34/2003 - HFS

Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 9 (2003), br. 34, str. 204 do 219 Kolbas, S.: Analiza filmske snimke...kadrove unutar bilokojeg pripovijednog i vizualnog pristupa.No ona je odr`iva primijenimo li je na polarne filmskeprimjere, a ovdje nastoji ukazati na evidentnu vezu tipa rasvjetes primijenjenim tipom likovnosti i primijenjenim tipomfilmske naracije, kao {to nastoji i obrazlo`iti tu vezu.Sada kad dolazimo do povezanosti kompozicije s tipom rasvjete,mo`emo ustvrditi kako kompozicijama slikarskihkvaliteta, koje su obi~no du`eg filmskog trajanja, prirodnovi{e odgovara neizdajni~ko, ambijentalno svjetlo.Mo`emo i zaklju~iti: profinjenije kompozicije i posljedi~noestetiziranje ovdje nije slu~ajno niti samo sebi svrhom, ve}proizlazi iz polazne vizualne koncepcije. Time se mo`e objasnitii tvrdnja da je tip slikovne kompozicije uzro~no-posljedi~nopovezan s ritmom filma. Bogate kompozicije {irih planovaprirodno usporavaju ritam, jer gledatelju treba vremenada ’pro`va~e’, da akceptira njihov sadr`aj. S druge strane,za{to stil dugih i {irokih kadrova, na~elno govore}i, gledateljuipak nije nu`no dosadan? Osim netom elaboriranih vizualnihrazloga, dosadno nije zahvaljuju}i prizornoj zanimljivosti,odnosno zanimljivosti samih scena. Ovdje moram ponovnoo slo`enim me|uodnosima unutar ovog filma, i o Babajinupovjerenju u snagu pojavnosti koju snima. Ovdje se toodnosi na povjerenje u svrhovitost scena i gluma~kih kreacija(primjerice, Nereo Scaglia u ulozi oca vrlo je zabavan, plijenigestom i rje~ju, i ve} sam svojom prisutno{}u ’puni’ kadar).Takav redateljsko-slikovni pristup u svojoj biti vrlo jehrabar. Tu nema odstupnice, glumac ili je dobar ili nije.Kako redatelj nije poduzeo ni{ta ’za rezervu’, nije primijenionikakav vizualni {tos kojim bi dodatno zabavio gledateljevupa`nju i tako prikrio eventualne slabosti u radu s glumcimai mogu}e dramatur{ke propuste, to je igra na sve ili ni-{ta, koju treba cijeniti. Ovaj put to je bila dobitna kombinacija.Dakle, unato~ tomu {to je film u vizualnom i monta`nomsmislu ponegdje ’spor’, dosadno nije zahvaljuju}i dostatnojzanimljivosti prikazivanih sadr`aja.Postoji jo{ argumenata za nenepadne, ali finije ’slikarske’kompozicije u ovom filmu: savr{ena je kompozicija kona~nouravnote`ena, i kao takva, imanentna je stati~noj, a ne pokretnojslici. Izgubljeni zavi~aj i jest velikim dijelom uprizorenstati~no, ili gotovo stati~no — ~ak i u pokretnim kadrovimakamera uglavnom prati likove, ~ime njihov odnos premaokviru kadra ostaje nepromijenjen. Kadrovi su uz to i zamjetnatrajanja, te tom mirnom vizualizacijom ekran doistadobiva svojstva slikarskog platna, {to pokazuje da preciznijekomponiranje ipak ima smisla.Izgubljeni zavi~aj u neku je ruku i pejza`ni film. U dugim kadrovimai {irokim planovima pejza` je ’prisutniji’ i podlo`nijianalizi nego u uobi~ajenim filmskim pristupima, gdje jeobi~no na po~etku scene master-shot, 38 a poslije je sve uglavnomu bli`im planovima. Pejza`, koji se tijekom filma usputno,ali ustrajno prikazuje, ovdje je va`an pokazatelj redateljskogrealisti~kog odnosa prema gra|i — redatelj nastoji zafilm izabrani prostor filmski i afirmirati. U horizontalnomsmislu pro{iren format filmske snimke (widescreen), primijenjenu ovom filmu, funkcionalno je i prili~no sretno rje{enjeza prikazivanje krajolika. 