r@mc @j hcdmshsds t oqnbdot rs@qnf h mnunf - Helsinki ...
r@mc @j hcdmshsds t oqnbdot rs@qnf h mnunf - Helsinki ...
r@mc @j hcdmshsds t oqnbdot rs@qnf h mnunf - Helsinki ...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
270<br />
SRPSKI SANDŽAK I DALJE ZABORAVLJEN<br />
između Srba i Bošnjaka, bilo je insistiranje bnvs na korišćenju “bosanskog<br />
jezika” u školama. Srbi i Bošnjaci u Novom Pazaru govore dijalektom<br />
srpsko-hrvatskog jezika koji je sličan, ali se razlikuje od “ekavice”, glavnog<br />
dijalekta u srpskom jeziku. U Sjenici, kao i drugim mestima na Pešterskoj<br />
visoravni, govori se “ijekavica”, crnogorski dijalekat. Ovi lokalni dijalekti u<br />
potpunosti se zasnivaju na geografskom području, a ne na verskoj ili nacionalnoj<br />
pripadnosti.<br />
Godine 2004, Bošnjačko nacionalno veće donelo je odluku da napravi<br />
plan i program, kao i da sastavi udžbenike za nastavu “Bosanskog jezika, sa<br />
nacionalnom kulturom”, koji bi se predavao kao izborni predmet u osnovnim<br />
školama u Sjenici, Novom Pazaru i Tutinu, kako je predviđeno Zakonom<br />
o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, koji je donet u februaru<br />
2002. godine. Ministarstvo prosvete Srbije bilo je spremno da odobri korišćenje<br />
ovih udžbenika od septembra 2004. godine, ali su nastali problemi<br />
sa sastavljanjem i izdavanjem tih udžbenika. bnvs je, u julu 2004, zakasnio<br />
da ih preda na odobrenje, pa je pokušao da improvizuje tako što je predao<br />
kombinaciju novih tekstova i nekih tekstova uzetih iz Bosne i Hercegovine,<br />
kao što je, na primer, Naš otac Alija [Izetbegović].²³⁰ Svi predloženi<br />
tekstovi napisani su sarajevskim bosanskim dijalektom srpsko-hrvatskog<br />
jezika, koji se ne govori nigde u Sandžaku.<br />
Nastojanja da se uvedu bosanski udžbenici izazvala su bes u srpskim<br />
nacionalističkim krugovima, koji su ih smatrali dokazom da su Bošnjaci nelojalni<br />
i da predstavljaju potencijalnu iredentističku pretnju. Ovo je još više otuđilo<br />
srpsku manjinu u Sandžaku od bošnjačke većine, jer se Srbi sada osećaju<br />
ugroženim u samom srcu srednjovekovne Srbije i plaše se da će uskoro imati<br />
poteškoća sa učenjem na vlastitom jeziku (lokalnom dijalektu). Nespretno<br />
postupanje bnvs, Vlade i pisanje beogradskih medija za malo je upropastilo<br />
četiri godine postepenog poboljšavanja međunacionalnih odnosa.<br />
Ministar prosvete Slobodan Vuksanović, koji je u septembra 2004. godine,<br />
zamenio ultrakonzervativnu Ljiljanu Čolić, ozbiljno je shvatio ovo pitanje i<br />
pronašao je kompromis sa bnvs, kojim je omogućeno da se bosanski jezik predaje<br />
kao izborni predmet od drugog polugodišta školske 2004/2005. godine.<br />
Međutim, uvođenje tekstova i nastave na bosanskom jeziku u škole dovešće<br />
do dodatne podele učenika na verskoj i nacionalnoj osnovi. Kao rezultat toga,<br />
nastaviće se polarizacija i samonametnuti etnički aparthejd, kako Srbi budu<br />
pohađali jednu vrstu nastave, a Bošnjaci drugu. Insistiranjem na uvođenju<br />
230 U ovom udžbeniku, Srbi se pominju kao neprijatelji. Ostali udžbenici koji su objavljeni u<br />
Bosni su: Bosanski jezik (Tuzla, 2001) i Školski riječnik bosanskog jezika (Sarajevo, 1999).