Međunarodna zajednica i BiH - Status

More documents

Recommendations

Info

In memoriam Što nam, dakle, kaže Machiavelli? On nam kaže već u svojoj knjizi “Povijest Firence”, koju je Marx svojevremeno ocijenio “majstorskim djelom”, da se kroz cijelu firentinsku povijest vodila klasna borba između popolo grasso (“debelog naroda”) i popolo minuto (“mršavog naroda”), i da su u pozadini te borbe uvijek stajali vlasnički interesi, a interes je za Machiavellija pokretačka sila povijesti. “Ljudi će prije zaboraviti očevu smrt nego gubitak imovine…Ljudi više cijene bogatstvo nego poštovanje”, reći će ovaj Firentinac. Tko je taj “mršavi narod” na Držićevoj sceni, nije teško odgonetnuti! To su sluge, to je klasa kmetova i lumpenprletera, svijet “poniženih i prezrenih” (ubozi i uzmnožni), to su Munuo, Pasimaho, Drijemalo, Bokčilo, Variva, Gruba, Popiva, to je Pomet Trpeza, koji jedva čeka da mu ode gospar, kako bi mogao pomesti sve “bokune sa trpeze”. Tko je pak taj “debeli narod”, također nije teško odgonetnuti. To je, na primjer, Ugo Tudešak, Pometov gospodar, debela lijena ispičutura, Nijemac, zbog kojeg su Dunda Maroja za vrijeme NDH skinuli sa repertuara, valjda kako nove sluge (kvislinzi) sa jednom takvom predstavom ne bi povrijedili osjećaje svojih novih gospodara, više arijevske rase (sic!). Machiavelli nadalje šiba po plemstvu i po crkvi, što se očito svidjelo Marinu Držiću. On kaže da je plemstvo “zakleti neprijatelj svake civilizacije”, a “onaj tko hoće da osnuje republiku u zemlji u kojoj ima mnogo plemića, neće to moći učiniti ako ih najprije sve ne istrijebi”. Mora da je ova rečenica odmah zapela Držiću za oko, i da ju je taj republikanac podcrtao najmanje deset puta, jer da će on nastojati, ako već ne sasvim istrijebiti, a ono barem svesti dubrovačko plemstvo na pravu mjeru, vidjet ćemo poslije iz njegovih urotničkih pisama, u kojima to sasvim eksplicitno i kaže. Kao što smo rekli, Machiavelli šiba i po crkvi, jer kršćanska crkva, po njegovom mišljenju, razvija i njeguje poniznost u čovjeku: “Naša je religija proglašavala blaženima više ponizne i povučene nego aktivne pojedince. Ona je svoje najviše dobro postavila u poniznost, odricanje i preziranje zemaljskoga; dok ga je poganstvo postavljalo u veliku hrabrost, tjelesnu snagu i sve što čovjeka čini snažnim…Crkva je održavala i održava našu zemlju u neslozi…Uzrokom toga… što Italija…nema opće republikanske ili monarhijske vlasti, treba smatrati samo crkvu”. Na koncu konca, Machiavelli kaže da se u načelu može na četiri načina doći na vlast i održati na vlasti: putem vlastite vještine (virtû), uz pomoć sreće (fortuna), zatim zločinom i zbog naklonosti sugrađana. A što kaže Pomet kao predstavnik makijavelizma? On pak kaže da “trijeba je bit vjertuoz tko hoće renjat na svijetu”, jer: “Kralj je čovjek od ljudi kad se umije vladat”. “Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu brjemenu da se pak dobro brijeme uživa. Svakijem kami”. Sreća je razumna, a glupost nesretna, i zato “cum sapiente fortuna semper conversabuntur” (S mudrima će sreća uvijek drugovati, iako bi pravilno bilo: conversabitur), s razumnijem srjeća stoji, s luđaci, s potištenjaci, s injoranti ona ne opći”. Nadalje: “Dobra sreća sa mnom je, a s čovjekom je: umijem je karecat, tako sa mnom dobrovoljno stoji”. Ali, sreća je prevrtljiva kao žena (koju u komediji Dundo Maroje simbolizira kurtizana Laura), i okreće se kao kolo: “Fortunu pišu