34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 3 do 38 Pavi~i}, J.: Igrani filmovi Fadila Had`i}aokru`ju. Ambasadorova djeca preziru one dolje. Mark seruga revoluciji i posprdno komentira »smrt pisarima, `ivjelivodoinstalateri«. Tijekom prizora u kojem ambasador Ronijuspo~itava kra|u auta Roni majstora nazove ’{ljaker’, na{to mu otac zalijepi pljusku. Had`i} dosljedno kontastiraone ’dolje’ kao zdrave i one ’gore’ kao trule dekadente i uprizoru s novovalnim bendom. Dok Vanja Matujec pjeva bedastinew wave pjesmuljak, a Roni snima kamerom, majstortokari navoj na cijevi i zdvojno ih promatra. O~ito je motiv’odnaro|ivanja’, odnosno — gubitka veze s ’bazom’ i normalnim`ivotom okosnica Had`i}eve analize komunisti~kearistokracije.U strukturalnom smislu Ambasador po~iva na kumuliranjudijalo{kih ’jedan na jedan’ situacija u kojima se konfrontirazatvoreni krug likova u razli~itim kombinacijama: otac iRoni, otac i Miki, otac i Mark, Miki i Roni, Mark i Goga,Goga i ma}eha itd. To nije rijedak strukturalni princip: sli~noje organiziran, recimo, Almanah jeseni Bele Tarra u kojemse pet likova varira u prizorima u kojima nikad ne sudjelujuvi{e od dva. Kod Ambasadora, me|utim, pojavljuje seproblem raznovrsna i uvjerljiva motiviranja ovakvih scena,naprosto zato {to Had`i} — krle`ijanski — ustrajava na jedinstvuvremena i temporalnoj zgusnutosti radnje.Klju~ni koncepcijski elementi Ambasadora, ovako kako smoih izlo`ili, doimaju se zanimljivo, intrigantno i plodno, ~ak ionda kad jesu posudba od Krle`e. Ambasador, na`alost, nijeispao tako dobar film kako je mogao. Tomu su barem dvarazloga. Prvo je Had`i}evo neiskustvo i nedostatak vje{tineu gradnji gra|anske dramske situacije. Njegovi likovi odve}rano u filmu po~inju sipati te{ku dramsku artiljeriju, izravnose optu`ivati i kinjiti. Had`i} nije uspio na}i finu gradacijukoja je svojstvena, recimo, sli~nom filmu Festen Danca ThomasaVinterberga. Umjesto da klju~ne neuralgi~ne to~ke indiciraimplicitno, a eksplikaciju obiteljskih trauma ~uva zafinale, on glavne argumente ispuca odmah, pa film ima odve}ravnu dramatur{ku liniju.Drugi problem Ambasadora su i sami likovi. Ve}ina njih teksu karikaturalne etikete socijalnih stereotipova, a ne puni,zaokru`eni karakteri. Roni je naprosto delikvent, Goga materijalisti~kicinik tipi~an za hrvatski komunisti~ki middleclass osamdesetih, Mark je sveden na golu pohlepu i ambiciju,Miki je tek karikatura eteri~ne, nadnaravne tuge. Doksu drugi Had`i}evi filmovi puni `ivotnih likova za koje imatedojam da ih dnevno sre}ete na ulici, ovdje nemate takavdojam ni za jedan od bitnih karaktera. Sam ambasador kojije naslovni lik i stup disfunkcionalne obitelji, u toj mre`i odnosafunkcionira kao rupa u slivniku, odsutni centar. On nekazuje ni{ta u svoju obranu, djeluje samo reaktivno, nikadne ~ujemo {to on misli, isklju~ivo je nijem i bespomo}anpromatra~.Had`i} je i redateljski u slaboj formi u Ambasadoru. O~itonevi~an komornoj psiholo{koj drami, on bje`i od komornostiu izvanjsku atraktivizaciju, koja uglavnom biva deplasirana.Osobito su porazno slabi dijelovi koji se bave kulturomi mentalitetom mladih, {to je i ina~e slabost Had`i}eva opusa.Dijelovi filma u kojima Roni snima novovalni spot ili nizprizora serijskoga seksa Ronija i pjeva~ice upravo su