34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 101 do 131 KinorepertoarApostoje}e, oslonjene uglavnom na jednulo{iju scenu u kojoj nas, ina~e neo-~ekivano solidan Leonardo Di Caprio,podsje}a na svoje zvjezdane trenutke izTitanica. U tom se smislu temeljni rascjep`elje i djelovanja kao ne{to {to biliku Amsterdama dalo nu`nu zna~enjskuslojevitost jednostavno gubi, pa jegledatelj prisiljen okrenuti se liku Billakao semanti~ki poticajnijem. On tome|utim nije, usprkos razigranoj kreacijiDaniela Day-Lewisa, ~ija je objaviteljskascena Di Capriju emocionalnodramskivrhunac djela, ali takav ~ije nesamo tragi~ke nego ~ak i melodramskeimplikacije ostaju nerazra|ene u daljemtoku. Dalo bi se, stoga, zaklju~itida Scorseseu ovaj put nije bilo stalo doanalize odnosa intime protagonista idru{tvenih kodova kao u Dobu nevinosti,nego gotovo isklju-~ivo do freske odre|enogambijenta u danompovijesnom trenutku,u kojem su likovitek zadane figure.Na takav koncept upu-}uje i virtuozna uvodnasekvenca ejzen{tejnovskihdimenzijakoja potvr|uje Scorseseovomajstorstvo realizacijedinami~ne mizanscene,kao i ve} poslovi~nevrhunske sposobnostinjegove stalnemonta`erke ThelmeSchoonmaker.protagonistova gledi{ta i pripovjeda~kihkomentara (sveznaju}eg pripovjeda~a,a ne nekog lika) koji ukazuju nanepodudarnost subjektivnog vi|enja iobjektivne situacije protagonista uDobu nevinosti. Bande padaju upravona usporedbi s tim filmom, jednim odredateljevih najboljih. Dok je taj biosvojevrsna fenomenologija visokognjujor{kog ambijenta na prijelomu 19.i 20. stolje}a, ovdje smo mogli s pravomo~ekivati sli~nu fenomenologijuni`ih slojeva iz ne{to starijeg razdoblja.Me|utim, naznake spomenute nepodudarnostisubjektivnog i objektivnog,~iji rascjep u najboljim Scorseseovimdjelima proizvodi bogatu strukturnunapetost, u ovom su filmu gotovo ne-Ipak, Scorseseu nije toliko uzor Ejzen-{tejn, koliko kasniji autori povijesnogafilma poput Rossellinija i Viscontija.Dok pak spomenuto Doba nevinostiuspostavlja jednakopravni dijalog s klasicimakostimiranog `anra kao {to suWylerova Nasljednica, RossellinijevUspon Luja XIV i Viscontijevi Senso iGepard, Bande ne mogu izdr`ati usporedbus Rosselinijevim i Viscontijevimdjelima, pa mo`da, kako su neki kriti-~ari primijetili, ni s BertoluccijevimDvadesetim stolje}em. U ovom se filmuScorsese gotovo u potpunosti odrekaosvoje, vi{e puta pokazane, sposobnostiplasti~nog do~aravanja dru{tvenih ritualasvakida{njice odnosno razli~itih silnicakoje odre|uju odnos i me|uovisnostpojedinca i zajednice. Tako je naposljetkuumanjio i efektnost zanimljiva,ironi~nog postavljanja kona~nogobra~una dviju bandi na pozadini vjerojatnonajkrvavije gra|anske pobuneu ameri~koj povijesti. ^injenica da tajobra~un biva obavijen dimom, a da jeduel dvojice protagonista iznimno kratak,iako glavnina filma slu`i kao pripremaza njega, mo`e dovesti do zaklju~kada se i sam autor odlu~io na {tobr`e privo|enje kraju filma u kojem jepomalo previ{e stvari ostavio nerazra-|enima. U tom smislu retori~ki zavr{etaku kojem njujor{ka panorama postupnopostaje sve bli`a dana{njici, anakroni~no{}uposljednjega kadra te istepanorame bolje komentira izvanfilmskuzbilju od prate}eg teksta, a i bilokoje slike prethodnih 160 i vi{e minuta,dok intenzitet nekoliko sjajnih scenanaturalisti~ke impostacije u kontekstucjeline djela samo potvr|uju relativnorazo~aranje relativno slabijim ostvarenjemvelikog redatelja, koji je, da biuop}e realizirao svoj dugosanjani projekt,morao, ~ini se, producentimamalo previ{e popustiti.Bruno Kragi}H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.111