Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
pozornije čitaju mogu se zapitati zašto T. Haverić nije analizirao<br />
tekstove Muhameda Hevajija (možda ga je zato trebalo<br />
proglasiti “provincijskim stihoklepcom” [30] ); no oni koji su pročitali<br />
cijelu ilahiju Poziv na viru ostat će zbunjeni lakoćom kojom<br />
T. Haverić rješava ono što vjerojatno nikad neće do kraja biti<br />
rješeno, naime što je stvarno mislio Muhamed Hevaji Uskufi<br />
kada je pisao svoju ilahiju.<br />
Ostajući još na trenutak na tome problemu, pođimo u pokušaj<br />
odgonetanja te zagonetke nekim redom. Hevaji je ipak, po<br />
svemu sudeći, bio mnogo više od “provincijskog stihoklepca”,<br />
kako ga karakterizira T. Haverić, ako ništa već i stoga što ga se<br />
čak i danas relativno često citira u vrlo različitim prigodama i<br />
kontekstima. Na njega se pozivaju suvremeni “četnici”, “ustaše”<br />
i muslimanski vjerski (odnosno bošnjački nacionalistički<br />
politički) prvaci. Tako ga stanoviti Slobodan Jarčević, u sklopu<br />
romansiranoga prikaza Boja na Mišaru 1806. godine u pročetničkome<br />
glasilu, može zazvati kako bi dokazao staru Vukovu<br />
tezu o “Srbima tri vere”, a to onda izgleda ovako [31] :<br />
“Seti se (Sinan-paša Sirčić – op. M.A.) stihova Muhameda Hevajija.<br />
Napisani su davne 1750. godine. Upućeni su Srbima sve<br />
tri vere. Muhamed Hevaji je podučavao da je srpski narod opasno<br />
verski podeljen, pa će sve pripadnike moliti da shvate da su<br />
jedan rod. Sinan-paša Sirčić ih je često čitao pred najpoverljivijim<br />
prijateljima u Foči:<br />
...Otac jedan, jedna mati,<br />
Prvo bi nam valja znati,<br />
Jer ćemo se paski klati ...<br />
Sad vidi koliko je pesnik Hevaji bio u pravu, jer se Srbi ovako<br />
paski kolju na svojoj zemlji, na svom Mišarskom polju. A da bi<br />
to činili, ovi (kojima i sam pripada) zovu se Turcima – ne poslušaše<br />
Hevajija da je jedna mati i jedan otac i onima u šancu i<br />
onima što jurišaju na šanac.”<br />
Na njega se, međutim, pozivaju i u suvremenom proustaškom<br />
online glasilu, Glasniku Hrvatskog uljudbenog pokreta, gdje je<br />
pod imenom Zlatka Tomičića i naslovom “Molitva Allahu za domovinu<br />
moju Hrvatsku (1)” objavljena, između ostaloga, i jedna<br />
kitica iz već čuvene ilahije Poziv na viru koju sam i ja citirao [32] ,<br />
a koja (po sudu autora) implicira Hevajijevo hrvatsvo. Konačno,<br />
i prof. dr. Šemso Tanković stavlja kiticu i pol iste ilahije na pozivnicu<br />
za “Simpozij Tragom uspješnog rada dr. Ahmeda Smajovića”,<br />
što je održan u Zagrebu u travnju 2008. godine [33] , naravno<br />
u posve drugačijem kontekstu. Spajajući Hevajijeve stihove<br />
s isto tako čuvenim stihovima Safvet-bega Bašagića u kojima<br />
se, krajem 19. stoljeća, govori o tomu kako nikad u <strong>BiH</strong> nije bilo<br />
30 Osim monografije posvećene Hevajiju, citirane ovdje u bilješci 34, o ovome je<br />
pjesniku, u sklopu obilježavanja četiri stoljeća od rođenja, u Tuzli u prosincu<br />
2001. godine održan “Naučni skup: Uskufi i alhamijado knjiženost”, uz<br />
sudjelovanje najpoznatijih bošnjačkih stručnjaka za stariju književnost. Svi bi<br />
se oni zacijelo vrlo začudili kvalifikaciji “provincijski stihoklepac” koju korsti T.<br />
Haverić.<br />
31 Citirani je tekst dostupan na: http://74.125.77.132/<br />
search?q=cache:gRESN0xkCe4J:www.srpskapolitika.com/intervjui/latinica/004.html+Muhamed+Hevaji&hl=hr&ct=clnk&cd=50&gl=ba<br />
(pristup<br />
ostvaren 10.01.2009.).<br />
32 Glasnik hrvatskog uljudbenog pokreta. Online tjednik za društvena pitanja<br />
27/4. listopada 2008, 38 (dostupno na: http://www.scribd.com/<br />
doc/6400979/glasnik27 (pristup ostvaren 10.01.2009.).<br />
33 Pozivnica je dostupna na: http://74.125.77.132/<br />
search?q=cache:MYY3aSAKsowJ:www.islamska-<strong>zajednica</strong>.hr/simpozij/<br />
Semso_suvremeni_bos_identitet.ppt+hodte+nami+vi+na+viru&hl=hr&ct=cln<br />
