Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
O pamćenju i simbolima<br />
sadržaja normativnih izraza. Međutim, korištenje “simboličnog<br />
načina” vodi razumijevanju simbola (ili pojedinog znaka<br />
predmeta promatranja) kao “mjesta beskonačnosti interpretacija”.<br />
Simbolično iščitavanje povezuje “maglovitost sadržaja”<br />
sa simbolom, te u toj perspektivi svaki oblik dekodificiranja<br />
izgleda djelomičan, relativan pa čak i zastranjujući. [44] Normativno<br />
stvaranje ima tendenciju poprimiti obilježja proročkog<br />
govora čije razumijevanje posreduju kvalificirani interpretatori<br />
koji su kompetentni ili jednostavno obdareni priznatom karizmom.<br />
Problem je što se autoriteti takve vrste mogu nametnuti<br />
u društvu kroz oblike legitimacije koji su drugačiji od onih koji<br />
pripadaju institucionalnim demokratskim krugovima. Imajući<br />
u vidu onaj privilegirani odnos između simbola i istine o čemu<br />
se govorilo, nasljedovanje u kojemu uživaju ovi subjetki često<br />
ovisi o njihovoj sposobnosti da odgovore duhovnim instancama<br />
i najraširenijim religioznim potrebama.<br />
7. Problem (zlo)upotrebe vjerskih<br />
simbola u <strong>BiH</strong><br />
Pitanje (zlo)upotrebe vjerskih simbola pitanje je koje se u novije<br />
vrijeme sve više nameće i izaziva žučne rasprave na svim razinama<br />
društveno-političkog i kulturno-vjerskog života u našoj<br />
zemlji. Objektivno i racionalno istraživanje ove problematike<br />
u svjetlu prethodno razvijenih zapažanja znatno je otežano<br />
mnogobrojnim faktorima o kojima bi trebalo voditi računa prije<br />
ikakvog pokušaja da se uđe u neku ozbiljniju raspravu. Imajući<br />
u vidu općenito tešku povijest svih naroda na ovim prostorima,<br />
kao i njihovo specifično nacionalno diferenciranje kroz pripadnost<br />
određenim vjerskim tradicijama (katolički Hrvati, pravoslavni<br />
Srbi i muslimanski Bošnjaci), ne treba se čuditi što svaka,<br />
pa i najbezazlenija i najopravdanija, upotreba vjerskih simbola za<br />
sobom nužno povlači i problem napetih i složenih međunacionalnih<br />
odnosa koji obilježavaju kako prošlost tako i sadašnjost<br />
Bosne i Hercegovine. U kolektivnom sjećanju sva tri naroda<br />
još je uvijek previše negativnog emotivnog naboja, kao i<br />
povijesnog kolektivnog ili osobnog iskustva, što u znatnoj<br />
mjeri otežava svaku objektivnu i racionalnu raspravu o tom<br />
pitanju. [45]<br />
Kao što smo već naglasili, vjerski se simboli u našoj zemlji<br />
odavno koriste kao obilježje pripadnosti ne samo nekoj<br />
određenoj religijskoj zajednici, nego i određenim nacionalnim<br />
skupinama pa čak i političkim strankama, što na otvoren ili<br />
prešutan način podupire i veliki broj službenih predstavnika<br />
vjerskih <strong>zajednica</strong> u našoj zemlji. Međutim, svjesni kakve bi to<br />
negativne posljedice moglo imati, prije svega po njihov javni<br />
ugled i privatne interese, te u želji da se zaštite od eventualnih<br />
44 U. Eco, nav. dj., str. 225.<br />
45 Simboli kao takvi, sigurno imaju racionalni uzrok i objašnjenje, ali je riječ o<br />
uzrocima i objašnjenjima koji izmiču emotivno upletenom subjektu, budući<br />
da se on ne može odreći ozbiljnog shvaćanja i prihvaćanja obrednih čina ili<br />
mitskih pripovijesti i rizikovati gubitak i obezvrjeđivanje samoga simbola. Ili,<br />
bolje rečeno, ne može odbaciti ozbiljno tretiranje ovih simbola, barem dotle<br />