ženom, ne zaman; i dobro čine tu joj čas, ako se obrće sad ovamo sad onamo, sad na zlu sad na dobru; sad te kareca, a sad te duši”. Tko je gori, sad je doli, a ko gori, doli je: vlastela je danas gori, a sutra će biti puk! Kod Držića nema vulgarnog determinizma, kao ni teološkog kvijetizma; on nam samo želi reći jednu prostu istinu, da je svako od nas krojač svoje vlastite sreće. Felicitatis felicitantium! Držić razvija i svoju teoriju “akomodavanja” (prilagođavanja) i “pacijencije” (strpljenja), po kojoj je on možda najvi- 258 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja še makijavelist, iako ne u smislu današnjeg beskrupuloznog oportunizma. Naime, on nam kaže da se “trijeba s brjemenom akomodavat”, jer da jedino tako čovjek može preživjeti u ovom surovom svijetu, a kaže i ono što ustvari ponavljamo jedni drugima kao papagaji svaki dan, da je strpljen jednako spašen, i da treba “ugodit zlu brjemenu da se pak dobro brijeme uživa”, jer da jedino tako čovjek može okrenuti sreću u svoju korist. No, dobro, a što kaže Thomas More? On nam pak kaže da “tamo gdje postoji privatno vlasništvo, i gdje je novac mjerilo svih vrijednosti”, da tu “ne može vladati napredak i pravda”. No, zar nam to isto ne kaže i Marin Držić? Naravno, ali More ide dalje, a kako se čini, Marin ga u tome donekle i slijedi. Naime, on u svom čuvenom djelu O najboljem ustavu države i o novom otoku Utopiji, koje je podijeljeno u dva dijela, kroz usta portugalskog putnika Raphaela Hythlodaeusa, prvo podvrgava bespoštednoj kritici tadašnji evropski kapitalistički sistem u kojem su “ovce pojele ljude”, da bi potom iznio svoj nacrt idealnog društvenog sistema. Nevjerovatna je sličnost između Hytholdaeusa i negromanta Dugi Nos: i jedan i drugi putuju u obećanu zemlju! More se poziva na drevnog zakonodavca Utopa, a Držić na starca Saturna. More je ustvari prvi “socijalist utopist” koji sistematski razrađuje projekt komunističkog društva, a Hytholdaeus priča o sretnom životu na otoku Utopiji, gdje nema privatnog vlasništva, i gdje su svi zaposleni, gdje nema sirotinje, i gdje se zajednički stečena dobra raspodjeljuju svima prema potrebama. Čovjek mora živjeti u skladu s prirodom, a bit ljudske prirode je uživanje. Dakle, nema odricanja (sjetimo se škrtosti kod Držića!), kao ni lakomosti (o kojoj također govori Držić), jer sretan život podrazumijeva razumno uživanje. Da, to je taj trokut: Sreća – Razum – Užitak, čije krajnje točke povezuju tri renesansna pisca, Držić, Machiavelli i More, trokut kojeg zatvaraju dvije katete i jedna hipotenuza. Međutim, to je sve što je Držić preuzeo od Morea, jer sve ostalo je balast. Malo je poznato da More u svoje idealno komunističko društvo uvodi robove, jer da je ropstvo najhumanija metoda kažnjavanja teških zločina, i da se na taj način rješava problem najtežih poslova. Zanimljivo, nema što! Ropstvo čak ne zagovara ni Machiavelli, koji je, kao što smo vidjeli, bio i protiv feudalaca. Komunisti doista ponekad znaju iznenaditi. Ali, ono što je još važnije, More ne zagovara klasnu borbu, koja je za Machiavellija zamašnjak društvenog razvoja, on nije pristalica revolucionarnog prevrata, i zato i je utopist, jer naivno vjeruje da se društvo može promijeniti samo od sebe. Tek sada vidimo što je Držić preuzeo od Machiavellija, a što od Morea. Od Machiavellija je preuzeo ideju klasne borbe, a od More ideju društvenog vlasništva, s tim da je i od jednog i od drugog preuzeo