34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 156 do 158 Gili}, N.: Kinematografija i kulturna politikaMo`da s na{e strane nije korektno to {to idolo{ke kriterijeizjedna~avamo s klijentelizmom i nepotizmom, no {to mo`emokad imamo poprili~ne predrasude prema zagovornicimaponajprije ideolo{kih te izravno politi~kih prosudbi umjetnosti— danas je, primjerice, prili~no evidentno da zagovornicii provoditelji socrealizma u 1970-im i 1980-im godinamau ve}ini slu~ajeva nisu ba{ ~vrsto vjerovali u nesvrstanost,samoupravljanje i Titov put. Naime, kao {to su onomadgovorili klasici lenjinizma (tj. Lenjin), »film je za nasnajva`nija umjetnost«; film je skupa i va`na igra~ka, te jekao takav dio politi~koga sustava, kao takva }emo ga financirati,o njemu rasu|ivati, pisati i procjenjivati ga. I tada postajestra{no va`no govori li film o na{oj suvremenosti ili negovori (kli{e o suvremenosti hara otkada je filmske kritike usvijetu te u nas), donosi li ne{to novo, odnosno napredno(vidi prethodnu zagradu) te, u vezi s tim, trebaju li nama takvifilmovi, komu se obra}aju, kako djeluju na mlade odnosnona javni moral, uljuljkuju li na{u savjest ili kriti~ki progovarajuo rak-ranama na{ega dru{tva, govore}i time i onama lokalno i o ~ovjeku kao takvu?Dakako, ti dosadni kli{eji (upotpunjeni oportunim i institucionalnokodiranim na~elom »reci mi za koga glasa{ pa }u tire}i kakve filmove cijeni{«) dodatno su optere}enje otu`nogapolo`aja filma: ako nije samo sredstvo kojim }e se zgrnutiprofit (odnosno kojim }e skromni kriti~ar/distributer prehranitisvoju obitelj), film je sredstvo politi~ke borbe — dobarje ako je na{, lo{ je ako je njihov, a onaj tko ne voli filmovekoje ja volim (bez obzira kakvo je moje filmsko obrazovanjei koliko mi je medij filma zapravo bitan), e taj je pakdivlji dinaroid, odnosno strani pla}enik.Dakako, takvih devijacija ima, primjerice, i u tzv. knji`evnom`ivotu, no, kao prvo, mnogo je vi{e {kolovanih i institucionalnouhljebljenih ljudi na podru~ju knji`evnosti (pa ilikovnih umjetnosti, glazbe) koji se bez ve}ega straha po vlastituegzistenciju mogu boriti protiv vjetrenja~a (pa im tuborbu u njihovu polju prepu{tamo — i tamo je vjetrenja~anapretek te im ne}e ponestati bitaka), a kao drugo, pojedinaknjiga ili izlo`ba (uglavnom) manje stoji od pojedinog igranogfilma, pa se, ~ini nam se, disperzijom projekata u knji-`evnosti donekle smanjuju svakovrsni tr`i{ni te politi~ki pritisci.Glede zaklju~kaFilmsko je obrazovanje, uostalom, na vrlo nezadovoljavaju-}oj razini: zvu~i nevjerojatno, no zapravo je tu`na istina da,primjerice, u {kolskome sustavu filma ima manje nego u pionirskovrijeme uvo|enja sedme umjetnosti u {kolske programe,kada se najnovije generacije redatelja, kriti~ara ili novinarakoji pi{u o filmu jo{ nisu bile ni rodile. Hrvatska kinotekak tome nema svoje dvorane (a nema ni odve} impresivanfond filmskih klasika), Filmski centar bavi se podstanarskimprikazivanjem, a filmolo{ke se knjige takoreku} neprevode, pa su nove generacije potencijalnih filmoljubacauvelike prepu{tene kaoti~nom terminiranju na (navodno)javnoj televiziji te maloj, ali sve ja~oj mre`i kinoklubova i nezavisnihprikaziva~kih inicijativa, uz pokoje art-kino. Knjigese, dakako, nabavljaju na stranim jezicima (prete`ito na engleskom).Imaju}i sve izre~eno u vidu jasno je za{to hvalimo Hrvatskukinematografiju, koliko god joj mo`da ~inimo medvje|uuslugu sumjeraju}i je s kontekstom u kojem bi lako moglaostati neiskori{tena i zanemarena, a sama ga je tek sporadi~nodotaknula odnosno (dodali bismo, primjereno decentno)pre{utjela. Naime, film nekima od nas nije tek sredstvo politi~keborbe, razbibriga od dosadne temeljne struke ili riznicasimptoma i {arenih metafora. Film je za nas, doista i bezironije, najva`nija umjetnost, a k tome i najva`nija granadru{tvenih sistema kojima umjetnost stupa u odnose sa svojomneumjetni~kom okolinom (drugim granama, dakako,svaka ~ast, i {iroko im polje u njihovim — knji`evnim, ikovnimi ostalim ~asopisima). A ako dr`ava ne iskoristi Hrvatskukinematografiju sada kada je ima u rukama (a sama ju jeobjavila), to ne}e biti dobar znak za budu}nosti hrvatskekulturne politike u njezinu kinematografskom segmentu.Bilje{ka1 Zanimljivo je da populisti~ke tendencije spajaju ina~e ~esto suprotstavljene (no ~esto i isprepletene) tabore pla}enika globalnoga kapitala, potomproklamiranih ~uvara nacionalnog ognji{ta te, napokon, starih i novih marksista koji su nekoliko godina nakon svr{etka Domovinskog rata po~elivra}ati dobar dio simboli~ke i stvarne mo}i u hrvatskoj kulturi.158H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.