34/2003 - HFS

AHrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 101 do 131 Kinorepertoar^OVJEK BEZ PRO[LOSTIMies vailla menneisyyttä104Finska, Njema~ka, Francuska, 2002 — pr. BavariaFilm, Pandora Filmproduktion GmbH, PyramideProductions, Sputnik Oy, Yleisradio (YLE), Aki Kaurismäki;izv. pr. NEMA — sc. Aki Kaurismäki; r. AKIKAURISMAKI; d. f. Timo Salminen; mt. Timo Linnasalo— gl. NEMA; sgf. NEMA; kgf. Outi Harjupatana— ul. Markku Peltola, Kati Outinen, Juhani Niemelä,Kaija Pakarinen, Sakari Kuosmanen, AnnikkiTähti, Anneli Sauli, Outi Mäenpää — 97 min —distr. DiscoveryDobiv{i amneziju zbog ozljeda koje mu jenanijela uli~na banda, bezimeni besku}-nik uz pomo} Vojske spasa zapo~inje novi`ivot u odba~enom kontejneru poredmora.Tko god se u novije doba kratko zatekaou Helsinkiju ili zanimao za `ivotsuvremene Finske, te{ko }e povjerovatida ondje `ivi netko poput junaka posljednjegfilma Akija Kaurismäkija ^ovjekbez pro{losti. Ako takve populacijei ima u toj hladnoj zemlji, u kojoj jerekreacija u saunama i ku}ama za odmornacionalni hobi, a izme|u dva notornopijana vikenda naizgled nema nikakvihvelikih uzbu|enja, onda je te{kovjerojatno da su ih na besku}ni{tvo natjeralenepremostive socijalne neda}e,pa onda i motivirale perjanicu finskekinematografije. Prije bi bilo da je posrijedihotimi~an otpor establi{mentu iurednu gra|anskom `ivotu, mo`da iwork in progress kakva umjetnika, pri~emu je performer izjedna~io readymadeartefakt sa `ivotnim prostorom.Ili je pak taj naro~iti stanar slu~ajne nastambeiz nekog razloga zaboravio putdo ku}e, pa zavr{io — u kontejneru.Dok potonje vrijedi za Kaurismäkijevlik ’bez pro{losti’ (dobiv{i te{ke udarceH R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.u glavu od lokalnih nasilnika, on je zaboraviotko je, pa tako i gdje `ivi), prvovi{e vrijedi za najfilmskijeg Finca, Kaurismäkija— ’~ovjeka s pro{lo{}u’. I nakondvadesetak godina koje dijele njegovprvi samostalni film Zlo~in i kazna(1983) i najnoviji iz takozvane ’helsin-{ke trilogije’ (uz Plove}e oblake, 1996.i nijemi Juhu, 1999), Kaurismaki nije’zaboravio’ {to je sebi odredio kao zada}u,kao umjetni~ki ’program’ — portretirati’rubne’ ljude na rubnim situacijama(pa makar i posve nevjerojatnim),na na~in koji postmodernisti~ki’orubljuje’ sve i sva{ta — od neorealizmado novoga vala, od nadrealizma doteatra apsurda. [tovi{e, taj je programimao vi{e etapa sa `anrovskim (naj~e-{}e noir, film ceste, komedija), stilskimi (a)kromatskim varijacijama, pa je nakontakozvane ’proleterske trilogije’ izdruge polovice osamdesetih (Sjenke uraju, Ariel i Djevojka iz tvornice {ibica),kultne glazbene farse Lenjingradski kaubojiidu u Ameriku (1989), te nekolikosli~nih izleta u gubitni{tvo i njemuprispodobive `anrove, i doslovce tematiziraoboem{tinu (Boemski `ivot,1992). I eto ga opet na istom terenu, sa~ovjekom koji je si{ao s vlaka, sjeo naklupu i dobio nekoliko smrtnih udaraca,a onda ~udesno uskrsnuo bez pro{-losti. I eto opet staroga Kaurismäkija ukojega se neobi~ne stvari doga|aju utrenu, a likovi kao i svijet {to ih okru-`uje mijenjaju agregatna stanja.Na~in na koji Kaurismäki, nakon neobi~nauskrsnu}a zatu~enog, scenaristi~kirazra|uje sredi{nji, kinematografijinipo{to stran motiv amnezije, mo`danajbolje razotkriva razloge njegoveustrajne i svjesne artisti~ke ’boemizacije’svijeta. Totalni gubitak pam}enja,naime, ne}e u junaka, koji sada postajebesku}nik M. (Markku Peltola) izazva-