dok oni imaju neku vrijednost za druge osobe. U slučaju da neka osoba dođe<br />
do pune svijesti o čisto povijesnom i ljudskom porijeklu nekog simbola, sigurno<br />
ne bi automatski došlo do ispražnjenja samoga simbola, barem sve dok ovaj<br />
simbol nastavlja posjedovati službenu vrijednost za druge. Odavno je poznato<br />
da pravne norme imaju ljudski, a ne božanski početak, ali ako bi ih neka<br />
osoba željela apsolutno kršiti, ipak bi morala računati s nekom eventualnom<br />
kaznom. Naravno, sve ovo znači samo da je veliki dio naše kulture predviđena<br />
datost nad kojom se ne provodi stalna destruktivna kritička analiza i koju ne<br />
dovodimo stalno i svjesno u pitanje. Imamo posla s mehanizmima projekcije<br />
i objektivizacije, potreba koje su u temelju cjelokupne kolektivne simbolične<br />
produkcije. Stoga nesvjesni karakter simbola, osim psihološke, posjeduje i<br />
kolektivnu vrijednost.<br />
80 | magazin za političku kulturu i društvena pitanja<br />
prigovora za vjersku isključivost, oni mlako pozivaju vjernike na<br />
neku vrstu “razboritog interpretacijskog napora” pri upotrebi<br />
ovih simbola ili pak pribjegavaju optužbama za suzbijanje<br />
vjerskih sloboda, naravno uvijek na račun onih “drugih”. Ništa<br />
iznenađujuće za zemlju u kojoj su laičnost i demokracija još<br />
uvijek “mrtvo slovo na papiru” i u kojoj kriminalci i nacionalisti<br />
vode narod u propast uz prešutni blagoslov “Božjih činovnika”<br />
i “gospodara duše” običnog čovjeka. Upravo kukavičluku,<br />
nesposobnosti ili lijenosti službenih predstavnika vjerskih<br />
<strong>zajednica</strong> u Bosni i Hercegovini imamo zahvaliti činjenicu<br />
da svatko po svom “ćeifu” može raditi s vjerskim simbolima<br />
što god poželi, a da se oni pritom o tome i ne očituju i izraze<br />
svoje neslaganje.<br />
Imajući u vidu ovakvo stanje stvari, teško da se može očekivati<br />
ikakav ozbiljniji pokušaj rješenja problema (zlo)upotrebe<br />
vjerskih simbola u našoj zemlji, problema kojim bi se prije svega<br />
trebali pozabaviti pošteni i objektivni intelektualci (teolozi,<br />
sociolozi, psiholozi) kako bi načinili teorijsku platformu i dali<br />
smjernice za konkretno djelovanje s obzirom na to pitanje. [46]<br />
Ponuđeno hermeneutičko rješenje “razborit interpretacijski<br />
napor”, još uvijek ostavlja dovoljno prostora za proizvoljno<br />
tumačenje vjerske simbolike i njezinu upotrebu, dijelom zbog<br />
toga što ni vjerske institucije nemaju jasno izgrađeno mišljenje<br />
i stav što bi to rješenje trebalo značiti, dijelom zbog toga što<br />
je i samo načelo u samome sebi pomalo paradoksalno [47] (uostalom,<br />
mnogi su istraživači ove problematike oštro primijetili<br />
da je upravo brojnost paradoksa fenomen koji se na poseban<br />
46 „Kao vanjski izraz Vjere religija je samo put do Boga. Tj. religija je način komunikacije<br />
s Bogom. A put i način komunikacije s Bogom, ne mogu i ne smiju<br />
biti važniji od samog Boga. Simbol ne može biti važniji od sadržine koju<br />
predstavlja. Međutim, u kontekstu bosanskohercegovačkih političkih prilika i<br />
neprilika, religija postaje nacionalno-instrumentalizirani izraz Vjere važniji od<br />
nje same. Stavljajući nacionalno iznad vjerskog, i iznad ljudskog, religija praktično<br />
napušta suštinu same Vjere. Tako nacionalizirana religija prestaje biti<br />