ideju o povratku u izvorno prirodno stanje, ideju o sreći i o razumnom uživanju. Pitamo se, gdje je u ono opasno doba jedan takav sinkretizam mogao odvesti našeg dum Marina, nego u Stare Indije, na put u svojevrsnu socijalističku republiku, gdje nema “mojeg” i “tvojeg”, i što je jedan tako opasan pogled na svijet mogao učiniti od njega, nego urotnika, koji u izgnanstvu kuje plan kako da dubrovačku aristokraciju svrgne s vlasti. Stara Indija kao obećana zemlja No, vratimo se mi na prolog Dugog Nosa, koji na lapidaran način rezimira Držićev humanizam. Tko je uopće taj Dugi Nos? To je nitko drugi, nego sam Marin Držić, koji se ovdje sakrio ispod maske čarobnjaka, kako bi zavarao protivnike. (Inače, Držić je imao nešto poduži nos, pa onda valjda otud i naziv
Dugi Nos). Držić je dijalektičar par exellance, koji kroz prizmu borbe “ljudi nazbilj” (dobri ljudi) s “ljudima nahvao” (zli ljudi), vidi borbu Dobra i Zla (“tko nije provao zlo, ne zna što je dobro”…). Prolog Dugog Nosa jedna je simpatično ispripovijedana kratka alegorična priča o nastanku klasnog društva. Koliko je Držiću bio značajan taj prolog, vidimo iz posljednjeg pasusa, kada kaže: “budi vam draže što ste uzaznali otkud su izašli i koji su početak imali ljudi od ništa i nahvao, koji smetaju svijet, nego komedija koju ćete vidjeti”. A otkud su izašli i koju su početak imali “ljudi nahvao”, reći će nam Dugi Nos, čarobnjak iz Velike Indije, koji se prije tri godine, prije nego što će ponovno doći u Dubrovnik (inače, nekad su doista Dubrovnik pohodili razni čarobnjaci, razne protuhe koje se doživljavalo kao današnje iluzioniste), uputio u Malu Indiju, “gdje pigmaleoni, čovuljici mali, s ždralovi boj biju”, a iz Male Indije u Novu Indiju, “gdje vele da se psi kobasami vežu (nota bene, slično i Černiševski doživljava komunizam, kao Raj u kojem kobasice vise po drveću!) i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od žaba kant u scjeni biješe kako među nami od slavica”. Kada se negroman iz Nove Indije želio pak uputiti u Staru Indiju, rekli su mu da tamo nikako ne može, jer da je s jedne strane ledeno doba, a s druge pakleno ljeto. Ali, negromant ne bi bio negromant, da sa sobom ne nosi svoju “libru od negromancije” koja mu daje nadljudske, čudotvorne moći, pa je otvorio svoju knjigu i u tili čas se stvorio u Staroj Indiji. A ta zemlja, to je pravi raj na zemlji! Tu je negromant našao pravi život, “veselo i slatko brijeme od prolijetja, gdi ga ne smeta studena zima, i gdi ruži i razlikomu cvitju ne dogara gorušte ljeto, i gdje sunce s istoči vodi tihi dan samo od dzore do istoči i od istoči do dzore; a svitla zvizda Danica ne skriva se kako ovdi meu vami, ma svitlo svoje lice na bilomu prozoru na svak čas i ne dijelja se s očiju od drazijeh ki ju gledaju; a slatki žuber od razlicijeh ptica sa svijeh strana vječno veselje čine”. Negromant se ustvari kao kakvim vremeplovom vratio u davno “zlatno doba” (o kojem govore i drugi stari pjesnici, kao Ovidije ili naš Vetranović), kada je svijetom vladao razumni, tihi i dobri starac Saturno. To je vrijeme i kada su ljudi bili dobri. Ustvari, Stara Indija i nije ništa drugo, nego prvobitna komunistička <strong>zajednica</strong>: “Tuj ne ima ‘moje’ i ‘tvoje’, ma je sve općeno svijeh, i svak je gospodar od svega”. Dakle, nema privatnog vlasništva, sve je zajedničko kao u Moreovoj Utopiji. Ljudi koji žive u Staroj Indiji, “ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, razumni”. On