r@mc @j hcdmshsds t oqnbdot rs@qnf h mnunf - Helsinki ...

Muhamed salalahu alejhi we selem upućena kršćanskim misionarima u
samostanu Svete Katarine, kao i druga pisma... Pismo poslato misionarima
u Svetoj Katarini poznato je svim ozbiljnijim istraživačima, ono nije samo
garant nemuslimanima u muslimanskim sredinama već je i trajni, neustrašivi
zalog povjerenja koje musliman ima svjedočiti, praktično primjeniti
sve do poslednjeg dana. U pismu, između ostalog, stoji: „Sveta Katarina
kršćanima na istoku i zapadu, u blizini islamske granice i daleko od nje,
znanim i neznanim, daje se jamstvo – ukoliko se jedan monah zatekne na
brdu ili dolini, pećini ili naselju, ravnici ili crkvi ili pak u svetilištu, tada
mi stojimo iza njih i oni su pod našom zaštitom“. Ja ću ih zasigurno braniti
svojim životom – stoji u pismu Poslanika -svojim pomagačima i svojom
vojskom, njih, njihove imetke i bogomolje jer su oni moji podanici i
kao takvi uživaju moju zaštitu. Niko im ne smije uskratiti putovanje, bilo
gđe, porušiti njihove bogomolje ili ih oštetiti kao ni prisvojiti bilo šta iz
njihovih kuća za korist muslimana. Neće se oporezivati njihovi suci, kaluđeri
niti drugi koji se budu bavili drugim poslovima. Neće im se nametati
ni druge novčane dažbine, novčane kazne ili odšetete niti će im se konfiskovati
imovina. Ja sam njihov čuvar na kopnu i na moru, istoku i zapadu,
sjeveru i jugu, gde god se budu nalazili, imaće moju zaštitu i garanciju od
svega onoga što im je neprijatno i neugodno. Nitko ih ne smije opterećivati
putovanjima, obavezivati učestvovanjem u brorbi, transportu oružja, jer se
muslimani bore za njih, polemika sa njima vodiće se na najlepši Kur’an-ski
način i sa sljedbenicima Knjige, raspravljajte na najlepši način. Recite im: –
Mi vjerujemo ono što se objavljuje nama, a naš bog i vaš bog jeste jedan, mi
se njemu pokoravamo – tako stoji u Kur’an-u, knjiga 46. Pismo ide dalje,
nastavlja ... da ne bismo gubili vrijeme.
Svima nam je, dakle, poznato da su ljudi bez obzira na pol, porijeklo,
boju ili osobine koje ih krase, stvoreni istim načinom stvaranja i potomci
su muškarca i žene – tako stoji u Kur’anu. Prvi čovijek je stvoren od zemlje,
zemlja je kolijevka u kojoj se čovjek razvija i raste, izvor je iz kojeg se hrani,
sa smrću se vraća u nju, a na dan proživljenja će ponovo biti iz nje izveden.
Iako je ova činjenica poznata, ljudi opte jedni druge potiskuju, nipodaštavaju
ili krvnički i neprijateljski uništavaju. Islam zabranjuje ove stvari, podučava
nas i da ih ostavimo i zamijenimo boljim. Kako stoji u Kur’anu: – I kad
gospodar tvoj reče Melecima: ja ću na zemlji od ilovače, od gline ustajale
stvoriti čovjeka i svi Meleci su se poklonili osim Sotone Iblisa, odbio je biti
s onima koji su ničice pali (Kur’an). Meleci, jedna snažna skupina pod božijom
naredbom, pali su ničice čovjeku, a razlog leži u božijoj volji, njegovom
NOVI KONCEPT IDENTITETA
87