34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 165 do 203 Ajanovi}, M.: John Grierson i animirani filmovoj misiji dobre volje, gdje, naravno na nagovor Johna Griersona,upotrebljava animaciju kao sredstvo u suzbijanju nepismenosti.U Kini je podu~avao kineske umjetnike o tomekako se osnovne medicinske informacije mogu davati putemfilma i tako se zadesio usred preuzimanja vlasti od strane komunista,dok je istodobno u Koreji po~eo rat koji ga je dubokoogor~io.Vratio se u NFB upravo u vrijeme kada je tamo trajala kampanjaSloboda govori (Freedom Speaks), sa svrhom suprotstavljanjakomunisti~koj propagandi i internacionalnog afirmiranjaKanade kao promotora ideje demokracije, te Irwinsugerira McLarenu neku ’internacionalnu’ temu. To je dobrodo{aostimulans da se ideja za Susjede, koja je u autora unejasnu obliku dugo trajala, kona~no definira. Kratak i efektanfilm govori o dvama susjedima koji `ive u slozi i prijateljstvusve dok se ’na ni~ijoj zemlji’ izme|u njihova dva vrtane pojavi cvijet. I jedan i drugi `ele miris cvijeta zadr`atisamo za sebe ne prihva}aju}i ili ne shva}aju}i da je taj mirisop}e dobro koje pripada svima ili nikomu. Izme|u njih ubrzopo~inje apsurdna sva|a koja zavr{ava tragedijom.Susjedi su film koji daje otre`njuju}u sliku civilizacije kaone~eg ranjiva, nestalna i slaba; dovoljan je obi~ni nestanakelektri~ne energije pa da se vratimo nekoliko stolje}a unatrag.Civilizacija i civiliziranost ne{to je {to neprestano moramonjegovati ne `elimo li se ugu{iti u primitivizmu i barbarizmu{to, ispod tanke opne morala, ljudskosti i ulju|enosti,klju~a poput vulkanske lave u dubinama ljudske naravi i~eka priliku da iza|e na povr{inu. Susjedi su ujedno do danasnajsna`niji antiratni apel vi|en na filmu; to je odgovorvelikog umjetnika na pitanje: [to je rat i kako to izgleda? Ve}u uvodu filma, dok dva susjeda jo{ `ive u miru i harmoniji,mi ih zatje~emo kako sjede u udobnim naslonja~ima i svaki~ita svoje novine. Na naslovnoj stranici prvih novina stoji»Peace Certain If No War« (Mir je siguran ako ne bude rata),dok je naslov na drugim novinama »War Certain If No Peace«(Rat je siguran ako ne bude mira), {to je scena koja samapo sebi ima snagu subverzivne karikature o hladnom ratu.Film je demaskiranje destruktivnoga karaktera ljudske naravizbog koje je ljudsko bi}e toliko naklonjeno ratu i mr`nji.Rat, to je razdjelnica izme|u vrhunskih dometa civilizacije ipriro|enoga divlja{tva ljudske vrste kadre da sve {to je tisu-}ama godina stvarano pretvori u prah i pepeo u jednom jedinomtrenutku. Slika rata je slika ljudske zvijeri koja otimadojen~e iz maj~ina naru~ja i {utira ga nogom (scena koja jedvadesetak godina bila cenzurirana). Kona~no, rat je najve-}i zamislivi apsurd jer su oba zara}ena susjeda na kraju filmapomirena i smirena, svaki u svom grobu izjedna~eni od stranevrhunskoga suca — smrti koja uvijek presudi i pobjednikui pora`enom. Rezultat svakoga rata, poruka je ovog ~udesnogfilma, uvijek je isti — 0:0.Istodobno, to je film koji }e desetlje}ima biti prepoznat kaoestetski i idejni temelj na koji se kanadski film treba oslanjati.Dok Susjedi demonstriraju besmisao rata i ljudsku bestijalnost,to je film koji figurativno govori o kanadskoj dilemi:Kanada