k&cd=8&gl=ba (pristup ostvaren 10.01.2009.).<br />
ni Srba ni Hrvata, Š. Tanković šalje neupitnu poruku prema kojoj<br />
je to povijesna situacija koju bi danas trebalo obnoviti (samo<br />
radi zanimljivosti – Š. Tanković uporno ponavlja kako je R Hrvatska<br />
i službeno priznala bošnjačku naciju, ali očito sam nije<br />
u stanju priznati da u <strong>BiH</strong> ima Hrvata i da tamo trebaju ostati<br />
- zvuči poznato, zar ne; treba li uopće pripomenuti kako je pet<br />
godina nakon pisanja tih istih stihova kojima negira Hrvate i<br />
Srbe, sam Safvet-beg Bašagić postao vatrenim Hrvatom, pa<br />
čak i dužnosnikom pravaškoga pokreta).<br />
Kako je i zašto sve ovo moguće? Odgovor je upravo ono što je<br />
T. Haverić izbjegao naznačiti u svojoj raščlambi – djelo je Muhameda<br />
Hevajija tako ambivalentno (iz današnjih perspektiva)<br />
da otvara vrlo širok, gotovo bi se moglo reći beskrajan,<br />
spektar mogućih tumačenja. On piše ikavicom (pa ga Hrvati<br />
mogu držati Hrvatom), on (upravo u Pozivu na viru) spominje i<br />
Svetoga Savu (pa ga Srbi mogu držati Srbinom, ili bar kripto-<br />
Srbinom), a nedvojbeno je rođen u Bosni kao musliman, pa ga<br />
“svojim” bez zadrške mogu smatrati Bošnjaci-muslimani. On<br />
govori u mutnim kategorijama “zajedništva”, odnosno zajedničkoga<br />
podrijetla (slavenskoga ili svih ljudi, ostaje upitno) s<br />
kršćanima (a i s hrišćanima), pa je doista teško razlučiti i rekonstruirati<br />
izvorni kontekst njegovih stihova. Poziv na viru nije<br />
ništa lakše čitati u kontekstu stvarnih (ili zamišljenih) društvenih<br />
i vjerskih poruka – je li tu riječ o zalaganju “za više međusobnoga<br />
povjerenja”, kako to veli T. Haverić, ili je pak riječ o<br />
prozelitizmu, kako se može zaključiti iz slijedećih stihova [34] :<br />
Мi nа víri čuvamo se,<br />
Nevirniku rugamo se:<br />
Kud, di ste se i kamo se?<br />
Hodte nami vi na viru.<br />
Do odgovora nije lako doći, ali je posve izvjesno da put do<br />
njega ne vodi preko analize rječnika franjevačkih pisaca<br />
18. i 19. stoljeća, kako je to pokušao “prečicom” (i s unaprijed<br />
postavljenim rezultatom) uraditi T. Haverić – problem je<br />
ponajprije u tomu, kako sam to zorno pokazao, što je u korpusu<br />
tekstova koje je on analizirao moguće naći i bezbroj primjera u<br />
kojima se pojam “vira” koristi u značenju “konfesije” (rasprava<br />
bi o genezi i semantičkom polju pojma svakako mogla sama<br />
po sebi biti zanimljiva, no T. Haverić je u međuvremenu postao<br />
posljednja osoba s kojom bih o tome raspravljao). Pravim putom<br />
interpretacije čini mi se onaj koji uzima u obzir širi okvir<br />
djela Muhameda Hevajija, obzirom na činjenicu da je iza njega<br />
ipak ostao određeni korpus tekstova, pa ću se ovdje zadovoljiti<br />
reproduciranjem još dvije kitice stihova, u jasno prepoznatljivom<br />
stilu, koji ostavljaju malo prostora dvojbi što je alhamijado<br />
pjesniku 17. stoljeća značio “poziv na viru” [35] :<br />
Što će ti nevirstvo, nevirniče?<br />
Dođi u viru, dođi u viru.<br />
Zašto zatajuješ boga?<br />
Dođi u viru, dođi u viru!<br />
Kakvu <strong>BiH</strong> (ne)želimo?<br />
34 Kada sam ponovno pokušao ostvariti pristup Hevajijevoj ilahiji (koja je na<br />
svu sreću ostala sačuvana u računalu) na http://www.openbook.ba/bmss/<br />
books/kemura/kemura_index.html, ustanovio sam da je stranica jednostavno<br />
netragom nestala. Zainteresiranoga čitatelja mogu samo uputiti na djelo<br />
koje mi je ovom prigodom ostalo nedostupno: Muhamed HUKOVIĆ – Ahmet<br />
KASUMOVIĆ – Ismet SMAILOVIĆ, Muhamed Hevai Uskufi, Tuzla 1990, gdje<br />
se mogu naći podrobnije informacije i o izdanjima njegovih tekstova.<br />
35 Stihovi se mogu naći na: http://literatura.blogger.ba/arhiva/2005/02/11/15426<br />
(pristup ostvaren 10.01.2009.).<br />
status, broj 13, jesen/zima 2008. | 151
Change language