
slike i uvriježene kolektivne predodžbe kontaminirane patrijarhalnim<br />
mentalitetom, presuđujućim i određujućim za<br />
ženu, od Geneze do naših dana.<br />
Izviješćâ o stvaranju<br />
Sve tri tradicije, židovska, kršćanska i islamska, baštine izviješća<br />
o stvaranju, odnosno stvaranje praroditelja, Adame i Eve<br />
(“Adamove žene”), na osnovu kojih su sve tri tradicije, na ovaj<br />
ili onaj način, izvlačile podređenu sliku žene u bitno patrijarhalnom<br />
sustavu. Iako se različitim pristupima i pod drugačijim<br />
kutom gledanja može iščitati rodna ravnopravnost,<br />
uvelike je ta ravnopravnost zanemarena i zaboravljena. Na<br />
scenu su stupile bitno drugačije definicije, koje se danas pokušavaju<br />
pročistiti i naglasak se pokušava staviti na zaboravljenu<br />
sliku jednakosti Božjih stvorenja, stvorenih na Njegovu sliku.<br />
Dakle, prema biblijskom izvješću, koje baštine i Židovi i kršćani,<br />
postoje dva iskaza o stvaranju svijeta i čovjeka: Post 1,<br />
27 [1] – “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka [2] , na sliku Božju on<br />
ga stvori, muško i žensko stvori ih.” – koji se pripisuje svećeničkoj<br />
predaji, te Post 2, 21-24, koji se pripisuje starijoj jahvističkoj<br />
[3] predaji – “Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san (tardemah)<br />
na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto<br />
zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve,<br />
Bog, ženu (‘iššah) pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: “Gle,<br />
evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom (‘iššah<br />
– čovječica) neka se zove od čovjeka (‘iš) kad je uzeta!”<br />
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i<br />
bit će njih dvoje jedno tijelo.”<br />
Današnja egzegeza [4] analizira jahvistički antropomorfni prikaz<br />
stvaranja čovjekove družice prema kojem se kaže kako je<br />
Bog prikazan “kao kirurg koji anestezira čovjeka, operira ga i<br />
transplantacijom jednog dijela njegova tijela pravi ženu” (Rebić).<br />
Naime, prema ovom izviješću čovjek je bio u izvjesnom<br />
stanju ekstaze, u polusnu (tardemah), u kojem vidi kako Bog<br />
stvara drugo biće, koje će mu savršeno odgovarati, obzirom<br />
da imaju istu narav. Dakle, tu biblijski pisac naglašava sličnost<br />
naravi čovjeka i čovječice, dvaju bića, i da među njima<br />
1 Navodeći biblijske citate slijedim zagrebačko izdanje Jeruzalemske Biblije iz<br />
2001. g.<br />
2 Prema katoličkom bibličaru Adalebertu Rebiću ovdje je “riječ čovjek (hebr.<br />
‘adam) kolektivni singular, i nema plurala, te bismo je mogli prevesti kao čovječanstvo,<br />
ljudi, a ne samo čovjek.” Usp. Rebić, A. Stvaranje svijeta i čovjeka.<br />
Egzegeza i biblijska teologija Post 1-3 s uvodom u Petoknjižje. Zagreb: Kršćanska<br />
sadašnjost, 1996., str. 63-64.<br />
3 Razlikujemo ih po uporabi Božjeg imena: za jahvističku predaju ime Jahve je<br />
karakterističan naziv za Boga, dok je u svećeničkoj predaji to Elohim.<br />
4 Usp. Rebić, A., nav. dj., 123-124.<br />
O pamćenju i simbolima<br />
ne postoji razlika kao između čovjeka i životinje. “Biblijski pisac<br />
ne želi poručiti kako je žena nastala, nego tko je žena”<br />
(Rebić). Ona pripada istoj vrsti kao i muškarac, s podjednakim<br />
dostojanstvom. [5]<br />
Nažalost, u kasnijoj literaturi ovo mjesto je na različite načine<br />
tumačeno i vrlo često minoriziralo ulogu žene u odnosu na<br />
muškarca, koji je prvi stvoren. Primijetit ćemo kako se u biblijskim<br />