39214Za realisti~ki postupak indikativan je kadar po~etkom sekvenceberbe kad otac tuma~i sinu koji je posjed ~iji. Njih sudvojica prikazani u dugom (55 sekundi) stati~nom pejza`nomtotalu, s le|a; to je donekle i funkcionalno rje{enje, jeroni gledaju u dubini kadra zemlji{ta o kojima otac pri~a, akoje i gledatelj vidi. No ne vidjev{i njihova lica, gledateljmo`e tek slu{ati {to oni govore i baviti se detaljima pejza`a.A prividna nebriga o le|nom, ’slu~ajnom’ polo`aju likovaodraz je realisti~kih tendencija autora.Globalna metaforaDvije sekvence na groblju (po~etkom, i potkraj filma) ocrtavajuglobalnu strukturu filma, te su i vizualizirane na posebanna~in. Prva scena s prijelazom iz sada{njosti u sje}anjezapo~inje dugim kadrom dolaska N.-a na groblje i njegovimprolaskom izme|u arheologa, koji prosijavaju zemlju kao nateku}oj vrpci. Kadar traje dugih 79 sekundi, ameri~kog jeplana, i realiziran je vo`njom kamere. Polusubjektivnog jekaraktera — dijelom vidimo N.-a, a dijelom je ostatak prizorakamerom vi|en na na~in sli~an onome kako bi ga N. uhodu mogao vidjeti; kadar zavr{i pogledom na otvorenigrob s ljudskim kosturom. Kako se N. pribli`ava podru~juiskapanja, poja~ava se ritmi~ki, vi{eglasni {um mno{tva sitana djelu, koji ne prestaje do kraja sekvence, dok gledateljasasvim ne ispuni. Slijede detalji: slike ~lanova obitelji na spomeniku,kadrovi prosijavanja, krupni do nerazaznatljivosti (ioni su, s obzirom na svoj jednostavan sadr`aj, predugi). Zemljacuri kroz sito, pogled kroz sito prema nebu, ple{u}a zemljau situ, prosijana zemlja tvori humak i do vrha popunjavakadar... Iritantni {um sijanja, iako prizorni, svojom je prenagla{enom’aran`irano{}u’ najjasniji signal odmaka od dotada{njegarealisti~kog pristupa. Sa slikovne strane, odmakje prepoznatljiv u kadriranju, u pomalo ’nerealisti~kom’uprizorenju 40 prolaska N.-a izme|u arheologa, te u ustrajnom,a dotad netipi~nom bavljenju detaljima i njihovoj ritmi~kojulozi.Babaji je ponovno tema ljudska smrtnost. Sukus filma sa`etje u grotesknoj, u filmu izgovorenoj re~enici: »U otkrivenojje nekropoli budu}nost svih nas.« Ipak, Babajina je metafori~nostpojavna, a nema tek o~igledni simboli~ko-literarnikarakter. Sadr`aj se Babajine metafore mo`e protuma~iti ikao neraskidiva veza pojedinca s tlom zavi~aja, ali i kao jednakonu`na ~ovjekova veza sa zemljom kao elementom, na{to nas podsje}a duhovito osmi{ljena scena prosijavanja zemljepomije{ane s ljudskim kostima. U Babaje, smrt i umiranjena osebujan, ali neizbje`an na~in povezuju pro{lost i sada{njost,`ive i mrtve.Zna~enje svjetlaMo`e li svjetlo ne{to zna~iti? Da, pod odre|enim okolnostima,svjetlo mo`e imati odre|eno zna~enje, simboli~not ilimetafori~nost.Po tradiciji, svjetlo je najva`nije filmsko oblikovno sredstvo,ono poma`e filmskim stvaraocima da prenesu gledateljufilmsku poruku. Nau~eni na to, gledatelji na svjetlo obi~noobra}aju pozornost samo kao na jedan od ~inilaca tvorbeodre|enog ugo|aja. Iznimno, tek u odgovaraju}em kontek-H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 34/2003.