sramot-34no lo{i. Ambasador je u tom smislu stravi~no neujedna~enfilm. Had`i}eva tada{nja redateljska forma i koncentracijao~ito nije bila dostatna za velike ambicije na kojima je filmpo~ivao. Umjesto krle`ijanske rekapitulacije sumraka poslijeratnekomunisti~ke elite, Ambasador se pretvorio u demonstracijuestetske nemo}i te generacije. U trenutku kadAmbasador nastaje on je posve nedorastao konkurenciji autorapra{ke {kole. Upravo }e ti tada mladi filma{i — ponajvi{eRajko Grli} i Goran Markovi} — obaviti posao koji jeHad`i} sam sebi zadao: filmski }e opisati definitivni lom komunikacijeizme|u ratnoga nara{taja koji je iznevjerio idealei mladih koji su ogrezli u cinizam.Zaklju~akU jednom od prizora Ambasadora majstor (Fabijan [ovagovi})priznaje svom poslodavcu ambasadoru (Miodrag Radovanovi})kako je u ratu bio domobran. Prizor se doga|a dokmajstor fizi~ki radi (popravlja centralno grijanje), a ambasadorstoji na verandi svoje vile u ku}nom haljetku. Cjevar gas mrvicom drskosti pita: »A {to biste vi danas radili da ste izgubilirat?« Taj prizor daleki je odbljesak jedne druge, sli~neHad`i}eve scene iz filma Druga strana medalje. U toj scenipratimo no}nu partiju pokera u stanu biv{eg partizana i komunisti~kogpolicajca Ru`i}a (Rade Markovi}). Tijekompartije karta{e razgovor navede na rat, pa se ispostavi da jejedan od njih u ratu bio prijeko, na suprotnoj strani. Ru`i}ga tada pita: »A bi li ti sa mnom kartao da sam izgubio rat?«Ovaj odgovara: »Ovisi kakva bih {ar`a bio.«Te dvije scene ponajbolje ilustriraju svijet kojim se baveHad`i}evi likovi. To je svijet nakon velikoga praska, svijet ukojem su dru{tvene uloge podijeljene neko} davno i svi se likovikre}u po linearnoj putanji zasluga ili krivnji koje su sezbile u nultoj to~ki povijesti. To je zatvoreni, kastinski svijetu kojem je sudbina likova odre|ena pro{lo{}u, biv{im `ivotomkoji za likove funkcionira ili kao prokletstvo ili kaopredmet romantizacije ne~ega {to se ne}e vratiti. U tom smisluHad`i} je u svojim boljim filmovima lucidan analiti~arpostrevolucionarnih dru{tava, dru{tava zamrznutih u jednomtrenu. Had`i}ev repertoar likova (barem onih dobrih)zatvoren je i repetitivan: nalazimo tu mrke idealiste koje tjerasamodestruktivni buntovni nagon, razo~arane i posrnulevestalke revolucije, ljude koje progoni avet davnih gre{aka,pragmatike koji prihva}aju realnost i vuku iz nje dobit. Nizomsvojih socijalnih filmova u rasponu od (mo`da najboljeg)Slu`benog polo`aja pa do (najgorega) AmbasadoraHad`i} je kronikalno opisao povijest titoizma od prvih vjetrovapotro{a~koga dru{tva pa do potpune moralne razgradnjeu osamdesetima. U prvom svom filmu Abeceda strahaHad`i} prikazuje Veru, revolucionarnu zanesenjakinju i pripadnicuratne generacije, kako se poput crva uvla~i u bur`ujskuvilu da bi iznutra nagrizla tu klasu. U posljednjem filmuAmbasador Had`i} prikazuje pripadnika iste generacije revolucionarnihfanatika kako stoji na verandi iste takve bur-`ujske vile koju je zaposjeo. Ambasador s verande mo`e vidjetisamo gorke plodove vlastite generacije: neuspjelo dru{-tvo, odmetnutu djecu, materijalisti~ki, cini~ni svijet.Had`i} je svojim opusom — ili barem onim {to je u njemudobro — opisao luk tog nara{taja od dana slave do dana gor-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.