recima ne spominje izraz “krivo rebro”, no kasnije<br />
je protumačeno kako je žena nastala baš od krivog rebra. [6]<br />
Ovaj slikoviti izvještaj o stvaranju, kao i reci koji slijede i koji<br />
prikazuju izgon iz raja, za koji je okrivljena žena, uvelike je utjecao<br />
na povijesno oblikovanje misli o ženi, te o muško-ženskim<br />
odnosima, na svim područjima života.<br />
Tisućljećima iza Eve žene su se osjećale krivima za “njen<br />
grijeh”, ali i bile krivljene, jer je Eva zavela Adama, odvela ga<br />
u neposluh i samim tim cijelo čovječanstvo izručila grijehu<br />
i nesreći.<br />
Tradicionalna rabinska tumačenja ovih izvještaja, kako nam<br />
prenosi Spahić-Šiljak, razvila su takvu sliku o ženi da ona treba<br />
biti isključena iz javnog života zajednice, s mjesta odlučivanja,<br />
te iz bilo kojeg oblika duhovnog vodstva. Sve je to opravdavano<br />
činjenicom da je žena / Eva kriva za grijeh, ali i samim<br />
činom stvaranja i činjenicom da “žena ima slabiju fizičku<br />
konstrukciju, te emocionalnu i fizičku snagu” (Spahić<br />
– Šiljak).<br />
Ženi je naređeno da “bude skromna”, ali joj je i rečeno da će “on<br />
(muž) gospodariti nad njom”. Tumačeno je kako muškarac ima<br />
prednost nad ženom samo iz razloga jer je ona stvorena iz<br />
rebra. Tako su sve bitne društvene uloge imali muškarci, koji su<br />
vodili javni, politički, vjerski i kulturni život, dok je ženino polje<br />
djelovanja bilo ograničeno na služenje mužu i odgoj djece. [7]<br />
Današnja tumačenja židovskih rabina idu smjerom obrazlaganja<br />
razlika među muškarcima i ženama. Tako rabin Kotel<br />
Da-Don pojašnjava da židovstvo naučava kako su “muškarac i<br />
žena različiti, duševno i tjelesno, da svatko od njih ima dužnosti<br />
i zadaće koje mu odgovaraju”. Razlike koje postoje između<br />
muškarca i žene vidljive su i u fizičkoj konstrukciji i u strukturi<br />
mozga. To su funkcionalne, ne statične razlike. Zatim, žena je<br />
oslobođena od mnogih micvi [8] . Njena zadaća je vezana za unutrašnjost<br />
obiteljskog doma, dok je muškarčeva vezana uz društvene<br />
aktivnosti. Rabin Da-Don također navodi kako je “žena<br />
oslobođena društvenih obveza. Cilj tog oslobođenja je obrana<br />
i čuvanje njezine jedinstvenosti i nježnosti. (…) Žena ne služi<br />
kao sutkinja, jer je to javna služba, a ona je od nje oslobođena.<br />
Suđenje obvezuje sudca na predano studiranje Tore, od kojeg je<br />
žena također oslobođena (…) Žena ne može služiti kao kraljica i<br />
5 Usp. Anić, Rebeka. Više od zadanog. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću.<br />
Split: Franjevački institut za kulturu mira, 2003., str. 45-49.<br />
6 U daljnjem prikazu kršćanskih tekstova o ženi, posebno se oslanjam na tradiciju<br />
iz koje dolazim, katoličku i koristim se ponajviše literaturom iz katoličkih<br />
krugova.<br />
7 Usp. Spahić-Šiljak, Z. Žene, religija i politika. Analiza utjecaja interpretativnog<br />
religijskog nasljeđa judaizma, kršćanstva i islama na angažman žene u javnom<br />
životu i politici u <strong>BiH</strong>. Sarajevo: IMIC, CIPS i TPO, 2007., str. 20 – 27.<br />
8 Micve su Božje naredbe Židovima, odnosno propisi kojih se mora pridržavati<br />
svaki zreo muškarac. Postoji ih ukupno 613, od kojih je 365 zabrana (koliko<br />
ima dana u godini) i 248 zapovijedi (koliko ima dijelova ljudskog tijela). Micve<br />
uređuju odnose između čovjeka i Boga i čovjeka i njegova bližnjeg.<br />
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 85
Change language