r@mc @j hcdmshsds t oqnbdot rs@qnf h mnunf - Helsinki ...

86
NOVI KONCEPT IDENTITETA
– riječi poslanika Muhamed salalahu alejhi we selem. Kur’ansko-biblijsko
kazivanje u sukobu Adamovih sinova, Kabila i Hadila, Kaina i Avelja
je poučna priča o toleranciji koju Stvoritelj želi utkati u ljudsku povijest i
civilizaciju. Mnoštvo jezika u svijetu, ljudskih rasa, vjerozakona, religijskih
formi, znak su božanskog htijenja, da skrivena riznica božanskog duha i
božanske namjere, po naravi posvjedoči o mnoštvu koje ne dokida moralnu
ni fundamentalnu slavu božiju već je potvrđuje snagom molitvi koje dopiru
sa sinagoga, crkava i ezana sa džamija. Civilizacija nije omaška historije
već je to istinski dar božije pravednosti kako bi sam čovjekov život kroz to
različje bio bogatiji i sadržajniji, pa se u tom kontekstu svako nasilje može
razumjeti kao atak na samog sebe. O, ljudi, mi smo vas stvorili od čovjeka i
žene i učinili vas na različita plemena i narode da biste se zbližavali, potpomagali
(Kur’an). Kur’an govori o čovjeku kao najsavršenijem biću i kao biću
stvorenom slabim, očajnim i plahovitim: – „Čovjek je stvoren kao nejako
biće, ili, ako čovjeku milost našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on
pada u očajanje i postaje nezahvalnik“ (Kur’an). „Čovjek i proklinje i blagosilje,
čovjek je doista nagao“ (Kur’an). Zbog pretjerane sebičnosti i oholosti,
on gubi ljudsko osjećanje spram bližnjega, a prema drugom i drugačijem
biva čak i neprijateljski raspoložen. Čovjek je jedino biće na zemlji koje je
obdareno sposobnošću razlikovanja onog što jeste od onog što nije. Gubljenjem
svijesti o svojoj ulozi da bude božiji namjesnik na zemlji, on postaje
tvrdokoran, sa pomerenom sviješću iz vlastite vertikale. Podržavati, pomagati,
voleti drugoga, jeste kultura tolerancije. Čovjek, tolerišući drugoga,
podržava svoju vlastitu narav. Živi primjer i neistrošivi duhovni uzor poslanik
islama Muhamed salalahu alejhi we selem je muslimanima, nadahnut
od Boga, zacrtao put tolerancije i prihvatanja drugačijeg. Bezbroj primjera
iz povijesti njegovog života, ovđe treba pomenuti poznatu Medinsku povelju,
ili prvi pisani ustav koji je mladoj islamskoj zajednici darovao poslanik
islama. Ta Povelja je i prvi pisani ustav, on je i preteča savremenih ljudskih
dostignuća u ustrojstvu društvenog poretka. Ova Povelja, slobodno se
može reći, predstavlja ono što moderni jezik zove model dijaloga, kulture
tolerancije i kulture ekimenizma. Medinska povelja je u ustrojavanju ljudske
zajednice ljudskih prava, pojedinačnih i općih, uzimala moral, pravdu i
istinu, ustanovila je pravo na jednakost svih ljudi, pravo na poštivanje ljudskog
života, očuvanje ljudskog dostojanstva, poštovanje religijskih, kulturnih,
civilizacijskih prava i sloboda pojedinaca i svake etničke grupe. O tome
kakav je doista odnos muslimana prema drugom i drugačijem, ma gđe oni
živjeli kao pojedinci i kao zajednica, govore i razna pisma poslanika islama