je sama po sebi bila na granici, bespomo}-no uklije{tena izme|u potencijalno sveuni{tavaju}ih nuklearnihsila. To je slika s kojom je Kanada `ivjela desetlje}ima,slika koja je tu mnogo vi{e udoma}ena od borbenogarodoljublja i cinizma. Osim svega, Film Boardovapovezanost s mirom dio je same jezgre one filozofije kojaide natrag ka Griersonovu upozorenju da }e budu}nostagenciji biti osigurana ako autorima uspije da na~ine miruzbudljivijim od rata. McLarenova parabola, igrom slu~ajanije daleko ni od koncepcije samog Irwina o ’Kana|aninu’kakva }e postati internacionalna filmska predod`ba{to }e svijet asocirati na Kanadu. (Evans, 1991:25)McLaren je razlikovao dvije vrste apstraktnih filmova; takozvani~isti apstraktni film, gdje se geometrijski i apstraktnisimboli pona{aju na ljudskom bi}u prepoznatljiv na~in, idrugu vrstu filmova u kojima predmeti i bi}a koja mo`emoidentificirati nastupaju i pona{aju se na neo~ekivan na~in.Susjedi svakako pripadaju u drugu skupinu filmova. Film jesniman kamerom koja eksponira samo jedan umjesto 24kvadrata za sekunda. Ra|en je kompliciranom tehnikom takozvane’piksilacije’, to jest na~inom snimanja ’sli~icu po sli-~icu’ u kojoj se sa `ivim glumcima postupa kao s nacrtanimfigurama ili lutkama te tako dobiva oneobi~eni stilizirani pokret.Ljudsko tijelo koje tako o~ito prkosi zakonu gravitacijei koje s lako}om izlazi iz svojih anatomskih ograni~enja ugledatelja izaziva posebne osje}aje. Pogotovo {to je McLarenkombinirao `ive glumce s artificijelnom pozadinom, dvodimenzionalnimcrte`ima ku}a smje{tenim u prirodni ambijent.Ne samo ljudi nego i predmeti poput ograde koju jedanod likova podi`e ma|ioni~arskim pokretom ruke pona{ajuse na na~in koji nas tjera da reagiramo jer izaziva sukob na-{ih iskustava s neposrednom percepcijom.U McLarena tehnika nikad nije u funkciji pukog ekshibicionizma,nego je ona u slu`bi traganja za najefektnijim metodomda se izrazi ideja. Zahvaljuju}i ovdje upotrijebljenojtehnici koju je prema jednoj legendi McLaren sasvim slu~ajnootkrio nakon kvara na kameri, njemu je trideset godinaprije pojave kompjuterskog filma uspjelo da prika`e neprekinutproces transformacije lica i tijela dvojice ljudi koji seod civiliziranih i mirnih susjeda pretvaraju u primitivnemonstrume. U filmu je osim toga postignut tako savr{en ritami tajming da se i danas, vi{e od pola stolje}a nakon njegovanastanka, doima superiornim suvremenim kompjutorskimanimacijama.Pona{anje ’realnosti’ na nerealan na~in u {okiraju}im prizorimarealnih ljudskih tijela u samouni{tavaju}em konfliktu~ini da Griersonova maksima o filmu kao o kreativnom tretmanuaktualnosti ovdje dobiva puni smisao i zna~aj. Primjerice,Wells (1997) o filmu govori kao o ’dru{tvenoj istini’ »uobliku neostvarivom u nekom drugom mediju.«Ru{enjem autenti~nosti same slike i time mijenjaju}i imperativdokumentaristi~kog zahvata od predod`be o prezentaciji’realnosti’ ka reprezentaciji ’istine’ McLaren seslu`i animacijom da naglasi kako snimci stvarnosti bivajuuzimani zdravo za gotovo kao neupitni medijatori ’realnosti’.Nadalje ta tehnika podupire narativni tijek filmakoji se bavi brutalnim konfliktom dvojice zava|enih su-185H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.