r@mc @j hcdmshsds t oqnbdot rs@qnf h mnunf - Helsinki ...

suočavanje sa njom. Bili smo i ostajemo društvo u krizi. Obeshrabrujuće
đeluje svojevrsna ravnodušnost običnih ljudi kao i pasivizacija onog skromnog
intelektualnog potencijala kojeg još uvijek postoji i koji drži do moralnih
principa.
Bošnjački pokret u Sandžaku nikada se nije uspio adekvatno i realno
institucionalizovati. U Sandžaku dugo već vlada “palanački duh” i atmosfera
“kulturnog geta”. Bošnjačku intelektualnu elitu u Sandžaku, ono što se pod
tim ovđe smatra, gotovu ugušenu u kafansko-kafečajdžijskom dimu, odavno
je zahvatio virus tromosti, pospanosti, straha i nesnalaženja, i kao posljedica
svega toga podanički mentalitet u širem socijalnom sloju. Istorija pokazuje
da se u takvom mučnom stanju narod izlaže spoljnjem uništavanju i unutrašnjem
propadanju. Raznovrsni su i složeni psihološki motivi za povijanje
pred sistemom. Nisu tu bili samo problemi nedostatka duhovne slobode,
prihvatanja ketmanskog obrasca ponašanja, želja za duhovnim i materijalnim
komforom i drugi problematični rezoni. Neiskrenosti i servilnosti su
defekti karaktera. Mentalitet doista može, ukazuje dr. Latinka Perović, da
nadživi svaki sistem.
Ne može se bošnjačka zajednica, sa svojim problemima, svesti samo na
imena, tretman i đelovanje javnih, privilegiranih ličnosti i “profesionalnih”
Bošnjaka, niti samo na organizovanje amaterskih priredbi, isticanje nacionalnih
simbola i prigodne programe sa vjerskim sadržajem. Legalizovanje
isticanja tzv. “nacionalnih simbola” bošnjačke nacionalne zajednice je u biti,
tek dio kozmetičkih promjena, odnosno forma bez suštine. Na polju kulture,
jačanja nacionalne svijesti, razvijanju ozbiljnih projekata koji bi uticali na
jačanje bošnjačke nacionalne svijesti, istraživanju sopstvene kulture, jezika,
istorije, tradicije postignuti su skromni rezultati. Dolazi do simbioze politike,
demagogije, lažnih veličina, kičerskog provincijskog glamura i raspojasanosti.
Amaterizam u kulturi, osim pogodovanja vlastima ne unapređuje
kreativne potencijale manjinske zajednice niti kultiviše bogatijima ličnosti
građana u manjinskom položaju. Treba se odreći iluzija da svi oni koji se
pozivaju na bošnjačke interese, to čine iz najčistijih moralnih pobuda. Bošnjaštvo
je bez pomoći, posebno Bosne teško održivo. Grad koji ima dva univerziteta
i tri obdaništa, ima više nezaposlenih nego čitava Crna Gora, ne
može sam. Realna je opasnost da se i unutar ovako podijeljenog Sandžaka,
što su pokazali i posljednji izbori, nastavi sa daljom parcijalizacijom i usitnjavanjem
prostora na kome Bošnjaci žive, sa njihovom marginalizacijom.
Da bi se izvršio neminovni društveni i kulturni preporod Bošnjaka neminovno
je, između ostaloga, da se redefinira odnos prema sopstvenoj istoriji,
NOVI KONCEPT IDENTITETA
121