ih naziva “ljudima nazbilj”, jer “njih ne smeta nenavidos, ni lakomos vlada; njih oči uprav gledaju, a srce im se ne maškarava; srce nose prid očima, da svak vidi njih dobre misli”. Sjajna je ova metafora sa srcem koje se ne maskira, i kojeg ljudi slobodno mogu nositi pred očima, jer Držić još u Noveli od Stanca ismijava karneval kao farsu. On dobro primjećuje da ljudi često žele ili moraju biti ono što nisu. Stanac bi se rado pomladio, iako starost ne može prikriti ni jedna maska. Zanimljivo je, naime, da riječ ličnost (lat. persona, grč. prósopon) kod starih Helena i Latina prvobitno znači “maska”, i da tek s Terencijem ta riječ dobiva značenje “lica u komediji”. Ličnost je ono što su njegovi preci, pa Etrušćani nose maske svojih praotaca. Ličnost je kolektiv, a ne pojedinac. No, što je uopće temelj ličnosti? Stoička filozofija prva dolazi do spoznaje da je temelj ličnosti “svijest o dobru i zlu”, i time ličnost prvi put dobiva značenje moralne svijesti. Čovjek ne može biti autonoman, sve dok na svom licu nosi maske, jer upravo je autonomija volje pretpostavka morala. Maska je potisnuti alter ego o kojem smo već govorili, a Držić, kao što vidimo, dobro primjećuje da bez morala nema ličnosti. “Ljudi nazbilj” su tihi i dobri, jer će uzeti In memoriam za “dobro što im se za dobro dobrovoljno čini”. Konstatacija naizgled površna, ali u suštini vrlo dubiozna: dobrovoljno = autonomno. Dobrovoljno ne traži nikakvu protuuslugu. Dobrota je bez –interesna (kao i umjetnost), i samo je kao takva uistinu čista dobrota. Nadalje, “ljudi nazbilj” su pametni, a kako ih je priroda uresila pameću, “tako ih je i ljepotom uljudila”. Držić je tipični renesansni humanist, koji ljepotu poistovjećuje s dobrotom. Lijepo je ono što je dobro. Tako isto i Leonardo de Vinci, primjera radi, na naličju “Portreta mlade dame” slika jedan ornament, koji povezuje natpis: Virtvtem forma decorat (“Ljepota resi vrlinu”). Obilazeći Staru Indiju, Dugi Nos je naišao na jednu zgradu u kojoj prebivaju mrtvi čovječuljci, “ljudi s nogama od čaplje” i “stasa od žabe”. Vidimo da su to oni “debeli ljudi” o kojima govori i Machiavelli. Naime, te su čovječuljke nekad u stara vremena donosili negromanti stanovnicima Stare Indije kao poklon, kao svojevrsnu trampu za zlato koje će crpili iz tamošnjih rijeka. Međutim, ti bi čovječuljci, “žvirati, barbaćepi, obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, oslasti i s koze udreni”, koje, kao što vidimo, Držić dehumanizira, tako što ih prikazuje kao polu-ljude, ostali i dalje bezopasni, da žene Stare Indije jednog dana nisu poželjele da ih negromanti ožive. “Vi ste negromanti; ako hoćete da od ovizijeh strana zlata odnesete, učinite po vašoj negromanciji da ovi čovječuljci ožive i da počnu hodit i govorit, er bi tada na pravi način smiješni bili, a tako mrtvi ne valjaju ništa”. Znatiželja vodi u tragediju! “Nagromanti, za lakomos od zlata, daše duh žviratom, barbaćepom, čovuljicom, obrazom od papagala, od mojemuča, od žaba, oslastijem, kozjijem i od tezijeh načina” (podc. F. E.). Ovo je izuzetno važno: dakle, negromanti lakomi na zlato oživljavaju animalizirane čovječuljke, koji nisu ništa drugo, nego “ljudi nahvao”, što će reći, da je uzrok Zla lakomost, pohlepa, grabežljivost, ali i nerazumni višak užitka. Kako se “ljudi nahvao” počeše množiti s ljudima “nazbilj”, “nasta veće ljudi nahvao neg ljudi nazbilj”, a ovi prvi će nakon nekog