34/2003 - HFS

U POVODU KNJIGA@eljka Matija{evi}@i`ek sam protiv svihSlavoj @i`ek, 2002, Sublimni objekt ideologije (The Sublime Object ofIdeology, London: Verso, 1987), Zagreb, Sarajevo: Arkzin, Dru{tvo zateorijsku psihoanalizuUDK: 130.2:321.01U predgovoru izvornome izdanju Sublimnoga objekta ideologijeSlavoja @i`eka, Chantal Mouffe i Ernesto Laclau, 1 lakanovskiorijentirani teoreti~ari i tvorci ideje o radikalnojdemokraciji, iznose zna~enje @i`ekove teorije u kontekstupitanja o opstojanju ljevice. Knjiga je objavljena u Versovojbiblioteci Phronesis koja je usmjerena reformulaciji socijalisti~kihideja u smislu {irenja i produbljivanja demokracije,zato {to postoji {iroko prihva}en stav da je projekt ljevicedanas u krizi. ^ini se da je upravo ovo najprikladnija perspektivaza razmatranje zna~enja djela Sublimni objekt ideologije.Op}e je prihva}eno stajali{te da je prva i povla{tena teorijskaparadigma Slavoja @i`eka lakanovska psihoanaliza, kojupreuzimaju i @i`ekovi brojni suradnici unutar slovenske lakanovske{kole, no ipak valja tomu op}e prihva}enu stavu o@i`eku kao lakanovcu pridodati tvrdnju da se nijedno njegovodjelo ipak ne mo`e razmatrati izvan svetoga trojstva kojeza njega predstavljaju Hegel-Marx-Lacan. Mo`e se re}i da jeupravo uporaba Hegela i Marxa ne{to {to se mnogima ~inizaslu`no za takav uspjeh @i`ekovih djela prije svega na anglo-ameri~komtr`i{tu jer Hegel zna~i kontinentalno naslje-|e koje anglo-ameri~koj publici nije toliko blisko kao analiti~kafilozofija, a marksizam predstavlja naslje|e koje je istotako manje poznato u odnosu na dominantnije ideje liberalizmau angloameri~kom podru~ju. Mo`e li se re}i da je@i`ek zapravo popularizirao ne samo Lacana nego i Hegelai Marxa?Upravo je @i`ekovo ~itanje Hegela najupitnije (s ~ime se sla-`u i Laclau i Mouffe u predgovoru), jer je zada}a kojoj se@i`ek prepu{ta usmjerena oko nastojanja da se u apsolutisti~kogmislioca Hegela otkrije nedostatak u sredi{tu njegovau sebe zatvorena sustava. Jednostavnije re~eno, @i`ekamu~i pitanje kako od Hegelove trijade napraviti tetradu (ili~ak pentadu?!), {to je ~itanje Hegela na koje su se kriti~kiosvrnuli brojni filozofi smatraju}i ga izrazito u srazu s duhomi smislom Hegelove filozofije. @i`ek ve} u predgovoruiznosi tezu da hegelovsko apsolutno znanje ozna~ava subjektivnipolo`aj koji kona~no prihva}a kontradikciju kao unutarnjiuvjet svakog identiteta. Drugim rije~ima, hegelovskoje pomirenje priznanje ~injenice da Koncept nije sve/sav, suprotnoshva}anju Hegelova apsolutnog znanja kao ~udovi{takonceptualnoga totaliteta koje pro`dire svaku kontingenciju.Postmarksizam?Kako u @i`ekovu sustavu prolazi drugi ~lan trijade, KarlMarx? Je li projekt radikalne demokracije uz koji @i`ek pristajeprojekt koji je opet marksisti~ki usprkos svom ’radikalno’-demokratskomnali~ju, ili nosi jasan bojni pokli~ ’zaMarxa’, dodu{e, altiserovskoga podrijetla. Je li @i`ek postmarksistili naprosto marksist? Za @i`eka je prvi postmarksistHegel jer je prema @i`ekovu tuma~enju u Hegela ve}vidljivo da antagonizam gra|anskoga dru{tva ne mo`e bitiukinut bez pada u totalitarni terorizam.Svakako se i @i`ekov pristup Marxu dijelom mijenja od Sublimnogobjekta ideologije, objavljena 1987, do recentnijegdjela [kakljivi subjekt, objavljena 1999, gdje @i`ek otvorenokritizira predstavnike multikulturalizma (u prvom redu JudithButler, posve}uju}i joj jedno poglavlje u navedenomdjelu), jer ne shva}aju kako prava manjina zakrivaju mnogova`nije politi~ko-ekonomsko pitanje — kapitalizam i njegovuodr`ivost. Prema njemu, liberalno-demokratski multikulturalizamtek je ideolo{ka dopuna samoga globalnog kapitalizmai treba unutar njega reformulirati projekt ljevice.@i`ek smatra kako multikultiralisti `ele napustiti nemogu}cilj globalnih dru{tvenih promjena i usredoto~iti pozornostna razli~ite na~ine potvr|ivanja subjektiviteta. »@ivimo usvijetu u kojem je kulturalno priznanje va`nije nego dru{tveno-ekonomskaborba, gdje su kulturalni studiji zamijenilikritiku politi~ke ekonomije« (@i`ek, 1999:356). Dana{njaumjerena ljevica, pri ~emu @i`ek misli na Blaira, Clintona iglasoviti laburisti~ki ’tre}i put’ koji je formulirao sociologAnthony Giddens (1998), prihva}a depolitizaciju te bi, prema@i`eku, jedina ozbiljna populisti~ka snaga koja propitujeneograni~enu ulogu kapitala bila populisti~ka desnica.[to se doga|a ako @i`ek u SOI tvrdi da je otu|enost koju jeMarx smatrao povijesno determiniranom, dakle odre|enomkapitalisti~kim na~inom proizvodnje, ako se ta otu|enostipak ne mo`e povijesno relativizirati ve} proglasiti apsolutnomkao ona koja se, protuma~ena lakanovski, mo`e shvatitikao konstitutivna odrednica ljudskoga bi}a. Upravo smisao@i`ekova osvrta na Marxovu pretjeranu historizaciju ponavljakontekst Marxove kritike hegelovskog otu|enja kojeje Hegel, prema Marxu, pogre{no shvatio kao apsolutnu ~injenicu,a koje je Marx upravo nastojao povijesno relativizirati.Kako se u @i`eka dakle susre}u predmarksisti~ko otu-|enje Hegela i post-marksisti~ko otu|enje lakanovskoga tipakao dva diskursa koja govore o istom i kakve to tragove151H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.