Vjera. Ona je sada prikrivena, ili psihološki govoreći, nesvjesna ne-vjera.<br />
U tom vrijednosno pervertiranom smislu religija je izdaja Vjere. Uistinu, međutim,<br />
Vjera bi morala biti važnija od religije; važnija od njenih rituala i dnevno-političkih<br />
transakcija. Upravo zato, znanstveno izučavanje religijâ treba da<br />
svojim kritičkim pristupom analitički osvjetljava i raskrinkava zamke gornje i<br />
slične vrste. Tj. na znanosti je da zajedno s Vjerom sprečava ili reducira mogućnost<br />
one ideološko-pragmatične manipulacije kojom se nacionalizirana religija<br />
stavlja u službu dnevno-političkih ciljeva” (Esad Bajtal, “Politika religioznog<br />
konflikta: Religija između vjere i politike”, u: Zbornik, Orbus, Sarajevo 18-19.<br />
ožujka 2005).<br />
47 Potrebno je naglasiti da je paradoksalnost na neki način upisana u sam mehanizam<br />
simbola, budući da on, kako to tumači i etimologija, ujedinjuje ili stavlja<br />
zajedno (syn-ballo) one koji se u njemu i pomoću njega prepoznaju i priznaju, ali<br />
i razdvaja i dijeli (dia-ballo) one koji se u tom istom simbolu ne prepoznaju i ne<br />
nalaze. Time se stvara “dijabolični” učinak, zbog čega upotreba nekog simbola<br />
u jednom multikulturalnom društvu za jedne (većinu) znači osnaživanje društvenog<br />
sporazuma, dok za druge (manjinu) predstavlja neku vrstu isključenja<br />
i eliminiranja iz tog sporazuma. Iako paradoksalno, simboli su u tom slučaju<br />
istodobno i dobri i loši, budući da je antinomija jedno od glavnih obilježja paradoksa.<br />
Može se reći da su oni dobri poradi njihove “pragmatične transcedencije”,<br />
odnosno njihove posredničke funkcije u stvaranju društvenih spojnica koje<br />
ne uzimaju u obzir osobnu svijest drugoga. Zahvaljujući zajedničkom dijeljenju<br />
nekog simbola moguće je prepoznati nekog nepoznatog tamquam amicum et<br />
hospes. Daleko od pripadnosti primitivnim ili neposrednim dimenzijama društvenog<br />
djelovanja, pod ovim aspektom simbol je osobito funkcionalan za društva<br />
u kojima je snažno izražena anonimnost, složenost i vremenska odgoda. U<br />
svojoj pragmatičnoj transcedenciji, simbol olakšava odnose i moćan je faktor<br />
poretka, a što se tiče njegove funkcionalnosti za društvene veze svaki simbol<br />
je “religiozan”, gdje se etimologija riječi religio izvodi od glagola re-ligare. S<br />
druge strane, može se reći i da su simboli na neki način loši jer na adijalektičan,<br />
iracionalan i nedijaloški način pojednostavljuju sistem vjerovanja. Upravo zbog<br />
njihove emotivne snage, oni izazivaju “mentalne grčeve” koji blokiraju potpuni<br />
razvoj diskurzivnog uma, a time i ljudske osobe u cjelini, potičući agresivnost<br />
prema svima onima koji se na neki način ne uklapaju u okvire onoga što simbol<br />
predstavlja. Ratovi se, kao što je poznato, i vode pod okriljem simbola. U tom<br />
slučaju na društvo i pojedince trebalo bi primjenjivati neku vrstu “antisimbolične<br />
pedagogije”, odnosno trebalo bi provoditi politiku pročišćavanja, ograničenja<br />
i ublažavanja upotrebe simbola. U cilju izlaska iz paradoksa njihovog učinka<br />
i postizanja maksimalne povezanosti neke društvene zajednice, trebalo bi se<br />
angažirati oko traženja onih simbola u kojima bi se što veći broj pojedinaca<br />
mogao prepoznati. To je glavni kriterij odabira simbola koji se mogu koristiti u<br />
javnom životu neke društvene zajednice.
Change language