vremena učiniti “konjuru” (urotu) kako bi s vlasti svrgnuli ove druge. Zanimljivo, jer će i Držić poslije učiniti jednu “konjuru” (urotu) protiv dubrovačkih “ljudi nahvao”. Što nam po tom pitanju može poručiti Držić danas? Možda to da razmislimo kuda će nas odvesti oživljavanje robota i genetski inžinjering! Jer možda će čovjek, koji se sve više ponaša kao suvremeni negromant, “za lakomos od zlata”, stvoriti neka nova bića, koja će sutra izagnati iz gospodstva homo sapiensa. Možda, ali u svakom slučaju, Dugi Nos završava svoju negromanciju s konstatacijom da od tada pa do danas traje borba između “ljudi nazbilj” i “ljudi nahvao” za prevlast na svijetu. Međutim, “ljudem je nahvao paralo da su i oni ljudi, a ljudi su nahvao ljudi nahvao i bit će do suda”. Da, upravo tako, cjelokupna historija čovječanstva je historija klasnih borbi, i to će isto, samo drugim riječima, reći dum Marin i vojvodi Cosimu Mediciu u pismu od 3. srpnja 1566.: “Illustrissime i Eccellentissime…uspjesi dobre Fortune ne dolaze bez otpora; na ovom svijetu po navici ratuju dobri s opakima; kreposni s pokvarenjacima; blagi s nasilnicima; duh sa silom; ljudsko je imati muka s ljudima; stvar je vrijednih, da ih ne pobijede nesreće”. Urotnička pisma koja je Marin Držić pisao u razdoblju od 2. srpnja do 28. kolovoza 1566. godine, a kojih je ukupno šest, s tim da prvo nije sačuvano (prvi ih otkriva Jean Dayre u firentinskom državnom arhivu), i adresirao na ime vojvode Cosima Medicija, predstavljaju završni čin jedne tragične predstave, koja se zove: Borba za Slobodu! Ustvari, on i završava svoju umjetničku karijeru kao tragičar. Posljednje Držićevo djelo – Hekuba – nije komedija, status, broj 13, jesen/zima 2008. | 259
Page 1 and 2:
oj 13, jesen / zima 2008. ISSN 1512
Page 3 and 4:
Sadržaj UVODNIK Eldar Sarajlić: I
Page 5 and 6:
i stvaranje zajedničke, moderne sf
Page 7 and 8:
da Visoki predstavnik ipak neće im
Page 9 and 10:
TEMA BROJA: MEĐUNARODNA ZAJEDNICA
Page 11 and 12:
Naravno, neki su primijetili kako p
Page 13 and 14:
su se otkrivali o ovoj temi čitavo
Page 15 and 16:
Izgradnja države je osposobila Eur
Page 17 and 18:
kao primarni mehanizam, te ga se ta
Page 19 and 20:
http://www.ohr.int/ohr-dept/presso/
Page 21 and 22:
Ipak, uskoro je institucionalni nov
Page 23 and 24:
Neusvajanje ustavnih reformi u apri
Page 25 and 26:
Sterilnost međunarodne zajednice u
Page 27 and 28:
Štaviše, veoma mali broj predstav
Page 29 and 30:
Izgubljeni u prevodu, izgubljeni u
Page 31 and 32:
dler, 2000: 158, 190). Paddyja Ashd
Page 33 and 34:
tnog oslovljavanja koje je u isto v
Page 35 and 36:
Neodlučni gospodar: proturječnost
Page 37 and 38:
dio nakon raspada socijalističke J
Page 39 and 40:
kih konstelacija i njima inherentno
Page 41 and 42:
S obzirom da je prilično izvjesno
Page 43 and 44:
u genocidu kod Srebrenice i masovni
Page 45 and 46:
Takvo proširenje značenja se poka
Page 47 and 48:
Nizom presuda ICTR-a u vezi sa geno
Page 49 and 50:
Drenice cijelu veliku obitelj Jaša
Page 51 and 52:
sova!). Ovim želim ukazati na “k
Page 53 and 54:
Milleru, uspješno se izborio sa hr
Page 55 and 56:
niji je faktor Srbije, još uvijek
Page 57 and 58:
Strana i naša vlast - Između gost
Page 59 and 60:
gli ste, dakle, samo kao stranac, o
Page 61 and 62:
moglo nekako skloniti, javni prosto
Page 63:
pomirljivim (nezaboravimo: privatni
Page 66 and 67:
O pamćenju i simbolima Simboli rat
Page 68 and 69:
O pamćenju i simbolima automobil.
Page 70 and 71:
O pamćenju i simbolima čistiti, j
Page 72 and 73:
O pamćenju i simbolima Vjerski sim
Page 74 and 75:
O pamćenju i simbolima Zaključak
Page 76 and 77:
O pamćenju i simbolima opasni dogm
Page 78 and 79:
O pamćenju i simbolima vjerski, up
Page 80 and 81:
O pamćenju i simbolima sadržaja n
Page 82 and 83:
O pamćenju i simbolima kulturne, n
Page 84 and 85:
O pamćenju i simbolima Ženska ulo
Page 86 and 87:
O pamćenju i simbolima imati autor
Page 88 and 89:
O pamćenju i simbolima Koliko je t
Page 90 and 91:
O pamćenju i simbolima pravdi, i o
Page 92 and 93:
O pamćenju i simbolima stvarnosti
Page 94 and 95:
O pamćenju i simbolima menzionalno
Page 96 and 97:
O pamćenju i simbolima stitim ruka
Page 98 and 99:
O pamćenju i simbolima srđa. Zato
Page 100 and 101:
O pamćenju i simbolima II. PREVLAS
Page 102 and 103:
O pamćenju i simbolima zor ne pozn
Page 104 and 105:
O pamćenju i simbolima za pretrplj
Page 106 and 107:
O pamćenju i simbolima Religijski
Page 108 and 109:
O pamćenju i simbolima Po mome skr
Page 110 and 111:
O pamćenju i simbolima O NEKIM POL
Page 112 and 113:
O pamćenju i simbolima Isusova na
Page 114 and 115:
O pamćenju i simbolima shvaćanju,
Page 116 and 117:
O pamćenju i simbolima ga je Srce
Page 118 and 119:
O pamćenju i simbolima okolnost, p
Page 120 and 121:
O pamćenju i simbolima na koncu 19
Page 122 and 123:
Kakvu BiH (ne)želimo? Ideološki p
Page 124 and 125:
Kakvu BiH (ne)želimo? zirano da ko
Page 126 and 127:
Kakvu BiH (ne)želimo? veličinu vl
Page 128 and 129:
Kakvu BiH (ne)želimo? lizam, etni
Page 130 and 131:
Kakvu BiH (ne)želimo? govorim o ra
Page 132 and 133:
Kakvu BiH (ne)želimo? Reference: A
Page 134 and 135:
Kakvu BiH (ne)želimo? od 1990. do
Page 136 and 137:
Kakvu BiH (ne)želimo? ričkog anar
Page 138 and 139:
Kakvu BiH (ne)želimo? Politolozi s
Page 140 and 141:
Kakvu BiH (ne)želimo? država [51]
Page 142 and 143:
Kakvu BiH (ne)želimo? vanja za one
Page 144 and 145:
Kakvu BiH (ne)želimo? Mirjana Kasa
Page 146 and 147:
Kakvu BiH (ne)želimo? imaju druga
Page 148 and 149:
Kakvu BiH (ne)želimo? nik što ga
Page 150 and 151:
Kakvu BiH (ne)želimo? oni ovdje ni
Page 152 and 153:
Kakvu BiH (ne)želimo? Što će nam
Page 154 and 155:
Kakvu BiH (ne)želimo? kog pristupa
Page 156 and 157:
Kakvu BiH (ne)želimo? zaključak d
Page 158 and 159:
Kakvu BiH (ne)želimo? narodne zaje
Page 160 and 161:
Kakvu BiH (ne)želimo? skog sporazu
Page 162 and 163:
Kakvu BiH (ne)želimo? vine dodatni
Page 164 and 165:
Kakvu BiH (ne)želimo? državnosti.
Page 166 and 167:
Kakvu BiH (ne)želimo? rističko, s
Page 168 and 169:
Kakvu BiH (ne)želimo? subjekta i p
Page 170 and 171:
Kakvu BiH (ne)želimo? što moderno
Page 172 and 173:
Kakvu BiH (ne)želimo? bez “staln
Page 174 and 175:
Kakvu BiH (ne)želimo? tika kao dru
Page 176 and 177:
Kakvu BiH (ne)želimo? Neka pitanja
Page 178 and 179:
Aktualije AMERIKA DAN POSLIJE Pobje
Page 180 and 181:
Aktualije jedan od čelnih ljudi Re
Page 182 and 183:
Aktualije čovjeka kao da je pobio
Page 184 and 185:
Aktualije zauzela Vozuću. Jadranko
Page 186 and 187:
Aktualije u zatvorskoj ćeliji , do
Page 188 and 189:
Identitet naš svagdašnji Između
Page 190 and 191:
Identitet naš svagdašnji ogoljeni
Page 192 and 193:
Identitet naš svagdašnji sebi. I
Page 194 and 195:
Identitet naš svagdašnji voda raz
Page 196 and 197:
Historiografija POGLED NA WASHINGTO
Page 198 and 199:
Historiografija stvari u svoje ruke
Page 200 and 201:
Historiografija muslimanski kanton.
Page 202 and 203:
Historiografija prethodni, navedeno
Page 204 and 205:
Historiografija sku trojku” [4] t
Page 206 and 207:
Historiografija gom poglavlju koji
Page 208 and 209: Historiografija Praktično, nastala
Page 210 and 211: Historiografija Ujedinjene nacije p
Page 212 and 213: Historiografija janje, kumulaciju i
Page 214 and 215: Historiografija identitet vremenom
Page 216 and 217: Historiografija sebnu Crkvu bosansk
Page 218 and 219: Historiografija budućnosti i svetc
Page 220 and 221: Historiografija knjiga, čitateljim
Page 222 and 223: Historiografija konstantinopolskog
Page 224 and 225: Historiografija rođenom i odraslom
Page 226 and 227: Historiografija Izvori identiteta H
Page 228 and 229: Historiografija U ćirilici ima sva
Page 230 and 231: Historiografija ili političkih oko
Page 232 and 233: Historiografija Također je razumno
Page 234 and 235: Historiografija nisam upoznat da me
Page 236 and 237: Filozofija Oproštaj od kritike Epo
Page 238 and 239: Filozofija naime kao čistog uma, p
Page 240 and 241: Filozofija guće korisne uporabe to
Page 242 and 243: Umjetnost i društvo Claudio Lange,
Page 244 and 245: Umjetnost i društvo Konzola na aps
Page 246 and 247: Umjetnost i društvo pokazuju vagin
Page 248 and 249: Umjetnost i društvo Rekonstrukcija
Page 251 and 252: IN MEMORIAM
Page 253 and 254: novovjekovnoj filozofiji ne govori
Page 255 and 256: odan svom gospodinu Bogu. Dobro, Ju
Page 257: poviše, Shakespeare postavlja pita
Page 261 and 262: Povodom 95. obljetnice rođenja Her
Page 263 and 264: Willy Brandtov Kniefall - klecanje
Page 265: Hami Ibrulju* Ivan Vukoja Dragi pri
Page 268 and 269: Prikazi esad Bajtal, Država na če
Page 270 and 271: Prikazi Motiv iz Borja, Klobuk, sad
Page 272 and 273: Prikazi Moćni simbol štapa, Posu
Page 274 and 275: Prikazi damir šabotić, Zazivač m
Page 276 and 277: Prikazi Senadin Musabegović, Rat:
Page 278: Prikazi 278 | magazin za političku
show all

Međunarodna zajednica i BiH - Status

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?